Pređi na sadržaj

Antoan Kur de Žebelen

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Antoan Kur de Žebelen
Antoan Kur de Žebelen
Datum rođenja(1725-01-07)7. januar 1725.
Mesto rođenjaNim
Datum smrti12. maj 1784.(1784-05-12) (59 god.)
Mesto smrtiParizFrancuska
RoditeljiAntoan Kur

Antoan Kur, koji je sebe nazvao Antoan Kur de Žebelen (fr. Antoine Court de Gébelin; Nim, 25. januar 1725 — Pariz, 10. maja 1784), bio je bivši protestantski pastor, rođen u Nimu, koji je 1781. započeo sa praksom tumačenja tarota kao tajanstvenog skladišta vanvremenske ezoterične mudrosti.[1]

Rani život[uredi | uredi izvor]

Otac mu je bio Antoan Kur, poznati verski vođa hugenota. Kur de Žebelen je određen za pastora 1754. pre nego što je napustio Švajcarsku i ostao je otvoreno protestant, racionalni zagovornik slobode savesti u prosvetiteljskoj Francuskoj. U Parizu je iniciran u masonsku ložu Les Amis Réunis, a 1771. godine, prešao je u ložu Les Neuf Sœurs gde je dočekao Bendžamina Frenklina kao brata u loži.[traži se izvor]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Bio je pristalica američke nezavisnosti koji je doprineo masovnim Affaires de l'Angleterre et de l'Amérique, [1] novih teorija ekonomije i Mesmerovog „životinjskog magnetizma“.

Izabran je za stranog počasnog člana Američke akademije umetnosti i nauke 1781.[2] Godine 1783. izabran je za člana Američkog filozofskog društva u Filadelfiji.[3]

Njegov veliki projekat je imao za cilj da krene u rekonstrukciju visoke iskonske civilizacije. Reinterpretirajući klasično i renesansno evociranje Zlatnog doba u ranoj istoriji čovečanstva, Kur de Žebelen je tvrdio da je primitivna svetska civilizacija bila napredna i prosvetljena. On je intelektualni deda većeg dela modernog okultizma. Njegovi fokusi su poznati oni o univerzalnom poreklu jezika u dubokom vremenu i hermeneutici simbolizma . Dok su njegovi stavovi o hermeneutici i religijskim pitanjima bili uglavnom konzervativni, njegove originalne ideje i istraživanja o poreklu jezika zaslužuju mu mesto među pionirima lingvistike. Court de Gebelin je predstavio rečnike etimologije, ono što je nazvao univerzalnom gramatikom, i diskurse o poreklu jezika. Njegovi tomovi su bili toliko popularni da ih je ponovo objavio zasebno, kao Histoire naturelle de la parole, ou Précis de l'Origine du Langage & de la Grammaire Universelle („Prirodna istorija govora, ili traktat o poreklu jezika i univerzalne gramatike“ ), u Parizu, 1776.

Što se tiče mitologije i simbologije, on je raspravljao o poreklu alegorije u antici i ponovo stvorio istoriju kalendara iz građanske, verske i mitološke perspektive.

Tarot[uredi | uredi izvor]

De Žebelen je napisao esej uključen u njegov Le Monde primitif, analysé et comparé avec le monde moderne („Prvobitni svet, analiziran i upoređen sa modernim svetom“), tom VIII, 1781. Poglavlje o tarotu sa kojim je njegovo ime neizbrisivo povezano je jedan odeljak u njegovom ogromnom kompendijumu koji je objavljivao u seriji od 1773. godine, na uglednoj listi pretplatnika, koju je predvodio Luj XVI od Francuske[traži se izvor]

Njegova neposredna percepcija, kada je prvi put video špil Tarota, bila je da se u njemu nalaze tajne Egipćana. Pišući bez Šampolionovog dešifrovanja egipatskog jezika, Kur de Žebelen je razvio rekonstrukciju istorije tarota, ne iznevši nijedan istorijski dokaz, a to je da su egipatski sveštenici destilovali drevnu knjigu Tautovu u ove slike. Ove su doneli u Rim, gde su bili tajno poznati papama, koji su ih doneli u Avinjon u 14. veku, odakle su uvedeni u Francusku. Esej grofa de Meleta uključen u Monde primitif Kur de Žebelena pravi mističnu vezu 21 aduta tarota i Lude sa 22 slova hebrejskog alfabeta. Esej priložen ovome dao je predloge i uputstva za tarot kartomantiju; u roku od dve godine gatar poznata kao „Ateja” objavljuje tehniku za čitanje tarota, od koje je nastala danas široko rasprostranjena praksa.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Chisholm 1911.
  2. ^ „Book of Members, 1780–2010: Chapter C” (PDF). American Academy of Arts and Sciences. Pristupljeno 28. 7. 2014. 
  3. ^ „APS Member History”. search.amphilsoc.org. Pristupljeno 2020-12-08. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ronald Deker, Tijeri Depolis, Majkl Damet, Opak paket karata: Poreklo okultnog tarota 1996.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]