Vojna sociologija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vojnici za vreme rata

Vojna sociologija ima za cilj sistemsko istraživanje  vojske kao društvene grupe pre nego kao Vojne organizacije. To je visokospecijalizovana podoblast koja razmatra pitanja koja se odnose na posebne grupe sa prinudnim kolektivnim delovanjem sa zajedničkim interesima vezanim za opstanak u struci i borbi sa ciljevima i vrednostima koje su više definisane i uže nego unutar civilnog društva. Vojna sociologija se takođe bavi civilno-vojnim vezama i interakcije između drugih frupa ili vladinih agencija.

Savremena vojna sociologija[uredi | uredi izvor]

Savremena vojna sociologija je prvenstveno rezultat Drugog svetskog rata i ere Hladnog rata. Ovi događaji pokrenuli su sistemsko proučavanje vojne sociologije, mada je odnos između vojske i društva takođe razlog koji prethodi ovim događajima.  Postoje brojne teme u okviru vojne sociologije, i važno je napomenuti da njen obim nije striktno ograničen samo na vojnu ustanvu ili njenim članovima. Umesto toga, vojna sociologija obuhvata oblasti kao što su civilno-vojni odnosi i veze između vojske i ostalih vojnih grupa ili vladinih agencija. Još neke teme koje obuhvata vojna sociologija su:

  1. dominante pretpostavke koje održavaju oni u vojsci
  2. promene u spremnosti vojske da se bore
  3. vojno organizovanje sindikata
  4. vojni profesionalizam 
  5. povećan broj žena u vojsci
  6. vojno industrijsko-akademski kompleks
  7. vojna zavisnost od istraživanja
  8. institucionalna i organizaciona struktura vojske

Vojska kao duštvo[uredi | uredi izvor]

Vojska kao zanimanje[uredi | uredi izvor]

Bilo je rasprava o tome da li se vojska treba posatrati kao nešto više od zanimanja umesto kao instituciju. Iako vojasna i dalje zadržava institucionalne principe (patriotske vrednosti, istorijske tradicije, itd) vojska postaje orijentisana na principima poslovanja i ekonomije i može se lako kategorizovati kao profesija. Ovo se može istraživati u odnosu na druge profesije ako ih grupišemo po moći ili naknadi. Postoje različiti činovi u vojsci, i oni daju nekim ljudima više moći. Mnogi mladi ljudi se zanimaju za vojsku zbog prednosti kompenzacije i mogućnosti da idu na fakultet bez ogromnih kredita. Vojna profesija održava izgled jedinstvene profesije. Postoji šest ključnih elemenata koji su najvažniji za oblikovanje karaktera u vojnoj profeiji, prema Sem Sarkesianu i Robert Konoru. To su:

1.  profesija ima definisanu oblast nadležnosti baziranu na stručnom znanju;

2. postoji sistem kontinuiranog obrazovanja dizajniran da održi profesionalnu kompetenciju;
3. profesija ima obavezu prema društvu i mora da služi bez brige za naknadu;
4.ima sistem vrednosti koji ovekovečuju profesionalni karakter i uspostavljaju i održavaju legitimne odnose sa društvom;
5.postoji institucionalni okvir u kojem profesija funkcioniše;
6.profesija ima kontrolu nad sistemom nagrada i kazni i nalazi se u poziciji da utvrdi kvalitet onih koji ulaze u profesiju.

Regrutovanje[uredi | uredi izvor]

Verovatno nijedna druga institucija ne pridaje toliko pažnje procedurama za asimilaciju novih članova koliko to rade oružane snage. Asimilacija podrazumeva kontinuirani proces regrutacije, selekcije, obuke i razvoja karijere. Ne samo da novi regrut, službenik ili službenik u vojnoj službi moraju da nauče nove i teške veštine, on ili ona takođe moraju da savladaju razrađen kod profesionalnog ponašanja i etike, jer članstvo u vojsci znači učestvovanje u organizacionoj zajednici koja reguliše ponašanje i na i van "posla". Američka vojska koristi koncept građanin-vojnik da okupi vojno osoblje iz cele zemlje. Ovaj termin znači sposobnost da brzo okupi ili pozvate trupe za rat ili vojnu turneju u virtuelnom trenutku obaveštenja. Ali kada je zadatak ili turneja je završena, vojna lica se vraćaju u civilni život.

Prema Norman A. Hilmanu 2,5 miliona ljudi su bili u vojsci za vreme mirnodopskog nacrta. Tokom tog brzo prelaznom perioda, mnogi vojnici su možda osetili da izgubljeni ili zbunjeni zbog razlike u njihovom prošlom životu (civilnom) i njihovom novom vojnom životu, koji se poziva na zahtev da se prilagodi novim nalozima za koje se očekuje da ih sledi bez pitanja. Iako je bilo mnogo ljudi i sada žena koje su se dobrovoljno pridružile u oružanim snagama, ima i onih koji vidit ulazak u vojsku i rad za vladu kao prodavanje. Negativna karakterizacija vojnog života može odbijati većinu ljudi koji gledaju spolja..

Efekti vojnog života na porodicu (i uticaj vojno zavisnih supkultura)[uredi | uredi izvor]

Vojna porodica po definiciji je jedinica koja se može sastojati od muža, žene i dece (u mnogim zemljama engleskog govornog područja, naziv vojna derišta koristi se kao izraz poštovanja i milja, a ne kao uvreda); Emocionalni stres koji partner može doživeti, pre, za vreme i posle vojnika, mornara, marine ili pilota je možda podjednako loš mentalno, kao neko ko se bori u vojsci. Oni čiji su muževi ili žene raspoređeni po prvi put, ocenili su svoja osećanja o celom iskustvu kao veoma tužna, i bilo im je teško da se nose sa iznenadnim odsustvu njihovog voljenog. Međutim, žene ili muškarci čiji supružnici su pre raspoređeni, izborili su se sa ovim raspoređivanje sa više pozitivnih reakcija. Smatrali su da imaju posao koji rade daleko od kuće koji je bio važan i oni i ostala njihoviha porodica (deca) morali su da budu podrška i brinu o stvarima dok je član porodice bio odsutan. Deca počinju da preuzimaju više odgovornosti kao što su: kuvanje, čišćenje, kupovina namirnica, itd. Uprkos pozitivnim veštinama savladavanja problema nekih vojnih porodica, neki nisu dobr podneli dugo odvajanje od porodice i njihovih porodičnih članova. Stresori i stresne reakcije supružnika variraju tokom vremena. Ono što se doživljava kao stres pre raspoređivanja razlikuje se od onoga što se doživljava kao stres tokom i nakon raspoređivanja. Najviše raspoređivanja traje 6-18 meseci.

Otprilike jedna petina svih osamnaestogodišnjaka u vojnoj službi i jedna trećina svih mlađih kadrova u vojsci SAD su u braku, u poređenju sa manje od 5% civilnih 18-godišnjaka. Kao rezultat toga, mlade vojne porodice doživljavaju mnoge slične poteškoće koje mogu pratiti početak porodice u većem broju nego mlade civilne porodice. Kao mlade civilne porodice, mlade vojne porodice takođe mogu imati problema zrelosti, životnog neiskustva, niskih prihoda, kao i život daleko od kuće. Ali ta pitanja se komplikuju činjenicom da mlade vojne porodice takođe doživljavaju posebne teškoćesa kojima se ne susreću mlade civilne porodice. Na primer, dok mnoge mlade porodice, i vojne i civilne, često trpe teškoće, civilne porodice imaju veće šanse da imaju podršku porodice i prijatelja što je manje verovatno da će biti opcija za vojne porodice

. Druga teškoća koju često doživljavaju vojnie porodice (u poređenju sa civilnim porodicama) su česta preseljenja. Oko 33% vojnih porodica se seli svake godine u poređenju sa samo 5% od civilnih porodica. Posebni planovi moraju biti preduzeti od strane porodice u kojima su oba roditelja u aktivnoj službi, kao i to da bi mogli biti raspoređeni (ili preraspoređeni) u bilo kom trenutku. (Planiranje u ovom slučaju može biti naročito teško.) U ostalim vojnim porodicama sa samo jednim aktivnim roditeljem, drugi roditelj će manje verovatno ostati kod kuće sa decom, kao u prošlosti. Umesto toga, veće su šanse da pronađu posao i / ili pohađaju koledž, a samim tim stalna preseljenja će biti veći stres zbog obaveza prema radu i studijama.

Vojne porodice imaju mogućnost da žive na mestu roditelja zapošljavanja. Za porodice koje žive u kućama koje su dobili, oni moraju da poštuju pravila bazne komande i stambene kancelarije o tome kako da održe svoju imovinu i da priušte malo privatnosti. Ukratko, oni mogu iskusiti pritisak da e ponašaju u skladu sa standardima. Neke porodice mogu da odluče da ne žive u bazi, ali van baza stanovanje je obično skuplje i može biti nezgodno.

Stres i vojna služba[uredi | uredi izvor]

De Soir kaže da postoji sedam faza u načinu na koji su bračni partneri iskusili stres pre, za vreme i posle raspoređivanja.

Početni šok i protest
Ovaj period obično traje oko dve nedelje. U ovoj fazi članovi porodice su uznemireni i ljuti na vest o raspoređivanju. Ovo je obično vreme pojačanih emocija. U prošlosti mnogim porodicama su samo data obaveštenja da imaju mesec dana da se spreme za primenu, ali odnedavno mnoge porodice su dobile obaveštenje godinu ili više unapred o rasporedu, koji može da učini stresno vreme iščekivanja još gorim. Mnogi nedavni izveštaji sugerišuda bi idealno vreme za raspoređivanje pripreme bilo 3-5 meseci.
Nezainteresovanost i otuđenje
Tokom poslednjih dana pre polaska, parovi uđu u ovu fazu. Oni doživljavaju periode distancirnja zbog svojih osećanja nesigurnosti o budućnosti misije, ali i tokom te faze, mnogo latentnih problema ili zabrinutosti može izaći na površinu i tako dodatno povećavaju potencijalni stres. Ovi trenuci stvaraju mnogo emocionalnog stresa.
Emocionalna neorganizovanost
Ubrzo nakon što je član porodice je raspoređen, postoje osećanja tuge i moguće je da se simptomi kliničke depresije pojavi, zajedno sa problemima sa spavanjem i problema da se vrate u ritam života (poremećaji u ishrani). Ova pitanja mogu trajati oko šest nedelja, možda i duže, naročito, ako raspoređivanje ne ide dobro ili postoje izveštaji o lošim vestima u porodici. Najbolji način da porodice i supružnici prebrode ovaj period je za raspoređeno osoblje da što pre kontaktiraju svoju porodicu i stignu do svog odredišta čim vojne vlasti dozvole. Ovo može pomoći porodicama da osećaju manje stresa tokom trajanja raspoređivanja. Stalni kontakt je ključni deo za smanjenja stresnog porodičnog života.
Oporavak i stabilizacija
Obično posle šest nedelja porodica će se vratiti nazad u porodični obrazac, i oporavljaju se tako što se naviknu na situaciju nestalog člana porodice koji je raspoređeni. Pokretanje i održavanje dnevne rutinu u ovoj fazi je najbolji način da se ne misli o tome šta raspoređen može da radi ili gde raspoređeni može biti u ovom trenutku. Uključivanje "domaćeg fronta grupe" su od suštinskog značaja za vojne porodice koje imaju potrebu da podele i uživaju u vremenu sa drugima koji imaju vojne supružnike i partnere angažovane na duži vremenski period. Traženjem grupe za podršku je jedan od mnogih načina da se ljudi nose sa stresnim pitanjima.
/ Zemlje sa posebnim programima za manjine u vojsci Zemlje sa paralelnim vojnim strukturama za njihove dve ili više grupe jednakog statusa Zemlje koje nemaju posebne programe za manjine u vojsci
Primer država SAD, Australija i Novi Zeland Kanada, Engleska, Švajcarska i Belgija Francuska, Nemačka, Rumunija i Bugarska

Karakteristike

 Postoje aktivne mere preduzete kako bi se osigurala ravnopravna zastupljenost, niži činovi su integrisani mnogo više od službenika Jedinice konstituisane na osnovu identiteta, obično različite grupe su odigrale ulogu u osnivanju nacije Jedinice konstituisane bez obzira na status manjine, naglašava interese dominantne nacionalne zajednice i može biti mnogo manjina u vojsci, ali veoma malo kao oficiri
Moguće prednosti Imaju politiku koja obezbeđuje jednake mogućnosti u vojsci Paralelne strukture pomažu tokom unutrašnje krize u kojoj su identifikovane jedinice sa lokalnim stanovništvom i tokom rata stranom, ističu doprinos manjina u nacionalnom vojnom naporu Veća kohezija u vojsci
Moguće nepogodnosti Može dovesti do toga da manjine budu previše zastupljene Zahteva više novca za obuku i administraciju Manjinska prava se tretiraju kao da ne predstavljaju problem, ili se krše

Žene u vojsci[uredi | uredi izvor]

Vojna i rodna pitanja su raznovrsna i ima ih mnogo u okviru vojne sociologije. Uloga žena može da bude prenošenje kulturnih vrednosti na decu, reprodukcija granica i aktivnih vojnika u nacionalnim borbama. Žene su služile u vojsci tokom istorije. Ženska vojne regrutacije odbacuju ideju da "žene treba da budu zaštićene". Zapošljavanje je veoma važno u Latinskoj Americi, Izraelu, Nikaragvi, Ruandi i Severnoj Irskoj. U Turskoj, supruga glavnog komandanta predstavlja majku vojne porodice. Neke države u svetu u razvoju su ravnopravne i mnoge žene su regrutovane u vojsku kako bi se postigao moderni ideal. Sa običajne uloge žene kao majke, povećana jednakost i uključenosti žena u vojsku može da promeni razlog za rat.

Seksualni napadi u Američkoj vojsci su problem za vojne žene. 2012 Pentagon je istraživao i pronašao oko 26.000 žena i muškaraca koji su seksualno zlostavljani. Od njih, prijavljeno je samo 3.374 slučajeva. U 2013, novi izveštaj Pentagona je utvrdio da je 5.061 vojnika prijavilo slučajeve napada. Od prijavljenih je, međutim, samo 484 slučajeva odtišlo na sud, a samo 376 rezultiralo u presudama.

Reference[uredi | uredi izvor]

Moelker, Rene & van der Kloet, Irene, Military families and the armed forces: A two-sided affair?, in Giuseppe Caforio, Handbook of the Sociology of the Military (Handbooks of Sociology and Social Research), Springer, 2006== Izvori ==

  • Moelker, Rene & van der Kloet, Irene, Military families and the armed forces: A two-sided affair?, in Giuseppe Caforio, Handbook of the Sociology of the Military (Handbooks of Sociology and Social Research), Springer, 2006

Preporučeno za čitanje[uredi | uredi izvor]

  • Armed Forces & Society
  • Caforio, Giuseppe, (ed.), Handbook of the Sociology of the Military, Kluwer Academic/Plenum Publishers, 2006
  • Messenger, Charles (2013). Reader's Guide to Military History. Routledge. str. 363. ISBN 978-1-135-95970-8. 
  • Malesevic, Sinisa. 2010. The Sociology of War and Violence. Cambridge: Cambridge University Press.
  • Paparone, Chris. 2013. The Sociology of Military Science. NY: Bloomsbury.
  • Sarkesian, Sam C., Williams, John Allen, Bryant, Fred B., Soldiers, Society, and National Security, Lynne Rienner Publishers, Boulder, 1995

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

  • Segal, David and Morten Ender. 2008. “Sociology in Military Officer Education.” Armed Forces & Society, vol. 35: pp. 3–15. [1]
  • Ender, Morten; Ryan Kelty and Irving Smith. 2008. “Sociology at West Point.” Armed Forces & Society, vol. 35: pp. 49–70. [2]
  • Kawano, Hitoshi. 2008. “The Expanding role of Sociology at Japan National Defense Academy: From Not to Some and More?”Armed Forces & Society, vol. 35: pp. 122–144. [3]
  • Obraztov, Igor. 2008. “Teaching Sociology in Military Educational Institutions of Russia.” Armed Forces & Society, vol. 35: pp. 162–179. [4]
  • Kucera, Thomas (2014). "The Strategic Significance of Ethical Imperatives The Case of the German Armed Forces" Armed Forces & Society Available Online