Alkoholno piće
Alkoholno piće je piće koje sadrži značajan iznos psihoaktivne droge etanol (neformalni naziv alkohol), neurotoksični depresant koji u nižim dozama izaziva:
- euforiju,
- smanjenje nervoze,
- društvenost, dok u većim dozama dovodi do:
- pijanstva,
- stupora,
- gubitka svijesti.
Dugoročno uzimanje alkoholnih pića može dovesti do zloupotrebe alkohola, fizičke zavisnosti i alkoholizma.
Ispijanje alkohola igra veoma bitnu društvenu ulogu u mnogim kulturama. Većina zemalja ima zakone kojima se reguliše proizvodnja, prodaja i konzumiranje;[1] neke zemlje sa većinskim muslimanskim stanovništvom zabranjuju potpuno takve aktivnosti. Međutim, alkoholna pića su legalna u velikom dijelu svijeta. Svjetska industrija alkoholnih pića premašila je 1 trilion 2014. američkih dolara godine.[2]
Alkoholna pića su jedno od najraširenijih rekreativnih droga na svijetu. U Sjedinjenim Državama 89% odrasnih ljudi pije alkohol u nekom trenutku, 70% je pilo u prošloj godini, a 56% u posljednjih mjesec dana.[3] Alkoholna pića su obično podijeljena u tri grupe — piva, vina i žestoka pića — i obično sadrže između 3% i 40% alkohola u sebi.
Otkriće krčaga iz kasnog kamenog doba ukazuju na to da su namjerno fermentisana pića postojala najkasnije u ranom neolitu (oko 10.000 prije n. e.).[4] Mnoge životinjske vrste, pored ljudi, konzumiraju alkohol kada za to dobiju priliku i on ima isto dejstvo na njih kao i na čovjeka, iako su ljudi jedina vrsta koja zna kako da namjerno proizvede alkoholno piće.[5]
Fermentisana pića[uredi | uredi izvor]
Vino[uredi | uredi izvor]
Vino je fermentisano piće nastalo od grožđa. Vino zahtijeva duži proces fermentacije od piva i takođe duži proces stajanja (mjeseci ili godine), što rezultira 9—16% alkohola. Pjenušava vina mogu biti napravljena pomoću sekundarne fermentacije.
„Voćna vina” su napravljena od voća kao što su šljive, višnje ili jabuke. „Pirinčana vina” kao što je sake su napravljena od pirinča.
Pivo[uredi | uredi izvor]
Pivo je fermentisano piće nastalo pasiranjem zrna. Pravi se od zrna ječma ili od smješe zrna. Ako je fermentisana kaša destilovana, tada je to piće žestoko. Pivo je najviše konzumirano alkoholno piće na svijetu.[6]
Cider[uredi | uredi izvor]
Cider je fermentisano piće napravljeno od bilo kog voćnog soka; sok od jabuke (tradicionalni i najčešći), breskve, kruške ili nekog drugog voća. Cider sadrži 1,2—8,5% alkohola, a ponekad i više. U nekim oblastima, cider se naziv i kao „jabukovo vino”.[7]
Medovina[uredi | uredi izvor]
Medovina je fermentisano piće napravljeno od meda i vode, ponekad sa raznim voćem, začinima, zrnevljem ili hmeljom. Može sadržiti 8—20% alkohola. Definišući karakter medovine je to da većina fermentisanog napitka dolazi od meda.
Destilovana pića[uredi | uredi izvor]
Destilovana pića su alkoholna pića nastala destilacijom etanola nastalog fermentacijom žitarica, voća ili povrća.[8] Nezaslađena, destilovana, alkoholna pića koja sadrže najmanje 20% alkohola nazivaju se špiritus.[9] U poznatijun destilovanim pićima, kao što su votka ili viski, sadržaj alkohola je oko 40%. Termin teški alkohol (engl. hard liquor) koristi se u Sjevernoj Americi kako bi se razlikovala destilovana od nedestilovanih pića. Votka, rakija, džin, tekila, viski, brendi ili mastka samo su neka od destilovanih pića. Destilacija koncentriše alkohol i uklanja neke od kongenera. Zamrznuta destilacija koncentriše etanol zajedno sa metanolom i fuzelovim alkoholom u epldžeku.
Desertno vino je vino, koje kao i porto ili šeri, kom je dodato destilovano piće (kao što je brendi).[10] Desertna vina se razlikuju od špiritusa napravljenih od vina po tome što se špiritus proizvodi destilacijom, dok je desertno vino samo vino kome je špiritus dodat. Razvijene su razne vrste desertnih vina, kao što su porto, šeri, madeira, marsala, komandarija i aromatizovano vino vermut.[11]
Popravljeni špiritus[uredi | uredi izvor]
Popravljeni špiritus, poznat i kao „neutralni žitni špiritus”, alkohol je koji je prečišćen putem „popravljanja” (npr. ponovljenom destilacijom). Termin „neutralan” odnosi se na špiritus koji nema ukus koji bi bio prisutan da su sastojci kaše destilovani na niži nivo alkoholne čistoće. Popravljeni špiritus nema nikakvu aromu ni kada se ona doda nakon destilacije (kao što je npr. džin). Druge vrste špiritusa, kao što je viski, destilovane su na manji procenat alkohola u cilju očuvanja ukusa kaše.
Popravljeni špiritus je čista, bezbojna, zapaljiva tečnost koja može sadržati i do 95% alkohola. Najčešće se koristi u medicinske svrhe. To može biti špiritus od žitarica ili od nekih drugih biljaka. Koristi se u mješovitim pićima, likerima, tinturama, ali kao i rastvarač u domaćinstvima.
Uticaj na zdravlje[uredi | uredi izvor]
Alkoholna pića su od strane Međunarodne agencije za istraživanje raka (MAIR) stavljeni u prvu grupu karcinogena (karcinogeno za ljude). MAIR klasifijuje konzumiranje alkoholnih pića kao uzroke raka dojke, debelog crijeva, grkljana, jetre, jednjaka, usta i glave i vrata; kao i jedan od vjerovatnih uzročnika raka gušterače.[13]
Alkohol u gaziranim pićima se apsorbuje brže nego u negaziranim.[14]
Kratkoročni efekti[uredi | uredi izvor]
Vino, pivo, destilovana pića i ostali alkoholna pića sadrže etanol i konzumiranje alkohola ima kratkoročne psihološke i fiziološke efekte na korisnika. Različite koncentracije alkohola u ljudskom tijelu imaju različite efekte na osobu. Efekat alkohola zavisi od stepena opijenosti, procenta alkohola u vinu, pivu ili špiritusu i vremenskog raspona od kada se uzimanje alkohola desilo, količine pojedene hrane, kao i od drugih faktora. Pri količini alkohola u krvi 0,03—0,12% dolazi do opšteg poboljšanja raspoloženja i moguće euforije, povećanja samopouzdanja i društvenosti, smanjenja nervoze, nastajanja crvenila u licu, poteškoća u rasuđivanju i otežane mišićne koordinacije. Pri količini 0,09—0,25% nastaje letargija, sedacija, problemi sa ravnotežom i zamagljen vid. Količina alkohola u krvi 0,18—0,30% uzrokuje duboku konfuziju, poteškoće pri govoru (npr. nerazgovetar govor), posrnuća, vrtlogavica i povraćanja. Pri količini 0,25—0,40% nastaje stupor, nesvjestica, anterogradna amnezija, povraćanje (smrt može nastati usljed udisanja povraćke — plućna aspiracija — u nesvjesnom stanju) i hipoventilacija (potencijalno opasno po život). Količina alkohola u krvi 0,35—0,80% uzrokuje komu (nesvjesticu), po život opasnu respiratornu depresiju i moguće fatalno trrovanje alkoholom. Kao i kod svih alkoholnih pića, vožna pod uticajem alkohola, upravljanje avionom ili teškom mašinerijom povećava rizik od nesreće; mnoge zemlje imaju zakone koje kažnjavaju vožnju u pijanom stanju.
Dugoročni efekti[uredi | uredi izvor]
Glavni aktivni sastojak vina, piva i destilovanog špiritusa je alkohol. Ispijanjem manjih količina alkohola (najmanje jedno kod žena i dva kod muškaraca) povezano je sa smanjenjem rizika od srčanih bolesti, moždanog udara, šećerne bolesti, kao i rane smrti.[15] Ispijanjem veće količine od preporučene, međutim, povećava razik od srčanih oboljenja, visokog krvnog pristiska, fibrilacija srčanih pretkomora i moždanog udara.[15] Rizik se povećava kod mlađih ljudi kod kojih pijanstvo može dovesti do nasilja ili nesreće.[15] Pretpostavlja se da oko 3,3 miliona ljudi umire (5,9% svih smrti) zbog alkohola svake godine.[16] Alkoholizam smanjuje očekivani životni vijek osobe za oko deset godina,[17] a upotreba alkohola je treći uzrok prerane smrti u Sjedinjenim Državama.[15] Neprofesionalna medicinska udruženja preporučuju ljudima koji ne piju da počni piti vino.[15][18] Još jedan dugoročni efekat konzumiranja alkohola, kada se koristi zajedno sa duvanskim proizvodima, djelavanje je alkohola kao rastvarača, što omogućava štetnim hemikalijama u duvanu da uđu unutar ćelija koje sačivanjavaju sistem organa za varenje. Alkohol usporava sposobnost ovih ćelija da poprave štetu na svom DNK izazvanu štetnim hemikalijama u duvanu. Alkohol doprinosi stvaranju raka tokom ovog procesa.[19]
Upotreba[uredi | uredi izvor]
Aperitiv i digestiv[uredi | uredi izvor]
Aperitiv je bilo koje alkoholno piće koje se služi prije obroka kako bi podstaklo apetit, dok je digestiv bilo koje alkoholno piće koje se služi nakon obroka radi poboljšanja varenja.
Desertna vina, likeri i suvi šampanjci su česti aperitivi. Zbog toga što se služe prije obroka, ova pića su češće suva nego slatka.
Aroma[uredi | uredi izvor]
Čist ukus etalno je gorak ljudima; dok ga neki opisuju kao sladak.[20] Međutim, etanol je takođe umjereno dobar rastvarač za mnoge masne materije i etarična ulja. To olakšava korišćenje aromea i boja u alkoholnim pićima kako bi se prikrio ukus, kao u destilovanim pićima. Neke arome mogu prirodnim putem biti prisutne u sirovim materijama pića. Pivo i vino mogu biti aromatizovani prije fermentacije, a špiritus se može aromatizovati prije, tokom ili nakon destilacije. Ponekad se aroma dobija tako što piće odstoji mjesecima ili godinama buradima napravljenim od drveta, kao što su hrastova burad. Nekoliko vrsta špiritusa može imati voće ili bilje u bocama, koje je ubačeno prije njenog punjenja.
Kongeneri[uredi | uredi izvor]
U industriji alkoholnih pića, kongeneri su supstance koje nastaju tokom fermentacije. Ove supstance zajedno sa manjim količinama hemikalija poput željenih, kao što su propanol i izoamil alkohol, ali i nikako ne željenih jedinjenja kao što su aceton, acetaldehid i diol. Kongneri su odgovorni za većinu ukusa i mirisa destilovanih alkoholni pića, a doprinose ukusu i nedestilovanih pića.[21] Pretpostavlja se da baš ove supstance doprinose simptomima mamurluka.[22]
Tanini su kongeneri pronađeni u vinu i prisustvu fenolnih jedinjenja. Vinski tanini daju gorčinu, osjećaj sušenja, zeljast ukus i osjećaj stezanja. Tanini vina daju balans, kompleksnost, strukturu i čine vino dugotrajnijim, tako da igraju važnu ulogu u starenju vinu.[23]
Energija hrane[uredi | uredi izvor]
Alkoholna pića su izvor energije hrane. Ministarstvo poljoprivrede SAD koristi cifru od 6,93 kilokalorija po gramu alkohola za računanje energije hrane.[24] Mnoga alkoholna pića sadrže ugljene-hidrate. Na primjer, pivo obično sadrži 10—15 grama ugljenih-hidrata na 350 mililitara što može dovesti do povećanja tjelesne težine i javljanja pivskog stomaka.
Pored direktnog efekta kalorijskog sadržaja, alkohol je takođe poznat kao potencijalni insulinski odgovor ljudskog tijela na glukozu, koji, u suštini, „nalaže” tijelu da pretvori konzumirane ugljenehidrate u masti i suzbije ugljenehidrate i oksidiše masti.[25][26]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Minimum Age Limits Worldwide”. International Center for Alcohol Policies. Arhivirano iz originala 06. 03. 2016. g. Pristupljeno 20. 9. 2009.
- ^ Faostat
- ^ „Alcohol Facts and Statistics”. 03. 2015. Arhivirano iz originala 18. 05. 2015. g. Pristupljeno 9. 5. 2015.
- ^ Charles H, Patrick; Durham, NC (1952). Alcohol, Culture, and Society. Duke University Press (reprint edition by AMS Press, New York, 1970). str. 26—27. ISBN 9780404049065.
- ^ Zielinski, Sarah. „The Alcoholics of the Animal World”. Pristupljeno 29. 7. 2015.
- ^ Nelson, Max (2005). The Barbarian's Beverage: A History of Beer in Ancient Europe. Abingdon, Oxon: Routledge. str. 1. ISBN 978-0-415-31121-2. Pristupljeno 21. 9. 2010.
- ^ Martin Dworkin, Stanley Falkow (2006). The Prokaryotes: Proteobacteria: alpha and beta subclasses. Springer. str. 169. Pristupljeno 29. 7. 2011.
- ^ „Distilled spirit/distilled liquor”. Britannica.com. Pristupljeno 5. 2. 2013.
- ^ Lichine, Alexis. Alexis Lichine’s New Encyclopedia of Wines & Spirits (5th edition) (New York: Alfred A. Knopf, 1987), 707–709.
- ^ Lichine 1987, str. 236
- ^ Robinson, J., ur. (2006). The Oxford Companion to Wine (3rd izd.). New York: Oxford University Press. str. 279. ISBN 978-0-19-860990-2.
- ^ „Non-Alcoholic Red Wine May Boost Heart Health”. Pristupljeno 6. 5. 2015.
- ^ Cogliano, VJ; Baan, R; Straif, K; Grosse, Y; Lauby-Secretan, B; El Ghissassi, F; Bouvard, V; Benbrahim-Tallaa, L; Guha, N; Freeman, C; Galichet, L; Wild, CP (21. 12. 2011). „Preventable exposures associated with human cancers.”. Journal of the National Cancer Institute. 103 (24): 1827—39. PMID 22158127. doi:10.1093/jnci/djr483.
- ^ Roberts, C.; Robinson, S.P. (2007). „Alcohol concentration and carbonation of drinks: The effect on blood alcohol levels”. Journal of Forensic and Legal Medicine. 14 (7): 398—405. PMID 17720590. doi:10.1016/j.jflm.2006.12.010.
- ^ a b v g d O'Keefe, JH; Bhatti, SK; Bajwa, A; DiNicolantonio, JJ; Lavie, CJ (mart 2014). „Alcohol and cardiovascular health: the dose makes the poison...or the remedy.”. Mayo Clinic Proceedings. 89 (3): 382—93. PMID 24582196. doi:10.1016/j.mayocp.2013.11.005.
- ^ „Alcohol Facts and Statistics”. Arhivirano iz originala 18. 05. 2015. g. Pristupljeno 9. 5. 2015.
- ^ Schuckit, MA (27. 11. 2014). „Recognition and management of withdrawal delirium (delirium tremens).”. The New England Journal of Medicine. 371 (22): 2109—13. PMID 25427113. doi:10.1056/NEJMra1407298.
- ^ Alcohol and Heart Health American Heart Association
- ^ „Alcohol Use and Cancer”. Arhivirano iz originala 29. 05. 2016. g. Pristupljeno 31. 05. 2016.
- ^ Scinska, A; Koros, E; Habrat, B; Kukwa, A; Kostowski, W; Bienkowski, P (2000). „Bitter and sweet components of ethanol taste in humans”. Drug and Alcohol Dependence. 60 (2): 199—206. PMID 10940547. doi:10.1016/s0376-8716(99)00149-0.
- ^ Understanding Congeners in Wine, Wines & Vines. Pristupljeno 2011-4-20
- ^ Whisky hangover 'worse than vodka, a study suggests', BBC News. Pristupljeno 2009-12-19
- ^ „The 5 Basic Wine Characteristics - Wine Folly”. Wine Folly. Pristupljeno 6. 5. 2015.
- ^ „Composition of Foods Raw, Processed, Prepared USDA National Nutrient Database for Standard Reference, Release 26 Documentation and User Guide” (PDF). USDA. avgust 2013. str. 14.
- ^ Metz, Robert; et al. (1969). „Potentiation of the Plasma Insulin Response to Glucose by Prior Administration of Alcohol” (PDF). Diabetes. 18: 517—522. doi:10.2337/diab.18.8.517.
- ^ „Ethanol Causes Acute Inhibition of Carbohydrate, Fat, and Protein Oxidation and Insulin Resistance” (PDF). J.Clin.Invest. 81 (4): 1137—45. 1988. PMC 329642
. PMID 3280601. doi:10.1172/JCI113428.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Robinson, J., ur. (2006). The Oxford Companion to Wine (3rd izd.). New York: Oxford University Press. str. 279. ISBN 978-0-19-860990-2.
- Lichine, Alexis (1987). Alexis Lichine's New Encyclopedia of Wines & Spirits (5th izd.). New York: Alfred A. Knopf. str. 236. ISBN 978-0-394-56262-9.
- Martin Dworkin, Stanley Falkow (2006). The Prokaryotes: Proteobacteria: alpha and beta subclasses. Springer. str. 169. Pristupljeno 29. 7. 2011.
- Charles H, Patrick; Durham, NC (1952). Alcohol, Culture, and Society. Duke University Press (reprint edition by AMS Press, New York, 1970). str. 26—27. ISBN 9780404049065.
