Bušmani
 | |
| Ukupna populacija | |
|---|---|
| oko 100.000 | |
| Regioni sa značajnom populacijom | |
 Bocvana | 45.000 |
 Namibija | 33.000 |
 Angola | 8.000 |
 Južnoafrička Republika | 7.500 |
 Zambija | 1.500 |
 Zimbabve | 500 |
| Jezici | |
| Različiti kojsanski jezici (severnokojsanski jezici, južnokojsanski jezici i ču-kve grana centralnokojsanskih jezika) | |
| Religija | |
| Tradicionalna verovanja | |
| Srodne etničke grupe | |
| Kapoidi | |
Bušmani (od afr. Bosjemans — „ljudi iz grmljaka/žbunjaka“; engl. Bushmen), poznati i kao San, Šo, Basarva, Kung, i Kve, su grupa srodnih plemena lovaca-sakupljača u skupini Kojsanaca, nastanjenih po velikom području na jugozapadu Afrike (Bocvana, Namibija, Angola, Zambija, Zimbabve, Lesoto[1] i Južnoafrička Republika), uglavnom u pustinji Kalahari. Dok su srodna plemena Hotentota tradicionalno stočari, Bušmani su lovci-sakupljači. Oni govore, ili su njihovi preci govorili, jezicima porodica jezika Koe,[2] Tu[3][4] i Ka,[5] i jedini su „narod“ u kontrastu sa stočarima kao što su Hotentoti[6][7][8][9][10][11][12][13] i potomci novijih talasa imigracije kao što su Bantu, Evropljani i Azijci.
U 2017. godini, Bocvana je bila dom za oko 63.500 Sana, što je čini zemljom sa najvećim udelom San naroda od 2,8%.[14]
Definicija[uredi | uredi izvor]
U nama jeziku,[15][16][17] izraz „san” ima dug samoglasnik i piše se Sān. To je egzonim sa značenjem „sakupljač hrane“ i koristi se na pogrdan način da opiše nomadske ljude koji traže hranu. Na osnovu posmatranja načina života, ovaj termin je primenjen na govornike tri različite jezičke porodice koje žive između reke Okavango u Bocvani i Nacionalnog parka Etoša u severozapadnoj Namibiji, koji se proteže do južne Angole; centralni narodi većeg dela Namibije i Bocvane, koji se prostiru u Zambiju i Zimbabve; i južni narod u centralnom Kalahariju prema reci Molopo, koji su poslednji ostatak ranije ekstenzivnih autohtonih naroda južne Afrike.[18]
Karakteristike[uredi | uredi izvor]
Bušmani pripadaju najstarijem sloju stanovništva Afrike i veoma se razlikuju od ostalog afričkog stanovništva. Bušman živi u prirodi i od prirode, i toliko se aklimatizirao svome podneblju da je postao pravi medicinski fenomeni. Uz nizak rast, kosu oblika zrna papra i steatopigiju, Bušmani se odlikuju svojom prilagođenošću vrućem i isušenom beskišnom području, što se vidi po nepostojanju znojnih žlezda, nemogućnošću da pljunu i izvanrednom zaštićenošću ženskih polnih organa velikim usnama. Oni se izvanredno orijentišu u svom jednoličnom nepreglednom području, a ipak ne postoji nijedan zapis da se neko od njih izgubio, ili da je umro od žeđi.
Običaji[uredi | uredi izvor]
Bušmani su izvorni stanovnici južne Afrike, lovačko-sakupljačko stanovništvo koje lukom i strelom lovi antilope i drugu manju divljač, i sakuplja jestivo korenje i druge delove biljaka. Boravišta Bušmana su skloništa od trave, šiblja ili koža. Grnčarstva nemaju, nego se služe ljuskama od nojevih jaja u kojima sakupljaju vodu koju dobivaju ceđenjem korenja nekih biljaka. Ove rezerve vode Bušman pohrani na nekom mestu gde će ga bez problema naći kada mu bude neophodna. Bušmani vole otvoreni prostor, i vode nomadski život organiziovani po malim mobilnim grupama koje se sastoje od nekih 25 osoba, muškaraca, žena i dece.
Bušmani su šamanisti. Kod njih postoji vera (južni Bušmani) u spiritualno biće /Kagen, on je stvaralac mnogih stvari i junak mnogih mitova, nekad je budalast, nekad pametan, pomaže ili dosađuje ljudima. Reč /Kagen označava bogomoljku (mantis), ali on nije uvek samo bogomoljka, nego može uzeti i oblik elanda, zeca, zmije ili lešinara, bogomoljka je samo jedna od njegovih mnogih formi. Eland (Taurotragus) je njihova najsvetija životinja. Savremeni Bušmani Kalaharija veruju u dva boga, jedan živi na istoku, a drugi na zapadu, takođe kao i južni Bušmani veruju u duhove mrtvih, ali obožavanje predaka nije prisutno. Šaman Bušmana ulazi u trans i štiti ljude od bolesti ili zlih duhova i sposoban je da kontroliše vreme. Malenom magičnom strelicom odapetom iz bušmanskog pištolja u smeru neke osobe može izazvati smrt ili bolest.
Luk i strela[uredi | uredi izvor]
Lukovi Bušmana dugi su oko tri stope (nešto manje od metra) napravljeni od elastičnog drveta, ravnog i pažljivo izabranog. Strela se sastoji od četiri dela, vršak je prvobitno bio izrađen od kamena ili kosti, ali kasnije, pod uticajem Bantua, dobili su trokutasti železni šiljak. Prilikom lova, u trenutku kada strelica pogodi lovinu, vršak ostane zaboden u životinji i odlomi se od ostatka strelice. Lovac kasnije pronađe strelu u žbunjaku, gde je pogodio životinju, i ona se opet kasnije može upotrebiti stavljanjem drugog vrška. Strelice s ovako labavo pričvršćenim vršcima, izrađuju se da ne bi došlo do njenog oštećenja, prilikom bega životinje kroz žbunjak odnosno grmlje. Tobolac za strele izrađuju od korena akacije.
Vatra[uredi | uredi izvor]
Tradicionalni metod paljenja vatre je s dva štapića. Tvrđi štapić drži se među dlanovima i brzo okreće u rupi udubljenoj u mekšem komadu štapića koji se pridržava stopalima. Suvo lišće ili trava služi kao potpala koja će lako planuti.
Jezik[uredi | uredi izvor]
Jezik Bušmana pripada kojsanskoj grupi. Neobičan je zbog svojih „klik“ glasova koji zvuče poput pucketanja jezikom (coktavi jezik, narečje klik). Šest bušmanskih klik glasova su:
- dentalni (/),
- alveolarni (≠),
- alveolo-palatalni (!),
- cerebralni (),
- lateralni (//) i
- labialni ili retrofleksivni ().
Bušmani uključuju govornike severnokojsanskih jezika, južnokojsanskih jezika i ču-kve grane centralnokojsanskih jezika. Dok srodni Hotentoti uključuju govornike kojkoj grane centralnokojsanskih jezika.
Bušmani danas[uredi | uredi izvor]
Današnji Bušmani su delom pod uticajem zapadnjačke kulture. Neki od njih počeli su gajiti goveda i koze, radije nego da idu u lov i sakupljanje. Javljaju se i prve škole.
Bušmani u popularnoj kulturi[uredi | uredi izvor]
- Trilogija „Bogovi su pali na teme“, komedija iz 1980, 1989. i 1991. godine.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Walsham How 1962.
- ^ Güldemann, Tom (2018). „Historical linguistics and genealogical language classification in Africa”. Ur.: Güldemann, Tom. The Languages and Linguistics of Africa. The World of Linguistics series. 11. Berlin: De Gruyter Mouton. str. 58—444. ISBN 978-3-11-042606-9. S2CID 133888593. doi:10.1515/9783110421668-002.
- ^ Güldemann, T (2005). „Tuu as a language family”. Studies in Tuu (Southern Khoisan).
- ^ Güldemann, Tom (2006), Matras, Yaron; McMahon, April; Vincent, Nigel, ur., „Structural Isoglosses between Khoekhoe and Tuu: The Cape as a Linguistic Area”, Linguistic Areas (na jeziku: engleski), London: Palgrave Macmillan UK, str. 99—134, ISBN 978-1-349-54544-5, doi:10.1057/9780230287617_5, Pristupljeno 2022-09-25
- ^ Honken, H. and Heine, B. 2010. "The Kxʼa Family: A New Khoisan Genealogy" Arhivirano 2018-11-02 na sajtu Wayback Machine. Journal of Asian and African Studies (Tokyo), 79, p. 5–36.
- ^ Nienaber, G. S. (1963). „The origin of the name "Hottentot"”. African Studies. 22 (2): 65—90. doi:10.1080/00020186308707174..
- ^ „Report of the South African Association for the Advancement of Science”. Rev. Prof Johannes Du Plessis, B.A., B.D. 1917. str. 189—193. Pristupljeno 5. 7. 2010.
- ^ Strobel, Christoph (2008). „A Note on Terminology”. The Testing Grounds of Modern Empire: The Making of Colonial Racial Order in the American Ohio Country and the South African Eastern Cape, 1770s–1850s. Peter Lang. ISBN 9781433101236.
- ^ Desmond, Adrian; Moore, James (2014). „Living in Slave Countries”. Darwin's Sacred Cause: How a Hatred of Slavery Shaped Darwin's Views on Human Evolution. Houghton Mifflin Harcourt. str. 103. ISBN 9780547527758.
- ^ Jeremy I. Levitt, ur. (2015). „Female "things" in international law”. Black Women and International Law. Cambridge University Press. str. 291. ISBN 9781107021303.
- ^ „Bring Back the 'Hottentot Venus'”. Web.mit.edu. 15. 6. 1995. Arhivirano iz originala 16. 12. 2020. g. Pristupljeno 13. 8. 2012.
- ^ „Hottentot”. American Heritage Dictionary of the English Language (Fifth izd.). Boston: Houghton Mifflin. 2011.
- ^ „'Hottentot Venus' goes home”. BBC News. 29. 4. 2002. Pristupljeno 13. 8. 2017.
- ^ Hitchcock, Robert K.; Sapignoli, Maria (8. 5. 2019). „The economic wellbeing of the San of the western, central and eastern Kalahari regions of Botswana”. Ur.: Fleming, Christopher; Manning, Matthew. Routledge Handbook of Indigenous Wellbeing (1st izd.). Routledge. str. 170—183. ISBN 9781138909175 — preko ResearchGate.
- ^ Haacke, Wilfrid H. G. (2018), Kamusella, Tomasz; Ndhlovu, Finex, ur., „Khoekhoegowab (Nama/Damara)”, The Social and Political History of Southern Africa's Languages (na jeziku: engleski), Palgrave Macmillan UK, str. 133—158, ISBN 978-1-137-01592-1, doi:10.1057/978-1-137-01593-8_9
- ^ „Khoekhoe languages”. Encyclopædia Britannica (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-03-15.
- ^ „Hottentot”. Oxford Reference (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-12-15.
- ^ Barnard, Alan (2007). Anthropology and the Bushman. Oxford: Berg. str. 4—7. ISBN 9781847883308.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Walsham How, Marion (1962). The Mountain Bushmen of Basutoland. Pretoria: J. L. Van Schaik Ltd.
- Gordon, Robert J. (1999). The Bushman Myth: The Making of a Namibian Underclass. ISBN 978-0-8133-3581-0.
- Howell, Nancy (1979). Demography of the Dobe ǃKung. New York: Academic Press. ISBN 978-0-12-357350-6.
- Lee, Richard; DeVore, Irven (1999). Kalahari Hunter-Gatherers: Studies of the ǃKung San & Their Neighbors. iUniverse. ISBN 978-0-674-49980-5.
- Shostak, Marjorie (1983). Nisa: The Life and Words of a !Kung Woman. New York: Vintage Books. ISBN 978-0-7139-1486-3.
- Solomon, Anne (1997). „The myth of ritual origins? Ethnography, mythology and interpretation of San rock art”. The Antiquity of Man. South African Archaeological Bulletin. Arhivirano iz originala 04. 04. 2013. g. Pristupljeno 12. 1. 2014.
- Minkel, J. R. (1. 12. 2006). „Offerings to a Stone Snake Provide the Earliest Evidence of Religion”. Scientific American. Pristupljeno 12. 1. 2014.
- Choi, Charles (21. 9. 2012). „African Hunter-Gatherers Are Offshoots of Earliest Human Split”. LiveScience. Pristupljeno 12. 1. 2014.
- San Spirituality: Roots, Expression,(2004) and Social Consequences, J. David Lewis-Williams, David G. Pearce. ISBN 978-0759104327.
- Barnard, Alan (1992). Hunters and Herders of Southern Africa. Cambridge University Press. ISBN 978-0521411882..
- Ndahinda, Felix Mukwiza (2011). „Introduction: Indigenous Identity in Africa”. Indigenousness in Africa. str. 1—13. ISBN 978-90-6704-333-5. doi:10.1007/978-90-6704-609-1_1.
- Hitchcock, Robert K. (2002). „'We are the First People': Land, Natural Resources and Identity in the Central Kalahari, Botswana”. Journal of Southern African Studies. 28 (4): 797—824. S2CID 146291403. doi:10.1080/0305707022000043520.
- Dube, Smile (2004). „Reviewed work: The Inconvenient Indigenous: Remote Area Development, Donor Assistance, and the First People of the Kalahari, Sidsel Saugestad”. Africa Today. 51 (1): 133—136. JSTOR 4187641.
- Anton, Donald K.; Shelton, Dinah L. (2011). Environmental Protection and Human Rights. Cambridge University Press. str. 640. ISBN 978-0-521-76638-8.
- Anaya, James (2. 6. 2010). Addendum – The situation of indigenous peoples in Botswana (PDF) (Izveštaj). United Nations Human Rights Council. A/HRC/15/37/Add.2.
- Hitchcock, Robert K. (2002). „'We are the First People': Land, Natural Resources and Identity in the Central Kalahari, Botswana”. Journal of Southern African Studies. 28 (4): 797—824. ISSN 0305-7070. JSTOR 823352. S2CID 146291403. doi:10.1080/0305707022000043520.
- Taylor, Julie J. (2007). „Celebrating San Victory Too Soon?: Reflections on the Outcome of the Central Kalahari Game Reserve Case”. Anthropology Today. 23 (5): 3—5. ISSN 0268-540X. JSTOR 4620383. doi:10.1111/j.1467-8322.2007.00534.x.
- Hitchcock, Robert K. (2002). „'We are the First People': Land, Natural Resources and Identity in the Central Kalahari, Botswana”. Journal of Southern African Studies. 28 (4): 797—824. ISSN 0305-7070. JSTOR 823352. S2CID 146291403. doi:10.1080/0305707022000043520.
- Winters, Olivia Jane (2019). „The Botswana Bushmen's Fight for Water & Land Rights in the Central Kalahari Game Reserve”. Consilience (21): 172—186. ISSN 1948-3074. JSTOR 26775090.
- Marobela, Motsomi Ndala (2010). „The State, Mining and the Community: The Case of Basarwa of the Central Kalahari Game Reserve in Botswana”. Labour, Capital and Society / Travail, Capital et Société. 43 (1): 137—154. ISSN 0706-1706. JSTOR 43158366.
- Winters, Olivia Jane (2019). „The Botswana Bushmen's Fight for Water & Land Rights in the Central Kalahari Game Reserve”. Consilience (21): 172—186. ISSN 1948-3074. JSTOR 26775090.
- Nocera, Joe (2008-08-08). „Diamonds Are Forever in Botswana”. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 2020-05-04.
- „First People of the Kalahari: the struggle for ancestral lands”. www.survivalinternational.org. Arhivirano iz originala 13. 10. 2022. g. Pristupljeno 2020-04-03.
- Sarkin, Jeremy (1998). „The Development of a Human Rights Culture in South Africa”. Human Rights Quarterly. 20 (3): 628—665. ISSN 1085-794X. S2CID 143091817. doi:10.1353/hrq.1998.0032.
- Solway, Jacqueline (2009). „Human Rights and NGO 'Wrongs': Conflict Diamonds, Culture Wars and the 'Bushman Question'”. Africa: Journal of the International African Institute. 79 (3): 321—346. ISSN 0001-9720. JSTOR 20638864. S2CID 145791929. doi:10.3366/E0001972009000849.
- Hitchcock, Robert K. (2002). „'We are the First People': Land, Natural Resources and Identity in the Central Kalahari, Botswana”. Journal of Southern African Studies. 28 (4): 797—824. ISSN 0305-7070. JSTOR 823352. S2CID 146291403. doi:10.1080/0305707022000043520.
- Sarkin, Jeremy (1998). „The Development of a Human Rights Culture in South Africa”. Human Rights Quarterly. 20 (3): 628—665. ISSN 1085-794X. S2CID 143091817. doi:10.1353/hrq.1998.0032.
- Transitional Justice: Global Mechanisms and Local Realities after Genocide and Mass Violence. Rutgers University Press. 2010. ISBN 978-0-8135-4761-9. JSTOR j.ctt5hj4jg.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- „Lov je naše nasleđe“ (jezik: engleski)
- Lovci-sakupljači u južnoj Africi (jezik: engleski)
- The site of the Khoisan Speakers
- !Khwa ttu – San Education and Culture Centre
- Kuru Family of Organisations
- South African San Institute Архивирано на сајту Wayback Machine (26. јануар 2021)
- Bradshaw Foundation – The San Bushmen of South Africa
- Cultural Survival – Botswana
- Cultural Survival – Namibia
- International Work Group for Indigenous Affairs – Africa
- Kalahari Peoples Fund
- Survival International – Bushmen
| Državne | |
|---|---|
| Umetničke | |
| Ostale | |
