Pređi na sadržaj

Agripina Mlađa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Agripina Mlađa
Bista Agripine Mlađe
Lični podaci
Puno imeJulija Agripina
Datum rođenja7. novembar 15. n. e.
Mesto rođenjaOpidijum Ubiorum
(današnji Keln, Nemačka),
Datum smrti23. mart 59. n. e. (43 god.)
Mesto smrtiMizenum (današnji Mizeno, Italija), Rimsko carstvo
GrobMizenum
Porodica
Supružnik(1) Gnej Dominicije Ahenobarb
(2) Gaj Salustije Krisp Pasijen
(3) Klaudije
PotomstvoNeron
RoditeljiGermanik
Agripina Starija
DinastijaJulijevci-Klaudijevci
carica–supruga Rima
carica–majka Rima
Period49. — 54.
PrethodnikValerija Mesalina
Livija Druzila
NaslednikKlaudija Oktavija
Popeja Sabina

Julija Agripina (lat. Iulia Agrippina), poznata i kao Agripina Mlađa (lat. Agrippina Minor), ili Agripinila (lat. Agrippinilla), a nakon 50. i kao Julija Avgusta Agripina (lat. Iulia Augusta Agrippina[1]; 7. novembar 15. ili 6. novembar 16[2]19/23. mart 59), bila je rimska carica i jedna od istaknutijih žena iz Julijevsko-klaudijevske dinastije. Bila je praunuka cara Avgusta, sestra cara Kaligule, sinovica i četvrta žena cara Klaudija, i majka cara Nerona.[3]

Agripina Mlađa je opisana od strane drevnih i modernih izvora kao «nemilosrdna, ambiciozna, nasilna i nadmena». Mnogi rimski istoričari je optužuju za trovanje cara Klaudija, ali izveštaji se razlikuju.[4]

Porodica[uredi | uredi izvor]

Agripina je bila prva ćerka i ukupno četvrto dete Agripine Starije i Germanika. Imala je trojicu starije braće Nerona Cezara, Druza Cezara i budućeg cara Kaligulu i dve mlađe sestre Juliju Druzilu i Juliju Livilu. Dva najstarija brata i majka pali su kao žrtve intriga pretorijanskog prefekta Lucija Elija Sejana.

Ime je dobila po majci, Agripini Starijoj, koja je ostala upamćena kao skromna i junačna matrona, ćerka Julije Starije i rimskog vojskovođe i državnika Marka Vipsanije Agripe. Otac Julije Starije bio je sam car Oktavijan Avgust i ona je bila njegovo jedino biološko dete poteklo iz Avgustovog drugog braka sa Skribonijom, bliskom rođakom Gneja Pompeja Velikog i Lucija Kornelija Sule. Po majčinoj liniji Agripina Mlađa je bila direktni potomak Avgusta.

Otac Agripine Mlađe bio je Germanik, popularni državnik i vojskovođa. Njegov otac bio je vojskovođa Neron Klaudije Druz, poznatiji kao Druz Stariji, a majka Antonija Mlađa. Germanik je imao i mlađu sestru Livilu i brata, budućeg cara Klaudija. Klaudije je tako bio Agripinin stric i treći muž.

Agripinina baka Antonija Mlađa bila je ćerka trijumvira Marka Antonija i Oktavije Mlađe, Avgustove rođene sestre. Germanikov otac Druz Stariji bio je mlađi sin carice Livije i pretora Tiberija Nerona i samim tim mlađi brat cara Tiberija i posinak cara Avgusta. Avgust je 9. godine naložio Tiberiju da usini Germanika i da ga odredi za svog naslednika. Germanik je inače bio Avgustov miljenik i stari car se nadao da će Germanik naslediti njegovog posinka i naslednika Tiberija. Samim tim, Tiberije je, pored toga što je bio Agripinin deda-stric, bio i njen adoptivni otac.

Rođenje i detinjstvo[uredi | uredi izvor]

Agripina je rođena u Naselju Ubijaca (Oppidum Ubiorum, današnjem Kelnu), rimskoj ispostavi na Rajni. Tokom detinjstva putovala je sa roditeljima sve dok nije sa braćom i sestrama, uz izuzetak Kaligule, poslata u Rim. Tamo je njeno vaspitanje povereno baki Antoniji Mlađoj. U međuvremenu, Germanik i Agripina Starija su otišli u Siriju u skladu sa državničkim obaavezama. Germanik je zatim preminuo u oktobru 19. godine u Antiohiji.

Vest o Germanikovoj smrti izazvala je veliku žalost u samom Rimu, ali je ujedno podstakla glasine da su ga ubili Gnej Kalpurnije Pizon i Munacija Plancina po Tiberijevom nalogu. U Rim je ubrzo stigla Germanikova udovica Agripina sa suprugovim pepelom. Od tada je Agripina Mlađa rasla pod nadzorom majke Agripine Starije, bake po ocu Antonije Mlađe i prabake Livije. Sve tri su bile ugledne, uticajne i moćne ličnosti od kojih se moglo naučiti kako preživeti. Antonija je živela na bregu Palatin u Rimu. U to doba car i glava dinastije bio je Tiberije koji je 14. godine nasledio Avgusta.

Prvi brak sa Gnejom Domicijem Ahenobarbom[uredi | uredi izvor]

Kada je Agripina napunila trinaest godina 28. godine Tiberije je uredio da se uda za svog rođaka sa očeve strane, Gneja Domicija Ahenobarba. Mladoženja je bio poreklom iz ugledne porodice konzularnog ranga, a svadba je održana u Rimu. Preko svoje majke Antonije Starije, Domicije je bio unuk Avgustove sestre, brat od tetke Germanika i Klaudija, a samim tim i dalji stric Agripini i Kaliguli. Imao je i dve sestre Domiciju Lepidu Stariju i Domiciju Lepidu Mlađu, majku buduće carice Valerije Mesaline.

Antonija Starija bila je starija sestra Antonije Mlađe, starija ćerka Oktavije Mlađe i Marka Antonija. Prema Svetonijevim rečima, Domicije je bio čovek prezrenog i nepoštenog karaktera. Svetonije je zapisao da je Domicije u svakom aspektu života bio mrzak. Ipak, Domicije je bio rimski konzul 32. godine. Agripina i Domicije su živeli između Rima i Ancija, ali se o njihov vezi ne zna mnogo.

Kaligulina vladavina[uredi | uredi izvor]

Kaligulin novac sa predstavom njegovih sestara na reversu.

Kada je Tiberije umro 16. marta 37. godine Agripinin preostali brat Kaligula postao je novi imperator. Pošto je bila careva sestra Agripina je uživala nešto uticaja.

Agripina i njene mlađe sestre Julija Druzila i Julija Livila su, zahvaljujući bratu, dobile čitav niz počasti:

  • pravo da, kao vestalske device, posmatraju javne predstave i igre iz najviših redova stadijuma.
  • njihov lik je bio predstavljen na reversu novca. Bio je to prvi slučaj da se na novcu prikazuju careve sestre.
  • njihovo ime je dodato konzulskim i drugim zakletvama koje su polagali rimski magistrati i građani.

U vreme Tiberijeve smrti Agripina je zatrudnela, a Domicije je potvrdio svoje očinstvo. U jutarnjim časovima 15. decembra 37. godine u Anciju Agripina je rodila dečaka koji je dobio ime Lucije Domicije Ahenobarb po svom nedavno preminulom dedi po ocu. Prema Svetonijevim rečima, dok je primao čestitke prijatelja zbog rođenja sina, Domicije je rekao da ne veruje da ono što je proizašlo od njega i Agripine može doneti ikakvo dobro rimskoj državi ili narodu.

Sudeći po glasinama, Kaligula je održavao incestuozne veze sa svojim sestrama. Kaligula je bio posebno blizak sa Druzilom za koju je govorio da će se prema njoj odnositi kao prema svojoj ženi Loliji Paulini, iako je Druzila u to doba bila udata za Marka Emilija Lepida. Druzila je preminula 10. juna 38. godine, najverovatnije od groznice koja je tada bila dosta česta u Rimu. Nakon druziline smrti izgleda da se Kaligulin odnos prema sestrama izmenio. Nije više pokazivao posebnu pažnju ili poštovanje prema Agripini i Livili i u to vreme je navodno počeo da ludi.

Agripina i Livila su zatim 39. godine sklopile zaveru protiv Kaligule sa Lepidom koja je bila poznata kao Zavera tri bodeža. Cilj zaverenika bio je da se Lepid dovede na rimski presto. Kaliguline sestre su navodno bile Lepidove ljubavnice. O samoj zaveri i njenim uzrocima gotovo da ništa nije poznato. Lepid je uhapšen i izveden pred sud na kome ga je Kaligula optužio za preljubu. Car je takođe kao dokazni materijal pokazao pisma u kojima su zaverenici pisali o načinu na koji planiraju da ga smaknu.

Lepid je na kraju osuđen na smrt, a Livila i Agripina na progonstvo na Poncinska ostrva. Kaligula je rasprodao njihovo pokućstvo, nakit, robove i oslobođenike. U januaru 40. godine Agripinin suprug Domicije Ahenobarb je umro od edema, a mali Neron je lišen nasleđa i poslat da živi sa očevom sestrom Domicijom Lepidom Mlađom. Ipak, godinu dana kasnije 24. januara 41. Kaligula, njegova supruga Milonija Cezonija i ćerka Julija Druzila su pobijeni u zaveri, a novi car je postao Agripinin stric Klaudije.

Klaudijeva vladavina[uredi | uredi izvor]

Povratak iz progonstva[uredi | uredi izvor]

Agripina, rimski portret koji se čuva u Zemaljskom muzeju Virtemberga u Štutgartu u Nemačkoj.

Po dolasku na presto Klaudije je naložio da se Agripina i Livila vrate iz progonstva. Livila se vratila svom suprugu, a Agripina svom otuđenom sinu. Pošto joj je prvi muž umro, Agripina je bezskupulozno pokušala da se približi Galbi, budućem caru, ali on nije pokazivao interesovanje za nju budući da je bio veran ženi Emiliji Lepidi. Jednom prilikom Galbina tašta je pred velikom grupom udatih žena javno ukorila Agripinu i udarila joj šamar.[5]

Klaudije je Neronu vratio njegovo nasledstvo i uredio je da se Gaj Salustije Krisp Pasijen razvede od Domicije Lepide Starije i oženi Agripinom. Krisp je bio poznat, uticajan, prepreden i moćan čovek koji je dva puta bio konzul. Takođe, bio je usvojeni unuk poznatog istoričara Salusija Krispa. Početkom 41. godine Salustije Pasijen se oženio Agripinom i postao njen drugi suprug i Neronov očuh.

Tokom prvih godina svoje vladavine, Klaudije je bio oženjen Valerijom Mesalinom. Iako je Agripina bila veoma uticajna u tom periodu se nije previše isticala i klonila se carskog dvora. Agripina je čak po liniji njenog oca bila u srodstvu sa Mesalinom. Među žrtvama Mesalininih mahinacija bila je i Agripinina preostala sestra Livila koja je optužena za preljubu sa Senekom. Seneka je poslat u progonstvo, a kasnije, po povratku, bio je vaspitač budućeg cara Nerona.

Mesalina je mudro zaključila da je mali Neron u perspektivi konkurent za presto njenom i Klaudijevom sinu Britaniku. Zbog toga je poslala plaćene ubice da ubiju malog Nerona tokom njegovog popodnevnog odmora. Kada su se atentatori pojavili navodno se ispod Neronovog jastuka pojavila zmija, zbog čega su se ubice razbežale. Međutim, ispostavilo se da je u pitanju samo sveže odbačena zmijska košuljica.

Agripinin drugi suprug Krisp je umro 47. godine, a na sprovodu su se proširile glasine da ga je agripina otrovala kako bi se dočepala njegovog bogatstva. Bilo kako bilo, Agripina je udovičena po drugi put i sada je bila veoma bogata. Tokom Sekularnih igara Mesalina je sa Britanikom pratila Trojanske igre, baš kao i Agripina sa Neronom. Publika je jači aplauz uputila Agripini i njenom sinu. Brojni Rimljani su počeli da sažaljevaju Agripinu zbog njenih životnih nedaća. Sama Agripina je sastavila svoje memoare i biografiju njene majke.

Politički uspon[uredi | uredi izvor]

Klaudije je 48. godine naložio da se pogubi Mesalina zajedno sa njenim ljubavnikom Gajem Silijem, za koga se udala i pored živog supruga. U to vreme, Agripina je postala ljubavnica uticajnog dvorskog oslobođenika Marka Antonija Palanta. Posle uklanjanja Mesaline, Klaudijevi dostojanstvenici su počeli da većaju o novoj kandidatkinji za carevu nevestu. Za Klaudija se inače govorilo da je pod velikim uticaje svojih žena i oslobođenika. Prema tradiciji, dvorski oslobođenici su pred Klaudija stavili izbor od tri moguće neveste.

Oslobođenik Tiberije Klaudije Narcis je predložio da se Klaudije ponovo oženi svojom drugom suprugom Elijom Petinom, sa kojom je imao ćerku Klaudiju Antoniju. Narcis je takođe tvrdio da će Petina, uz Antoniju, prigrliti Klaudijevu decu sa Mesalinom, Britanika i Klaudiju Oktaviju.

Drugi oslobođenik, Gaj Julije Kalist, bio je protiv druge ženidbe sa Petinom smatrajući da, pošto ju je Klaudije već jednom ostavio, da bi je druga udaja za njega učinila još arogantnijom. Kalistova kandidatkinja bila je Lolija Paulina, Kaligulina treća supruga i bivša Agripinina snaja.

Palant je pak predlagao da se Klaudije oženi sa Agripinom pošto je njen sin Lucije, budući Neron, bio unuk njegovog pokojnog brata Germanika. Takav brak, prema Palantu, trebalo je da udruži dve grane porodice Klaudija i carske dinastije. Ipak, u modernoj istoriografiji pojavilo se mišljenje da je rimski senat u stvari tražio brak Klaudija i Agripine kako bi došlo do izmirenja Julija i Klaudija.[6] Koren sukoba ležao je u periodu nakon Germanikove smrti, kada je njegova udovica Agripina Starija pokušala da okrene situaciju protiv cara Tiberija. Tiberiju su bile poznate njene namere i dobro su mu došle da se obračuna sa Agripinom i njenom porodicom.

Bilo kako bilo, Agripini Mlađoj je dobrodošlo što je kao sinovica mogla da ljubi i miluje svog strica Klaudija, koji je na kraju zaveden njenom strastvenošću. U svojim govorima, Klaudije ju je spominjao kao: „moje dete i usvojenica, rođena i adhranjena, takoreći, u mom krilu." Kada je doneo odluku da se oženi Agripinom, Klaudije je ubedio grupu senatora da će taj brak biti u javnom interesu. U to vreme, u rimskom društvu venčanje strica (Klaudija) i sinovice (Agripine) smatrano je incestuoznim i kontroverznim.

Venčanje je priređeno 1. januara 49. godine i izazvalao je opšte nezadovoljstvo. Bio je to deo Agripininog plana da svog sina Nerona dovede na rimski presto. Njena udaja za Klaudija nije bila zasnovana na ljubavi, već na vlastoljubivosti. Brzo je uklonila svoju rivalku Loliju Paulinu koju je optužena za bavljenje crnom magijom. Paulini nije ni suđeno, već joj je imovina konfiskovana, prognana je iz Italije i, prema Agripininoj naredbi, morala je da izvrši samoubistvo.

Pre Agripinine udaje za cara, Klaudijeva ćerka Klaudija Oktavija je verena sa Lucijem Junijem Silanom Torkvatom, rođakom carske dinastije. Veridba je raskinuta zahvaljujući zaveri koju je Agripina sklopila sa konzulom Lucijem Vitelijem Starijim, ocem budućeg cara Aula Vitelija. Konzul je lažno optužio Silana da održava incestuozne veze sa rođenom sestrom Junijom Kalvinom. Klaudije je raskninuo veridbu i prisilio Silana da se odrekne svih javnih funkcija. Na dan Agripinine udaje za cara Silan je izvršio samoubistvo, dok je Junija Kalvina u toku 49. godine proterana iz Italije. Opozvana je iz egzila tek nakon Agripinine smrti. Krajem 54. godine, bez Neronovog znanja, Agripina je naredila ubistvo Silanovog starijeg brata Marka Junija Silana Torkvata da bi bila sigurna da se ovaj neće svetiti zbog bratove smrti.

Rimska carica[uredi | uredi izvor]

Kada se po treći put udala, ovoga puta za rođenog strica Klaudija, kome je to bio četvrti brak, Agripina je postala rimska carica i najmoćnija žena u carstvu. Takođe, postala je maćeha Klaudijevoj deci iz prethodnih brakova, Klaudiji Antoniji, njegovom jedinom detetu iz braka sa Elijom Petinom, i Britaniku i Klaudiji Oktaviji, iz braka sa Valerijom Mesalinom. Agripina je sa carskog dvora uklonila sve one za koje je sumnjala da su ostali verni uspomeni na Mesalinu. Uklonila je i one za koje je verovala da predstavljaju pretnju za nju lično ili za njenog sina, a među njima bila je Neronova tetka Domicija Lepida Mlađa, Mesalinina majka.

Agripina je 49. prisustvovala vojnoj smotri rimske vojske. Zarobljeni kralj Brita, Karatak, pretpostavio je da je i ona, pored prisutnog Klaudija, takođe zapovednica rimske vojske, pa joj se poklonio na isti način kao i caru. Agripini je zatim 50. godine dodeljena počasna titula avguste koju nikada ranije ni jedna žena iz carske porodice nije uživala za života svog supruga ili sina. Livija, supruga cara Avgusta, nosila je ovu titulu posle muževe smrti, dok je Klaudije titulu avguste posthumno dodelio svojoj majci Antoniji Mlađoj. Iste godine Klaudije je počastvovao svoju ženu tako što je na mestu Naselja Ubijaca osnovao rimsku koloniju i dao joj ime Colonia Claudia Ara Agrippinensis ili Agrippinensium (današnji Keln) pošto je Agripina rođena u tom mestu. Bila je to jedina kolonija koja je ime dobila po jednoj rimskoj ženi. Zatim, 51. godine Agripina je dobila pravo na korišćenje karpenta, ceremonijalnih kočija, na koje su do tada pravo imali rimski sveštenici i sveštenice poput vestalki. Iste godine uticala je na smenu u vrhu pretorijanske garde. Za prefekta je, umesto Rufrija Krispina, postavljen Sekst Afranije Bur.

Agripina je bila uspešan manipulator i ubedila je Klaudija da adoptira njenog sina koji je tako, usvojenjem 50. godine, postao poznat pod imenom Neron Klaudije Cezar Druz Germanik. time je Neron postao i zvanično Klaudijev sin i priznat je za prestolonaslednika. Neron je veren sa Klaudijevom ćerkom Oktavijom, dok je Agripina uredila da Seneka bude opozvan iz izgnanstva kako bi bio vaspitač mladom Neronu. Prema rečima Tacita, Klaudije se opredelio da adoptira Nerona znog njegovog uglednog porekla, pošto je imao pretke i među Julijevcima i među Klaudijevcima.[7] Agripina je koristila sve raspoložive poteze kako bi Klaudijevog sina Britanika otuđila od oca i kako bi ga lišila nasledstva. Carica je tako 51. godine naredila pogubljenje Britanikovog vaspitača Sosibija zato što joj se ovaj javno suprotstavio i pritom nije krio bes zbog Neronove adopcije. Izbor Nerona za naslednika nije bio potpuna novina pošto je i Tiberije za naslednika odredio Kaligulu, doduše zajedno sa rođenim unukom Gemelom. Kasnije je Kaligula likvidirao Gemela.

Neron i Oktavija su se venčali 9. juna 53. godine. Međutim, Klaudije se izgleda pokajao zbog sklapanja ovog dinastičkog braka, kao i zbog usvajanja Nerona. Car je počeo da favorizuje rođenog sina Britanika i da ga priprema za naslednika. Upravo zbog toga je, prema antičkim autorima, Agripina rešila da eliminiše Klaudija. Agripina je 13. oktobra 54. godine, kako tvrde izvori, otrovala Klaudija zahvaljujući pečurkama koje su bile poslužene na carskoj gozbi. Prema tvrdnjama antičkim istoričara, Agripina je otrov dobila od čuvene Lokuste. Neronov put do prestola je time ubrzan. Ipak, antički izvori se prilično razilaze po pitanju ovog incidenta, a pojedini moderni istoričari veruju da je Klaudije umro prirodnom smrću pošto je imao već 63 godine[4].

Neronova vladavina[uredi | uredi izvor]

Borba oko vlasti između sina i majke[uredi | uredi izvor]

Agripina i Neron (ca. 54-59 AD).

U prvim mesecima Neronove vladavine Agripina je kontrolisala i sina i visoku politiku u carstvu. Postala je sveštenica kulta deifikovanog Klaudija i dozvoljeno joj je da posećuje senatske sednice. Doduše, zasedanja rimskog senata morala je da prati tako što je sedela iza zavese. Kada je Neron započeo ljubavnu vezu sa oslobođenom robinjom Klaudijom Aktom, koju njegova majka nije odobravala, tako da je Agripina glasno negodovala. Postepeno je izgubila kontrolu nad sinom. Tada je Agripina počela da favorizuje pastorka Britanika sa namerom da njega proglasi za cara. Međutim, u februaru 55. godine Britanik je na jednoj gozbi tajno otrovan po Neronovim naređenjima. Time je počela borba oko vlasti između sina i majke.

Između 55. i 58. Agripina je veoma budno pratila poteze svog sina, a istovremeno je bila vrlo kritična prema Neronu. Sin ju je 55. godine izbacio iz palate, a zatim ju je lišio svih počasti i ovlašćenja. Uklonio je i njene gardijske odrede, i rimske i germanske. Neron je majci pretio da će abdicirati i otići da živi na egejsko ostrvo Rodos, gde je nekada samovao Tiberije nakon razvoda od Avgustove ćerke Julije Starije. I oslobođenik Palant je otpušten sa dvora. Njegov pad, kao i opozicija koju su predstavljali Bur i Seneka doprineli su da Agripinin autoritet počne da slabi[8].

Agripinina smrt i posledice[uredi | uredi izvor]

Događaji koji su doveli do Agripinine smrti nisu dovoljno poznati zahvaljujući kontradiktornosti izvora i njihove izrazite nenaklonosti prema Neronu. Vesti o Agripinininoj smrti ne samo da su međusobno suprotstvavljene, već imaju i fantastične elemente.

Tacitova verzija[uredi | uredi izvor]

Prema Tacitu, Neron je 58. godine ušao u vezu sa aristokratkinjom Popejom Sabinom. Znajući da Agripina neće dozvoliti da se razvede od Oktavije i oženi se Popejom, Neron je rešio da ubije majku .[9] Međutim, činjenica da se Neron oženio Popejom tek 62. godine, dok je Agripina uklonjena 59. godine, dovodi u pitanje ovaj motiv[10] Takođe, prema Svetoniju, nakon likvidacije Agripine, Neron je van Rima poslao Popejinog muža Otona. Samim tim, teško da je već udata Popeja požurivala Nerona da se otarasi majke.[11] Pojedini istoričari veruju da je Neron rešio da ubije majku kada je Agripina rešila da zaverom dovede na presto Gaja Rubelija Plauta, praunuka cara Tiberija, ili Britanika, Klaudijevog biološkog sina[12]

Neron je, kako Tacit piše, razmatrao da Agripinu otruje ili ubije nožem, ali je smatrao da su takvi metodi teško izvodljivi i da će izazvati sumnju. Zbog toga je naložio da se napravi brod sklon potapanju .[13] Iako je bila svesna zavere, Agripina je isplovila na pomenutom brodu. Tokom putovanja, umalo je nije ubio pad tavanice. Deo tavanice je zaustavila strana sofe na kojoj je carica sedela[14] Pad tavanice je poštedeo Agripinu, ali ne i jednog od njenih pratilaca koji je stradao kada mu je probijen šlem[14]. Kako brod nije potonuo usled oštećenja, potopila ga je posada, ali je Agripina uspela da dopliva do obale[14]. Caričinu prijateljicu, Aceriju Polu, veslači su napali dok je još bila u vodi, tako da je prebijena na smrt ili se udavila. Kada je isplivala na obalu, Agripinu su dočekali njene pristalice[15] Na vest da je Agripina preživela isceniranu nesreću, Neron je poslao trojicu ubica da je smaknu[15].

Svetonijeva verzija[uredi | uredi izvor]

Prema Svetoniju, Neron je bio razljućen zbog ponašanja svoje majke koja je inače bila veoma oprezna i preduzimala sve mere da spreči mogući pokušaj ubistva. Pokušao je tri puta da je otruje, ali je ona svaki put uspela da na vreme uzme protivotrov.[16] Zatim je pokušao da je ubije tako što će se mehanička tavanica iznad njenog kreveta obrušiti na nju.[16] I taj pokušaj je propao pa je car naručio brod sklon potapanju, na kome je kabina trebalo da se sruši ili da sam brod doživi brodolom. Dok je Agripina bila na brodu Neron je naložio kapetanima drugih brodova da ga potpope.[16] Kada se plan izjalovio i kada je Neron saznao da je njegova majka preživela brodolom, Neron je naredio da se Agripina pogubi a da se ceo slučaj prikaže kao samoubistvo[16].

Dionova verzija[uredi | uredi izvor]

Kasije Dion daje nešto drugačiju verziju događaja. Dion smatra da je Neronova ljubavnica Popeja bila iza Agripinog ubistva.[17] Neron je dizajnirao poseban brod koji bi potonuo nakon što isplovi. Agripina je ušla na brod i čim je isplovio, brod je potonuo sa Agripinom. Agripina je uspela da se izbavi i dopliva do obale a kada je Neron to saznao, poslao je ljude da je ubiju. Neron je potom tvrdio da je Agripina kovala zaveru da ga ubije i da je počinila samoubistvo. Njene poslednje reči, dok su se ubice spremale da joj zadaju smrtonosan udarac, bile su udarite mi utrobu aludirajući da želi da bude uništena materica koja je rodila njenog sina koju ju je izdao.

Sahrana[uredi | uredi izvor]

Prema nekim izvorima, nakon Agripinine smrti, Neron je pogledao njen leš i rekao da je lepa. Njeno telo je kremirano iste noći. Za vreme majčine sahrane, Neron je bio zbunjen, tih i uplašen. Kada su se proširile vesti o Agripininoj smrti, rimska vojska, senat i razni poznanici čestitali su Neronu što se spasio od od stalnih spletki svoje majke.

Posledice[uredi | uredi izvor]

Tokom ostatka Neronove vladavine, Agripinin grob ostao je nepokriven. Članovi njene pratnje kasnije su podigli skroman grob u Mizenumu. Agripinina smrt opteretila je Neronovu savest. Car je osećao toliku krivicu da je imao česte noćne more o svojoj majci. Čak je jednom prilikom video njen duh i oterao ga uz pomoć persijskih magova. Mnogo godina pre svoje smrti, Agripina je posetila astrologe da bi ih pitala nešto o budućnosti svog sina. Astrolozi su tačno predvideli da će Neron postati car ali da će narediti njeno ubistvo. Prema Tacitu, Agripina je odgovorila: "neka me ubije, dok god postane car."

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Druz Klaudije Neron
 
 
 
 
 
 
 
8. Tiberije Klaudije Neron
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Klaudija
 
 
 
 
 
 
 
4. Druz Stariji
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Marko Livije Druz Klaudijan
 
 
 
 
 
 
 
9. Livija Druzila
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
19. Aufidija
 
 
 
 
 
 
 
2. Germanik
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Marko Antonije Kretik
 
 
 
 
 
 
 
10. Marko Antonije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Julija Antonija
 
 
 
 
 
 
 
5. Antonija Mlađa
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. Gaj Oktavije
 
 
 
 
 
 
 
11. Oktavija Mlađa
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
23. Acija Balba Cezonija
 
 
 
 
 
 
 
1. Agripina Mlađa
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
12. Lucije Vipsanije Agripa
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
6. Marko Vipsanije Agripa
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
3. Agripina Starija
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. = 22. Gaj Oktavije
 
 
 
 
 
 
 
14. Oktavijan Avgust
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
29. = 23. Acija Balba Cezonija
 
 
 
 
 
 
 
7. Julija Starija
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
30. Lucije Skribonije Libon
 
 
 
 
 
 
 
15. Skribonija
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
31. Sencija
 
 
 
 
 
 

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ E. Groag, A. Stein, L. Petersen, Prosopographia Imperii Romani saeculi I, II et III (PIR), Berlin, 1933 - I 641
  2. ^ Maike Vogt-Lüerssen, Agrippina die Jüngere - Die große römische Politikerin und ihre Zeit, Norderstedt. . 2006. str. 34—35. ISBN 978-3-8334-5214-7.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  3. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 14. ISBN 86-331-2075-5. 
  4. ^ a b Tacit, Anali XII.66; Dion Kasije, Rimska istorija LXI.34; Svetonije, Životi dvanaestorice careva, Klaudije 44; Flavije Josif je manje siguran u takvu verziju događaja, Josif, Judejske starine XX.8.1
  5. ^ C. Suetonius Tranquillus Svetonije. Twelve Caesars: Galba.
  6. ^ Scramuzza 1940, str. 91–92. See also Tac. Ann. XII 6, 7; Suet. Claud. 26.
  7. ^ Tacit, Anali XII.25
  8. ^ Simon Hornblower, Antony Spawforth – E.A. (edd.), Oxford Classical Dictionary, Oxford University Press, Oxford, 2003 - | 777.
  9. ^ Tacit, Anali XIV.1
  10. ^ Dawson, Alexis (1969). „Whatever Happened to Lady Agrippina?”. The Classical Quarterly. 64 (6): 264. JSTOR 3296108. 
  11. ^ Suetonius, The Lives of Caesars, Life of Otho 3
  12. ^ Rogers, Robert (1955). „Heirs and Rivals to Nero”. Transactions and Proceedings of the American Philological Association. 86: 202. JSTOR 283618. doi:10.2307/283618.  Junija Silana, sestra Junije Klaudile, prve Kaliguline žene, optužila je 55. godine Agripinu da kuje zaveru u korist Plauta. Tacit, Anali XIII.19; Silana je opozvana iz progonstva posle Agripininog sloma, Tacit, Anali XIV.12; Plaut je prognan 60. godine, Tacit, Anali XIV.22
  13. ^ Tacit, Anali XIV.3
  14. ^ a b v Tacit, Anali XIV.5
  15. ^ a b Tacit, Anali XIV.8
  16. ^ a b v g Svetonije, Dvanaest rimskih careva, Neron 34
  17. ^ Kasije Dion, Istorija Rima, 28, 11

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 14. ISBN 86-331-2075-5. 
Carica-supruga Rima
49-54
Carica-majka Rima
54 – 23. mart 59.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]