Edmund Gvozdeni

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Edmund Gvozdeni
Lični podaci
Datum rođenja989
Mesto rođenjaVeseks, Engleska
Datum smrti30. novembar 1016.(1016-11-30) (26/27 god.)
Mesto smrtiOksford, Engleska
Porodica
SupružnikEaldgyth
PotomstvoEdvard Izgnanik, Edmund Eteling
RoditeljiEtelred Nespremni
Elfgifa od Jorka
DinastijaVeseks
Kralj Engleske
PrethodnikSven I Rašljobradi
NaslednikKnut Veliki

Edmund Gvozdeni (Veseks, 989Oksford, 30. novembar 1016) je bio kralj Engleske iz dinastije Veseks. Bio je sin Etelreda Nespremnog i Elfgife od Jorka.

Vlast je godine 1016. preuzeo od oca Etelreda nakon njegove smrti, a u trenutku velike vojne premoći danskih osvajača i smrti danskog kralja Svena kojeg je naslijedio njegov sin Knut.

Upamćen kao vrlo energičan vladar. Sa Knutom je tokom svoje kratke vladavine vodio rat sa promenljivom srećom pri čemu su se izmenjivale vojne pobede na jednoj i drugoj strani. Edmund je vodio pet bitaka protiv Danaca, a završnu je izgubio od Knuta 18. oktobra u bitci kod Assanduna, nakon čega su postigli mir u Alneyu 1016. godine.

Prema tom sporazumu Engleska je podeljena na način da je Edmundu je pripao Veseks, a Knutu pripala onaj ostatak Engleske severno od reke Temze. Ubrzo nakon toga iste godine 1016. Edmund je umro, pa je Knut Veliki preuzeo kontrolu nad celokupnom Engleskom i postao engleski kralj.

Nadimak „Gvozdeni” mu je zabilježen tek 1057. godine. Prema Anglosaskim analima, nadimak mu je nadenut „zbog njegove vrijednosti” u borbi protiv danske invazije na Englesku koju je vodio Knut Veliki.

Porodica[uredi | uredi izvor]

Edmund se javlja kao potpisnik povelja nakon 993.. Bio je treći od šest sinova engleskog kralja Etelreda Nespremnog i njegove prve supruge Elfgife od Jorka, koja je verovatno bila kćerka grofa Toreda od Nortambrije. Starija braća su mu bili Etelstan Eteling i Egbert Eteling (umro oko 1005), a mlađa braća su mu bili Edred Eteling, Edvig Eteling i Edgar Eteling Stariji. te sestre Edita, Elfgifu, Vulfhilda i jedna koja je bila opatica Vervelske opatije[1]. Majka mu je umrla oko 1000., nakon čega mu se otac ponovo oženio, ovog puta za Emu Normandijsku, s kojom je imao dvoje sinova, Edvarda Ispovednika i Alfreda Etelinga i kćer Godu.

Mladost[uredi | uredi izvor]

Ethelstan vjerovatno nije odobravao rastući uticaj ealdormana Eadrica Streone od 1007. godine. Izgleda da se sprijateljio sa Sigefertom i Morčarom, dvojicom vodećih tenova Pet Gradova Danelava iz Istočnih Midlanda. Etelstan i Edmund su bili bliski, a verovatno su se osećali ugroženima od strane njihove majke Eme, koja je imala svojih ambicija za svoje sinove.[2] Delo Život Edvarda Ispovednika, napisano 50 godina posle, tvrdilo je da kad je Ema u trudnoći bila nosila Edvarda, Englezi su bili obećali da će prihvatiti njeno dete za kralja ako bude muško.

Kad je Sven I Rašljobradi preuzeo presto krajem 1013., a Etelred potom pobegao u Francusku, izgleda da ga braća nisu pratila, nego su ostala u Engleskoj. Etelstan je umro juna 1014., ostavivši bratu imanja i mač koji je pripadao kralju Ofi Mersijskom. Ovo je takođe odrazilo bliske odnose između braće i plemstva Istočnih Midlanda.[3]

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Edvard Stariji
 
 
 
 
 
 
 
8. Edmund I Veličanstveni
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Edgiva Kentska
 
 
 
 
 
 
 
4. Edgar I Miroljubivi
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
9. Elgifa od Šaftsberija
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
19. Wynflaed
 
 
 
 
 
 
 
2. Etelred Nespremni
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
10. Ordgar
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
5. Ælfthryth
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Edmund Gvozdeni
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
12. Gunnar
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
6. Thored
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
3. Elfgifa od Jorka
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Barlow 1997, str. 28
  2. ^ Lavelle 2008, str. 172–173
  3. ^ Lavelle 2008, str. 172.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Lavelle, Ryan (2008). Aethelred II: King of the English. The History Press. str. 172—173. 
  • Barlow, Frank (1997). Edward the Confessor. Yale University Press. str. 28.