Pređi na sadržaj

Brod

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ruska fregata Palada
Škuna

Brod je plovno sredstvo koje služi za prevoz robe i putnika (teretni i putnički brodovi), za vojne operacije na vodama (ratni brodovi), za ribolov (ribolovni brodovi), za obavljanje specijalnih poslova na moru i rekama (gliboderi, brodovi za polaganje kabla, istraživački brodovi i sl.) i za obavljanje različitih zadataka u vezi s plovidbom (tegljači, ledolomci, brodovi-svetionici itd.)[1] Brodom se smatraju samo veći plovni objekti, dok se manji nazivaju čamcima. Brodovi i čamaci imaju koritast oblik trupa koji im daje potreban uzgon kako bi plutao na vodi.

Brodovi su bili važni činioci u ljudskoj migraciji i trgovini. Oni su omogućili širenje kolonizacije i trgovine robljem, ali su isto tako služili za naučne, kulturne i humanitarne svrhe. Nakon 16. veka, novi usevi koji su dospeli iz Amerika pomoću Evropskih pomoraca znatno su doprineli rastu svetske populacije.[2] Brodski transport je odgovoran za oko 80% međunarodnog, zapreminskog transporta[3].

Godine 2016. je bilo više od 49.000 trgovačkih brodova, sa totalnim tovarnim kapacitetom od skoro 1,8 milijardi tona. Od toga 28% su bili tankeri za prevoz nafte, 43% balkeri, i 13% su bili kontejnerski brodovi.[4] Vojne snage raspolažu brodovima ratne mornarice i za transport i podršku kopnenih snaga. Godine 2016, među 104 mornarica u svetu, Korejska narodna mornarica Severne Koreje je imala najveći broj površinskih plovila (967), čemu je sledila Mornarica narodne oslobodilačke armije Kine (714), Američka ratna mornarica (415), Iranska ratna mornarica (398), i Vojno-pomorska flota Ruske Federacije (352). Najvećih 50 mornarica je imalo medijan flote od 88 površinskih plovila, prema različitim izvorima.[5]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Tegljači Kicoš i Četnik

Praistorija[uredi | uredi izvor]

Splav spada u najjednostavnija plovila.

Prvo plovilo je najverovatnije bilo deblo jednog slučajno oborenog stabla, a pogonilo se veslanjem, ljudskim dlanovima. Zatim se, nakon dosta godina došlo na ideju spajanja nekoliko debala u splav. Splav je bio težak za izvlačenje i neprikladan za upravljanje, pa se došlo na ideju dubljenja debelog debla, te se tako dobio prostor za sigurnu plovidbu i za smeštaj tereta, uz istu silu koja ga održava na površini. Ova sila tj. uzgon otkriven je tek kasnije, ali su i praljudi spoznali da postoji veza između zapremine izdubljenog debla i sile koja ga drži na površini da ne potone.

Arheološki dokazi pokazuju da su ljudi stigli na Novu Gvineju prije najmanje 60.000 godina, verovatno uz more iz jugoistočne Azije tokom ledenog doba u periodu kada je more bilo niže i udaljenosti između ostrva manje.

Prvi poznati brodovi potiču iz neolita, pre oko 10.000 godina. Ova rana plovila su imala ograničenja. Korištena su uglavnom za lov i ribolov. Najstariji kanui koje su pronašli arheolozi su često izrezivani iz četinarskih stabala pomoću jednostavnih kamenih alata.[6]

Antika[uredi | uredi izvor]

Rekonstrukcija Keopsovog broda

Dokazi iz drevnog Egipta pokazuju da su rani Egipćani znali da od dasaka naprave brodski trup još 3000 godina p. n. e.[7] Gradili su ih od drvenih dasaka koje su bile međusobno „ušivene“. Brodovi drevnog Egipta u 2. milenijumu p. n. e. bili su najčešće dužine 25 m, i imali su jedan jarbol koji se ponekad sastojao od dve daske međusobno zavezane tako da izgledaju u obliku slova "A". Imali su jedno kvadratno jedro, a bili su pogonjeni i veslima.

Pre oko 3800 godina, postojala je spoznaja o gradnji broda približno današnje konfiguracije tj. odnosa glavnih mera: dužina/širina= 6 i dužina/visina=10, što se vidi iz Božje zapovesti Noi: „Napravi sebi barku od smolastog drveta; ... A pravit ćeš je ovako: neka barka bude trista lakata u dužinu, pedeset lakata u širinu, a trideset lakata u visinu. Na barci načini otvor za svetlo, završi ga jedan lakat od vrha. Vrata na barci načini sa strane; neka ima donji, srednji i gornji sprat ...“. [Biblija, Knjiga postanja].

Izuzetno važna činjenica da je pre, otprilike, 3800 godina postojala spoznaja o gradnji broda približno današnje konfiguracije koji su i dan-danas ideal nekih pomorskih i prekookeanskih brodova. Grci su postupno savladali navigaciju na moru istražujući mediteran putem broda.

Oko 340 godine p. n. e, grčki moreplovac Pitej brodom je prešao put od Grčke sve do Velike Britanije. Pre uvođenja kompasa, navigacija prema zvezdama je bila glavni način za navigaciju na moru. U Kini su napravljeni prvi magnetski kompasi koji su korišteni za navigaciju između 1040. i 1117. godine. Prvi pisani trag o upotrebi kompasa na Evropskim brodovima nalazi se u francuskoj satiri La Bible de Guyot de Provins iz sredine XII veka. U XIV veku pojavljuje se suvi kompas s nalepljenom ružom kompasa (vetruljom) ispod igle kakav se u nešto modernizovanijem obliku upotrebljava i danas.[8][9]

Brodovi na području današnje Dalmacije[uredi | uredi izvor]

Na području današnje Dalmacije, prvi nacrt broda pronađen u Grapčevoj pećini na ostrvu Hvaru star oko 4700 godina. U VII veku p. n. e, dobre brodove zvane Serilia Liburnica gradili su Liburni, koji su živeli od područja reke Krke u Dalmaciji pa sve do Raše u Istri. Ostaci potonulog broda u blizini ostrva Mljeta iz I veka svedoče o trgovačkom putovanju iz Grčke i Južne Italije. Ostaci tog broda govore o gradnji brodova, du\ine oko 20 m i nosivosti oko 100 t. Prvi dalmatinski brod potiče iz 11 veka, sačuvan je u gradu Ninu blizu Zadra.

Dolaskom Slovena u VII veku na obale Jadranskog mora plovidba i brodogradnja postaju profesionalnim zanimanjem. Nešto kasnije grade se brodovi sa 2 – 3 jarbola, koji su se s malim modifikacijama lako i brzo pretvarali u ratne brodove. Tek u XII veku su brodovi dobili kormilo na krmi u svrhu lakšeg upravljanja. Već su tada postojale različite forme za različite namene, ali se najduže zadržala forma uskog, niskog i dugog broda na vesla, s dodatkom jedra, preuzetog od Liburna, od IX sve do XVI veka. Tek tada se forma broda menja i prelazi u široku, oblu i visoku, sa više jarbola i jedara, koju je zahtevala okeanska plovidba.

U XV i XVI veku veliki napredak u brodogradnji na ovim prostorima beleži Dubrovačka republika gradnjom brodova trgovačke mornarice, za plovidbu na širem prostoru Mediterana te Dalekog istoka.

U XVI i XVII veku, iz razloga ratova (Venecija, Turci) usporen je rast privrede. Brodogradnja na ovim prostorima i dalje je bila glavni sadržaj života i rada. U tom periodu razvijena je kvalitetna mornarica ( Senjski uskoci i Neretvanski gusari ) i bili su sposobni borci na moru.

Poseban tip gajete, falkuša koji se gradio se u Komiži

Galija je bila jedan od najzanimljivijih brodova u Srednjem veku na obalama Sredozemlja, pokretana je veslima i jedrima, a dužina joj je dosezala i do 50 m. Vesla su se kod galija postavljala i do u tri reda, a na svakom veslu je bilo i do 5 veslača. Od njene prvobitne forme razvila se kasnije, u XIX veku, forma manjeg broda, nazvana Gajeta i Leut.

Početkom XVIII veka, na ovim prostorima nastupa mir, a Austrougarska monarhija podstiče ekonomiju, a u XIX veku ponovo oživljava brodogradnja (Lošinj, Cres, Silba, Korčula, Pelješac, Dubrovnik, Boka Kotorska). Grade se veliki jedrenjaci, koji su dugo godina bili konkurencija željeznim parnim brodovima.

Delovi broda[uredi | uredi izvor]

Delovi broda

Svaki brod se sastoji od više međusobno spojenih delova koji čine celinu.

Prateći sliku mogu se izdvojiti sledeći delovi broda:

  • pramac (na slici oznaka 1) - prednji deo broda
  • bulb pramac (na slici oznaka 2) - nalazi se ispod pramca na vodenoj liniji broda, a služi za stvaranje manjeg otpora talasa koje pri kretanju broda uzrokuju pramac, krma i bulb
  • trup broda (na slici oznaka 4) - čini ga skelet (rešetkasta konstrukcija sastavljena od odgovarajućih nosača i profila što zavisi od vrste broda) i oplata (oplata je sa spoljne i unutrašnje strane učvršćena na odgovarajući način u zavisnosti od vrste broda na skelet). Unutrašnjost brodskog trupa podeljena je po visini na palube, a po dužini na poprečne pregrade, a njihova je uloga da podele brod na potrebne površine, povećaju krutost i čvrstoću broda i u slučaju prodora vode u brod spreče poplavljivanje celog broda i njegovo potonuće.
  • brodski vijak (na slici oznaka 5)- sa pogonskim postrojenjem pokreće brod pri kretanju (iza vijka nazire se kormilo broda)
  • krma (na slici oznaka 6) - stražnji deo broda ispod kojeg je smešten pogonski deo broda
  • paluba (na slici oznaka 9)
  • Nadgradnja broda (na slici oznaka 8) - je sve ono što se na brodu nalazi iznad palube. Ako se nadgradnja pruža od jedne do druge bočne strane broda naziva se nadgrađe, a ako je uže onda se naziva palubna kućica. Po pravilu na najvišem nadgrađu se nalazi brodski komandni most sa komandnim uređajima za upravljanje brodom. Nadgrađe doprinosi povećanju čvrstoće broda.
  • ugradnja - svi delovi na i u brodu koji ne doprinose povećanju čvrstoće broda (unutrašnje obloge, tavanice, podovi, čvrsto ugrađeni nameštaj...)
  • pogonski deo - svi delovi koji omogućavaju brodu kretanje (npr. kod motornog broda tu spada motor, vod vratila i brodski vijak)
  • pomoćni uređaji - svi oni uređaji, mašine i instalacije koji služe za pomoćne delatnosti mašinskog segmenta i palube (agregati za električnu struju, razne pumpe, pogon sidra, kormilarnica, vodovodne, električne instalacije i sl.)
  • pokretna oprema - navigacijska oprema, sigurnosna oprema, mašinska oprema...

Osnovne karakteristike i dimenzije broda[uredi | uredi izvor]

Uzdužni presek
Poprečni presek

U osnovne karakteristike broda spadaju:[10][11]

U osnovne dimenzije broda spadaju:

  • dužina broda
    • dužina preko svega - dužina merena između dve krajnje nepokretne tačke broda
    • dužina na konstrukcijskoj vodenoj crti
    • dužina na konstrukcijskoj vodenoj crti pri najmanjem gazu
  • širina broda
    • širina preko svega - širina merena između dve krajnje nepokretne tačke na bokovima broda
    • širina na konstrukcijskoj vodenoj crti
    • širina na konstrukcijskoj vodenoj crti pri najmanjem gazu
  • visina broda
    • najveća visina - visina merena između donjeg dela kobilice i najviše nepokretne tačke na brodu (vrh dimnjaka, jarbola, komandnog mosta)
    • konstrukcijska visina - visina merena od gornjeg ruba kobilice do donjeg ruba oplate mereno na glavnom rebru broda
  • gaz broda
    • najveći gaz - meri se od najnižeg dela brodskog trupa do konstrukcijske vodene crte na mestu gde je brod najviše uronjen
    • gaz na pramcu
    • gaz na krmi
    • najmanji konstrukcijski gaz
    • najveći konstrukcijski gaz
  • nadvođe broda - meri se od konstrukcijske vodene linije do ruba oplate palube mereno na glavnom rebru

Podela brodova[uredi | uredi izvor]

Putnički brod

Brodovi se mogu podeliti na više načina,[12][13]

Podela brodova prema nameni

Prema namjeni brodovi se dele na:

Podela brodova prema području plovidbe

Ratni brod

Prema području plovidbe brodove možemo podeliti na:

  • brodove za plovidbu morem
    • brodove male obalne plovidbe
    • brodove velike obalne plovidbe
    • brodove duge plovidbe
  • brodovi za plovidbu unutrašnjim vodama
    • rečne brodovi
    • jezerske brodove
    • kanalske brodove

Podela brodova prema materijalu od kojeg su izgrađeni

Prema materijalu od kojeg su izgrađeni brodove možemo podeliti na:

  • drvene brodove
  • čelične brodove
  • kompozitne brodove
  • betonske brodove
  • brodove od aluminijuma i njegovih legura
  • brodove od plastičnih masa.

Podela brodova prema vrsti pogona

Prema vrsti pogona brodove možemo podeliti na:

Istorijski su značajni i brodovi (prvenstveno ratni) na vesla.

Osim toga, postoje i brodovi s kombinovanim pogonom, na pr. klasična podmornica ima za vožnju po površini Dizelov motor, u zaronjenom stanju koristi elektromotore; česte su i kombinacije jedra i Dizelovog motora.

Posada broda[uredi | uredi izvor]

Sastav posade broda zavisi od vrste broda tj. nije ista posada trgovačkog teretnog broda, trgovačkog putničkog broda i ratnog broda. Tipičnu posadu trgovačkog teretnog broda čine: zapovednik (kapetan), prvi oficir palube, upravnik strojarnice (inženjer broda), komesar broda, 2 oficira palube, 3 oficira mašina, električara, mehaničara, vođe palube, 2-6 kormilara, 0-2 mornara, kuvari i konobari. Najveća je odgovornost na zapovedniku broda koji je osim za rukovođenje brodom prvenstveno odgovoran za poslove navigacije. Zapovjedniku broda su neposredno potčinjeni: upravnik strojarnice, prvi oficir palube i komesar broda. Prvi po rangu nakon zapovednika broda je prvi oficir palube, koji je takođe odgovoran za navigaciju, poslove komunikacije i održavanje palube. U prošlosti je poslove komunikacije obavljao radiotelegrafista, a u današnje vreme poslove komunikacije obavljaju oficiri palube. Prvom oficiru palube su potčinjeni: drugi i treći oficir palube, eventualno jedan oficir pripravnik (kadet), vođa palube, kormilari i mornari. Upravniku strojarnice (inženjeru broda) su potčinjeni: prvi oficir mašine, vođa mašine, mehaničari i električari. U većim brodovima u posadi stroja su takođe drugi i treći oficir mašine, eventualno inženjer pripravnik te mazači, čistači itd. Komesar broda je odgovoran za rada kuvara i konobara (sobara).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 181. ISBN 86-331-2075-5. 
  2. ^ "The Columbian Exchange Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. avgust 2011)". The University of North Carolina.
  3. ^ „Review of maritime transport | UNCTAD”. unctad.org (na jeziku: engleski). access-date. Arhivirano iz originala 30. 07. 2022. g. Pristupljeno 2022-07-30.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  4. ^ Hoffmann, Jan; Asariotis, Regina; Benamara, Hassiba; Premti, Anila; Valentine, Vincent; Yousse, Frida (2016), Review of Maritime Transport 2016 (PDF), United Nations, str. 104, ISBN 978-92-1-112904-5, ISSN 0566-7682 
  5. ^ Editors (2016). „Total Navy Ship Strength by Country”. globalfirepower.com. Pristupljeno 26. 2. 2017. 
  6. ^ Pulak, Cemal (1998). „The Uluburun shipwreck: an overview”. International Journal of Nautical Archaeology. 
  7. ^ Ward, Cheryl. "World's Oldest Planked Boats," in Archaeology (Volume 54, Number 3, May/June 2001). Archaeological Institute of America. Archaeology.org
  8. ^ Frederic C. Lane, “The Economic Meaning of the Invention of the Compass,” . The American Historical Review. 68 (3).  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć). (Apr.) (1963). pp. 615.ff.
  9. ^ Chisholm 1911, str. 284
  10. '^ „Ship”. Wharton's concise dictionary. Universal Law Publishing. 2009. str. 1168. ISBN 9788175347830. „Ship' means any vessel used for the carriage of goods by sea. 
  11. ^ Goldstein 2014, str. 35. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFGoldstein2014 (help)
  12. ^ Jonsson 2010, str. 784.
  13. ^ Faltinsen 2005, str. 454.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]