Pređi na sadržaj

Boris Krivokapić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
prof. dr Boris Krivokapić
Boris Krivokapić
Lični podaci
Datum rođenja(1958-11-16)16. novembar 1958.(65 god.)
Mesto rođenjaBeograd, FNRJ
Zanimanjeuniverziteta
Naučni rad
PoljeMeđunarodno javno pravo

Boris Krivokapić (Beograd, 16. novembar 1958) srpski je univerzitetski profesor i pravnik. Pedovni je profesor na Univerzitetu MB i profesor na Pravnom fakultetu Samarskog nacionalnog istraživačkog univerziteta „S. P. Koroljov” u Rusiji. Inostrani je član Ruske akademije prirodnih nauka.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Boris Krivokapić rođen je u Beogradu 16. novembra 1958. godine. Diplomirao je 1979, magistrirao 1985. i doktorirao 1988. na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Zaposlen je na Poslovnom i pravnom fakultetu Univerziteta "MB" u Beogradu i predaje na Pravnom fakultetu Samarskog nacionalnog univerziteta (Samara, Rusija, od 2016). Redovni je profesor za predmete Međunarodno javno pravo i Ljudska prava, kao i na predmetima na master i doktorskim studijama.

Učestvovao na više međunarodnih konferencija u Austriji, Bosni i Hercegovini, Velikoj Britaniji, Grčkoj, Jugoslaviji...[1] Predavao je na 9 univerziteta u Srbiji, Bosni i Hercegovini, i Rusiji, kao i na Diplomskoj akademiji Ministrarstva spoljnih poslava Jugoslavije.

Borilačke veštine[uredi | uredi izvor]

Borilačkim veštinama se bavi od 1974. godine. Nosilac je velemajstorskih i visokih majstorskih zvanja u nekoliko borilačkih veština. Jedan je od osnivača tekvondoa u Srbiji. Bio je petostruki prvak Jugoslavije i Srbije u tekvondou u formama i vicešampion Srbije u borbama; osnivač i dugogodišnji šef stručnog štaba odn. glavni trener Tekvondo kluba „Crvena zvezda” u vreme njegovih najvećih uspeha (1994—2002).[2]

Osnivač je sveobuhvatne borilačke veštine hapkikvan, koja je jedan od priznatih stilova korejskog hapkidoa.[3] Potpredsednik je Evropske Hapkido unije (European Hapkido Union). i jedini predstavnik za Srbiju niza vodećih međunarodnih saveza.[4][5][6][7][8]

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

  • 1996 — Priznanje Instituta za uporedno pravo, povodom 40 godina Instituta
  • 2004 — Nagrada kategorije A1 Ministarstva nauke i životne sredine Republike Srbije za izuzetne naučne rezultate postignute u realizaciji projekata iz programa osnovnih istraživanja za period 2002—03.
  • 2006 — Nagrada „Profesor Borislav T. Blagojević” za najbolje delo u oblasti uporednog i evropskog prava obvavljeno u Srbiji i Crnoj Gori u periodu 2004—2005.
  • 2011 — Nagrada „Najbolji autor” za 2011. godinu, „Službeni glasnik”, Beograd
  • 2023 — Zhvalnica rektora Samarskog nacionalnog univerziteta „S. P. Koroljov”, Samara, Rusija

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Leksikon međunarodnog prava, Beograd 1998, 566 str.
  • Zaštita manjina: istorijski razvoj, osnovna pitanja i zaštita u okviru UN, Beograd 2004, 871 str.
  • Zaštita manjina u regionalnim okvirima i putem bilateralnih sporazuma, Beograd 2004, 889 str.
  • Zaštita manjina u nacionalnim porecima država, Beograd 2004, 921 str.
  • Enciklopedijski rečnik međunarodnog prava i međunarodnih odnosa, Beograd 2010, 1190 str.
  • Aktuelni problemi međunarodnog prava, Beograd 2011, 754 str.
  • Međunarodno javno pravo, 3. izm. i dop. izdanje, Beograd 2017, 927 str.
  • Mir i rat u međunarodnim odnosima i pravu , Beograd 2010, 1074 str.
  • Mirnoe razrešenie meždunarodnыh sporov, Samarskiй nacionalьnый issledovatelьskiй universitet imeni akademika S. P. Koroleva, Samara (Rusija), 591 str.
  • Meždunarodnoe pravo v period vooružennыh konfliktov, Samarskiй nacionalьnый issledovatelьskiй universitet imeni akademika S. P. Koroleva, Samara (Rusija) 2021, 834 str.
  • Rat i pravo: Teorija i praksa otužanih sukoba i međunarodno pravo', Akademija nauka i umetnosti Republike Srpske (Banja Luka), Udruženje pravnika Republike Srpske (Banja Luka), Fakultet bezbednosti (Beograd), Banja Luka 2023, 1.552 str.
  • Konzularne konvencije SSSR-a sa drugim zemljama Varšavskog ugovora (Beograd 1987, 131 str.)
  • Kontrola državne uprave u Sovjetskom Savezu - dometi perestrojke (Beograd 1988, 224 str.)
  • NATO agresija na Jugoslaviju - sila iznad prava (Beograd 1999, 162 str.)
  • Položaj etničkih manjina u obrazovanju (Beograd 2000, 254 str.)
  • Evropska socijalna povelja (Beograd 2002, 120 str.)
  • Službena upotreba jezika u međunarodnom pravu i novijem zakonodavstvu nekih evropskih država (Beograd 2004, 405 str.)
  • Manjine u međunarodnom pravu (Beograd 2006, 278 str.)
  • Međunarodno pravo: koreni, razvoj, perspektive (Beograd 2006, 279 str.)
  • Međunarodno javno pravo (Beograd 2013, 535 str.)
  • Međunarodno javno pravo, Drugo, izm. i dop. izdanje (Beograd 2014, 757 str.)
  • Osnovi međunarodnog prava (Beograd 2016, 325 str.)
  • Uvod u međunarodno pravo (Beograd 2017, 464 str.)
  • Problemы sovremennogo meždunarodnogo prava (Samara, Rusija 2017, 328 str.)
  • Meždunarodnoe publičnoe pravo (Samara, Rusija 2018, 598 str.)
  • Uvod u međunarodno pravo, Drugo, izm. i dop. izdanje (Beograd 2018, 399 str.)

Odabrane knjige čiji je koautor:

  • Pravo i pravo na upotrebu jezika (Beograd, 1990)
  • Jugoslovenske manjine u susednim zemljama i njihova prava (Beograd, 1992)
  • Alandska ostrva - primer uspešne autonomije (Beograd 2001)
  • International Law and the Interventionism in the "New World Order" (Madrid 2000)
  • Uvod u pravo Finske (Beograd, 2005)
  • Enciklopedija srpskog naroda (Beograd, 2008)
  • La toponomastica in Istria, Fiume e Dalmazia, Volume I, Profili giuridici (Venezia 2009)
  • Srpsko pravo i međunarodne sudske institucije, (Beograd, 2009)
  • Međunarodna ljudska prava, (Beograd, 2010, 2013, 2014, 2016, 2017, 2018, 2019)
  • Topographical Names and Protection of Linguistic Minorities, Peter Lang International Academic Publishers (Frankfurt am Main, Berlin, Bern, Bruxelles, New York, Oxford, Wien 2011)
  • The Hague Tribunal Between Law and Politics, (Belgrade, 2013)
  • Evropeйskoe izmerenie 2016 (Moskva 2016)
  • Uvod u pravo Rusije (Beograd 2017)
  • Upotreba sile u međunarodnim odnosima (Beograd 2018)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Službeni Glasnik | Klub čitalaca | Autor | Boris Krivokapić”. Službeni Glasnik | Klub čitalaca. Pristupljeno 21. 12. 2023. 
  2. ^ „Trofeji TK Crvena zvezda”. SD Crvena zvezda (na jeziku: srpski). Pristupljeno 21. 12. 2023. 
  3. ^ „Home”. www.hapkikwan.com. Pristupljeno 21. 12. 2023. 
  4. ^ „Honorable Mebers of IMAA”. Arhivirano iz originala 26. 09. 2013. g. Pristupljeno 13. 02. 2013. 
  5. ^ 10 Dan - AJJIF GLOBAL - WORLD JU-JITSU GOVERNING BODY
  6. ^ „www.i-maa.com”. Arhivirano iz originala 26. 09. 2013. g. Pristupljeno 13. 02. 2013. 
  7. ^ Martial Arts Health & Fitness Association e.V
  8. ^ „RECOGNIZED STYLES - sokeship's JimdoPage!”. Arhivirano iz originala 04. 11. 2014. g. Pristupljeno 04. 11. 2014. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Institut za uporedno pravo - Prvih 50 godina, Beograd 2006, str. 26-28.
  • “Boris Krivokapić”, odrednica u: Enciklopedija srpskog naroda, Zavod za udžbenike, Beograd 2008, str. 550.
  • “Boris Krivokapić”, odrednica u: Srpski Who is Who 2011-2013, Zavod za udžbenike, Beograd 2013, str. 388.