Pređi na sadržaj

Agusta Bel 47

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Agusta Bel 47J

Agusta Bel 47J
Agusta Bel 47J

Opšti podaci
Namena opšte namene
Posada 1
Broj putnika 3
Poreklo  SAD;  Italija
Proizvođač Bell Helicopter: Agusta
Probni let 1956.
Uveden u upotrebu 1956.
Povučen iz upotrebe 1967.
Status neaktivan
Broj primeraka 361
Dimenzije
Prečnik nosećeg rotora 11.33 m
Dužina 9,87 m
Visina 2,83 m
Masa
Masa praznog 831 kg
Maksimalna masa 1.338 kg
Količina goriva 180 lit
Performanse
Maksimalna brzina 169 km/h
Krstareća brzina 146 km/h
Brzina uspona 264 m/min
Vrhunac leta 3.400 m
Dolet 415 m
Pogon
Motori Lycoming VO-540-B1B
Vrsta motora klipni 6 cilindara
Broj motora 1
Snaga poletanja 190 kW
Portal Vazduhoplovstvo

Agusta Bel 47 je američki laki jednomotorni helikopter opšte namene koji se proizvodio u SAD i Italiji.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Bel 47 je lagan helikopter s jednim motorom i dvokrakim rotorom koga je projektovao Artur M. Jong, a proizveo ga je Bel Helikopter Tektron u SAD.

Familija helikoptera Bel 47 se razvijala evolutivno tj. vršilo se poboljšanje od tipa do tipa letelice. Bel 47J je bio četvoroseda varijanta prethodnog troseda Bel 47H. Bio je sa potpuno obloženim trupom i zatvorenom kabinom. Pilot je imao sedište na centriranom, prednjem delu kabine, iza njega je bila postavljena klupa koja je zauzimala celu širinu kabine i na njoj se komotno mogla smetiti 3 do 4 putnika u zavisnosti od njihove težine.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Noseća konstrukcija trupa helikoptera je bila rešetkasta napravljena od tankozidih čeličnih cevi a obloga je bila od aluminijumskog lima. Imao je prostranu kabinu u kojoj je bilo 4 do 5 sedišta jedno za pilota a 3 do 4 za putnike. Kabina je imala dvoja vrata i velike staklene površine koje su obezbeđivale lepu preglednost u svm pravcima.

Pogon helikoptera je bio jedan 6-o cilindričan vazduhom hlađeni bokser motor smešten iza leđa kabine a direktno ispod nosećeg rotra, koji je imao dva kraka. Repni rotor je imao takođe dva kraka i nalazio se sa desne strane. Stajni trap se sastojao od čeličnih skija.

Varijante[uredi | uredi izvor]

Bel 47 ima 16 varijanti. One su nastale kao posledica zadovoljenja potreba tržišta, ugradnjom različitih motora i povećanjem bezbednosti leta.

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Helikopteri familije Bel 47 su našle široku primenu kako u vojsci tako i u civilnom životu: policija, vatrogasci, hitna pomoć, spasilačke službe, poslovno vazdzhoplovstvo, taksi i turistički prevoz, u poljoprivredi itd. Pouzdanost i jednostavno održavanje omogućilo je ovim helikopterima da lete širom sveta sve do polovine 80-tih godina.

Dva helikoptera Bell 47J kupilo je 1957. godine ratno vazduhoplovstvo SAD za potrebe predsednika SAD Dvajta Ajzenhauera koji se prvi put 13. jula 1957. godine vozio ovim helikopterom. U martu 1962. godine, dva helikoptera premeštena su sa predsedničkih dužnosti, ali su korišćena kao VIP prevozi narednih pet godina do povlačenja u julu 1967.

Korišćenje u Jugoslaviji[uredi | uredi izvor]

Helikopter Agusta Bel 47J-2A sa jugoslovenskim oznakama

Jugoslavija je 1959. godine za potrebe Saveznog geološkog zavoda kupila dva helikoptea Agusta Bel 47J. Za Jugoslovansko RV i PVO (ratno vazduhoplovstvo) je 1961. godine kupljeno 5 helikoptera Agusta Bel 47 od kojih su dva bila tip AB-47G-4 a tri AB-47J-2A[1]. Ovi helikopteri su u vojsci korišćeni do 1967.[2]. kada su stavljeni na raspolaganje Republičkim policijama. Helikopter YU-HAL je dodeljen policiji Srbije, YU-HAM policiji Hrvatske a YU-HAK policiji Slovenije[3]. Ovaj helikopter YU-HAK je od 1967 do 1984. služio kao policijski helikopter i koristio se u gorskoj službi spasa u slovenačkim planinama[4].

Korisnici[uredi | uredi izvor]

Sačuvani primerci[uredi | uredi izvor]

  • Brazil - FAB 8510 – Bell 47J nalazi se u Museu Aeroespacial in Rio de Janeiro.
  • Grčka - Agusta-Bell 47J Ranger nalazi se u Hellenic Air Force Museum at Dekelia (Tatoi), Athens, Greece
  • Kanada - 1827 – Bell 47J-2 nalazi se u the Atlantic Canada Aviation Museum in Goffs, Nova Scotia.
  • Slovenija - Agusta Bell-47J-2A (reg. YU-HAK) nalazi se u Slovenian Alpine Museum in Mojstrana, Ljubljana, Slovenia. To je policijski helikopter koji se u periodu od 1967 do 1984. godine koristio u Sloveniji u gorskoj službi spasavanja[5].
  • SAD - 57-2728 – UH-13J nalazi se u the National Museum of the United States Air Force at Wright-Patterson Air Force Base in Dayton, Ohio.

- 57-2729 – UH-13J nalazi se u Steven F. Udvar-Hazy Center of the National Air and Space Museum in Chantilly, Virginia. to je prvi helikopter predsednika SAD.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Janić, Čedomir (2008—2009). Godišnjak srpskog vazduhoplovstva. Beograd: Aerokomunikacije. 
  2. ^ Dimitrijević, Bojan (2012). Jugoslovensko ratno vazduhoplovstvo 1942-1992. Beograd: Institut za savremenu istoriju. ISBN 978-86-7403-163-6. 
  3. ^ Đokić, Nebojša. (2011). „Avio servis saveznih organa SFR Jugoslavije”. Rasinski Anali (na jeziku: (jezik: srpski)). Kruševac: Istorijski arhiv Kruševac. 9: strana 235. ISSN 1451-4346. 
  4. ^ planinskimuzej
  5. ^ kranjska gora[mrtva veza]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Gunston, Bill (1987). Military helicopters. London: Salamander books Ltd. ISBN 0-86191-110-4. 
  • Pejčić, Predrag (1993). Vojni helikopteri. Beograd: Vojnoizdavački i novinski centar. 
  • Janić, Čedomir (2008—2009). Godišnjak srpskog vazduhoplovstva. Beograd: Aerokomunikacije. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). Kratka istorija vazduhoplovstva u Srbiji. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-1-9. 
  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2010). Vek avijacije u Srbiji 1910-2010, 225 značajnih letelica. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-0-2. 
  • Dimitrijević, Bojan (2012). Jugoslovensko ratno vazduhoplovstvo 1942-1992. Beograd: Institut za savremenu istoriju. ISBN 978-86-7403-163-6. 
  • Komanda RV i PVO, Čuvari našeg neba, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1977.
  • Đokić, Nebojša. (2011). „Avio servis saveznih organa SFR Jugoslavije”. Rasinski Anali (na jeziku: (jezik: srpski)). Kruševac: Istorijski arhiv Kruševac. 9: strana 235. ISSN 1451-4346. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]