Etnografija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Deo etnografske zbirke Muzeja Međimurja u Čakovcu

Etnografija (od grčke reči ἔθνος ethnos „ljudi, narod, nacija” i γράφω grapho „pišem”) studija je ili opis obrazaca ponašanja naroda, specifičnih kultura ili grupa.[1][2] Ovo je studija koja opisuje neko ljudsko društvo. Isti termin označava i proces razvoja te studije. Etnografija istražuje kulturne pojave sa stanovišta predmeta studije.[3] Etnografija je takođe vrsta socijalnog istraživanja koje uključuje ispitivanje ponašanja učesnika u datoj socijalnoj situaciji i razumevanje sopstvene interpretacije takvog ponašanja članova grupe.[4]

Često je postojala (i danas se dešava) zabuna oko pojmova „etnografija“ i „etnologija“. Etnologija je pojam koji se koristi u Evropi, i koji podrazumeva analize i komparacije raznih svetskih kultura. U Americi ista disciplina se naziva „kulturna antropologija“, a u Ujedinjenom Kraljevstvu, „socijalna antropologija“. Danas se najčešće koristi termin "socio-kulturna antropologija.

Etnografija se odnosi na kvalitativni opis pojava ljudskog društva utemeljen na terenskom radu. Etnografija je metoda holističkog istraživanja zasnovana na ideji da se svojstva sistema ne mogu nužno razumeti na pouzdan način nezavisno jedna od drugih.[5][6] Tipična etnografija je holistička studija koja uključuje kratku istoriju i analizu terena, klime i staništa. Ovom metodom proučavan je širok spektar grupa i organizacija, uključujući tradicionalne zajednice, omladinske bande, verske kultove i organizacije različitih vrsta. Iako se tradicionalno etnografija oslanjala na fizičko prisustvo istraživača u okruženju, postoje istraživanja koja koriste etiketu koja se oslanjala na intervjue ili dokumente, ponekad za istraživanje događaja u prošlosti, poput Nasine katastrofe Čalendžera.[7] Postoji i znatna količina „virtuelne“ ili mrežne etnografije, koja se ponekad naziva i netnografija ili sajber-etnografija.

Disciplina ima i formalnu i istorijsku povezanost s putopisanjem i kolonijalnim službenim izveštajima. Nekoliko akademskih tradicija, posebno konstruktivističke i relativističke paradigme, tvrde da je etnografija valjana metoda istraživanja. Etnografija u klasičnoj podeli označava proces sakupljanja podataka, kao i njihovo ispisivanje. Etnografija se koristi i kao naziv knjige u kojoj su objavljeni sakupljeni podaci. Neke od najpoznatijih klasičnih etnografija su: Argonauti zapadnog Pacifika; Nueri; Mi, Tikopija, itd. Tokom 1970-ih etnografija u antropološkim zajednicama biva problematizovana i teoretizovana. Javlja se novo polje nazvano teorija etnografije. Etnografije tu nisu shvaćene kao prosto prikupljanje podataka, već kao proizvodi saradnje istraživača-antropologa i ispitivanih ljudi.

Kulturna antropologija[uredi | uredi izvor]

Kulturna antropologija izrasla je oko primene etnografije. Njeni kanonski tekstovi su većinom etnografski, kao Argonauts of the Western Pacific (Argonauti zapadnog Pacifika) Bronislava Malinovskiog, The Nuer E. E. Evans-Pričarda, Coming of Age in Samoa (Odrastanje na Samoi) Margaret Mid ili Naven Gregorija Bejtsona. Kulturni antropolozi danas polažu visoku vrednost na stvarno vršenje etnografskog istraživanja tako da je etnologija, što znači komparativna sinteza etnografskih informacija, retko osnova za karijeru.

Unutar kulturne antropologije postoji nekoliko podvrsta etnografije. Tokom kasnih 1950-ih i ranih 1960-ih antropolozi su započeli pisanje „konfesionalne” etnografije koje su namerno izložile prirodu etnografskog istraživanja. Slavni primeri uključuju Tristes Tropiques (Tužni trop) Kloda Levi-Strosa, The High Valley (Visoka dolina) Keneta Rida i The Savage and the Innocent (Divljak i naivčina) Dejvida Mejberi-Luisa, kao i blago fiktivan Return to Laughter (Povratak smehu) Elenore Smit Bouen (Laure Bohanan). Kasnije „refleksivne” etnografije poboljšale su tehniku kako bi prevele kulturne razlike predstavljanjem njihovih učinaka na etnografe. Slavni primeri uključuju Reflections on Fieldwork in Morocco (Osvrti na terenski rad u Maroku) Pola Rabinova, The Headman and I (Poglavica i ja) Žan-Pol Dimona i Tuhami Vinsenta Krapanzana. U 1980-ima retorika etnografije bila je podvrgnuta intenzivnom pregledu unutar discipline pod opštim uticajem literarne teorije i postkolonijalne/poststrukturalističke misli.

„Eksperimentalne” etnografije koje otkrivaju ferment discipline uključuju Shamanism, Colonialism, and the Wild Man (Šamanizam, kolonijalizam i divlji čovek) Majkla Tosiga, Debating Muslims (Raspravljajući muslimani) Majkla F. J. Fišera i Mehdija Abedija, A Space on the Side of the Road (Prostor na strani ceste) Katlin Stjuart i Advocacy after Bhopal (Zastupanje nakon Bopala) Kim Fortun.

Kako bi se postalo kulturnim antropologom, normalno se mora baviti etnografijom. Što se duže ostane tako, više se nauči i razume. Ostanak preko godine dana dopušta ponavljanje događaja i procesa koji su se možda propustili zbog nepoznavanja u početku te kulturnog šoka. Kulturni antropolozi proučavaju i interpretiraju kulturnu različitost kroz etnografiju utemeljenu na terenskom radu. Terenski rad omogućuje procenu posebne kulture, društva ili zajednice. On obično podrazumeva provođenje godine dana ili više u drugom društvu, te život s lokalnim ljudima i učenje o njihovim načinima života. Etnografi su učestnički promatrači. Oni učestvuju u događajima koje proučavaju, jer to pomaže razumevanju lokalnog ponašanja i mišljenja.

Ostala srodna područja[uredi | uredi izvor]

Sociologija i kulturne studije takođe stvaraju etnografiju. Urbana sociologija i Čicaška škola posebno su povezane s etnografskim istraživanjem, iako su neki od najpoznatijih primera (uključujući Street Corner Society (Društvo s uličnog ugla) Vilijama Futa Vajtija i Black Metropolis (Crni Metropolis) Klera Drejka) bili pod uticajem antropologa Lojda Varnera, koji se nalazio na odelu sociologije u Čikagu. Simbolički interakcionizam razvio se iz iste tradicije i doneo je nekoliko izvrsnih socioloških etnografija, uključujući Shared Fantasy (Podeljena fantazija) Garija Alana Fajna, koja dokumentovala ranu istoriju fantastičnih igara uloga. Ali iako mnoga potpolja i teoretske perspektive unutar sociologije koriste etnografske metode, etnografija nije sine qua non discipline, kao što je to u kulturnoj antropologiji.

Obrazovanje, etnomuzikologija i folklor su ostala područja koja su proširila upotrebu etnografije. Američki antropolog Džordž Spindler (Univerzitet Stanford) bio je pionir u primeni etnografske metodologije na školski razred. Džejms Spradli je drugi dobro poznati etnograf, posebno po svojoj knjizi, The Ethnographic Interview (Etnografski intervju), objavljene 1979. godine. Etnografija se koristila za proučavanje poslovnih postavki. Grupe radnika, upravitelja i tako dalje su različite društvene kategorije koje učestvuju u zajedničkim socijalnim sistemima. Svaka grupa pokazuje različite karakteristične stavove, obrasce ponašanja i vrednosti.

Netografija ili virtualna etnografija je novi oblik etnografije koji upliće sakupljanje etnografskih proučavanja na Internetu. Sve više univerziteta (poput Univerziteta u Ilinoisu u Urbana-Šampejnu) koriste etnografiju kao tehniku za ohrabrivanje studentskih istraživanja u humanističkim naukama. Na primer, program Etnografija na univerzitetu (EOTU)[8] podupire studentsko istraživanje na UIUC-u i arhivira ga u veb-pristupnom obliku za UIUC zajednicu. EOTU takođe deluje kao obrazovna grupa studenata, osoblja i fakulteta sa zanimanjem za ono što taj program znači za provođenje istraživanja na univerzitetima kao institucijama.

Antropolozi poput Daniela Milera i Maru Daglas koristili su etnografske podatke kako bi odgovorili na akademska pitanja o potrošačima i potrošnji. Poslovi su takođe pronašli etnografiju korisnom u razumevanju kako ljudi koriste proizvode i usluge. Etnografija za razvoj novog proizvoda (ponekad nazvana 'etnografija dizajna') i etnografija za razumevanje potrošača i potrošnje ubrzano rastu. Nedavna Konferencija o etnografskoj praksi u industriji (Ethnographic Praxis in Industry Conference), čiji su kosponzori bili Intel i Majkrosoft, dokaz je toga. Etnografski sistematski i holistički pristup na stvarno iskustvo procenjuju razvijači proizvoda, koji koriste metodu kako bi razumeli neizražene želje ili kulturne običaje koji okružuju proizvod. Tamo gde fokusne grupe zataje u informiranju trgovaca o onome što ljudi zaista rade, etnografija povezuje ono što ljudi kažu s onim što ustvari učine--izbegavajući klopke koje dolaze iz oslanjanja na samoizveštajne podatke o fokusnim grupama.

Tehnike[uredi | uredi izvor]

  • Promatranje iz prve ruke ili nepsredno promatranje svakodnevnog ponašanja. Ono može uključivati sudioničko posmatranje.
  • Razgovor s različitim nivoima formalnosti. Ovo može uključivati od malog razgovora do dugih intervjua.
  • Genealoška metoda. To je skup procedura po kojima etnografi otkrivaju i beleže povezanosti među krvnom srodnosti, potomstvu i venčanju upotrebom dijagrama i simbola.
  • Detaljni rad s ključnim savetnikom oko posebnih područja društvenog života.
  • Produbljeno intervjuiranje.
  • Otkrivanje lokalnih verovanja i percepcija.
  • Istraživanje orijentisano prema problemu.
  • Longitudinalno istraživanje. To je neprekidno dugoročno proučavanje područja ili mesta.
  • Timsko istraživanje.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Ethnography" at dictionary.com.
  2. ^ Deo članka je preuzet iz knjige Ivana Vidanovića „Rečnik socijalnog rada“, uz odobrenje autora.
  3. ^ "Technical definition of ethnography", American Ethnography
  4. ^ Dewan M. (2018) Understanding Ethnography: An 'Exotic' Ethnographer's Perspective. In: Mura P., Khoo-Lattimore C. (eds) Asian Qualitative Research in Tourism. Perspectives on Asian Tourism. Springer, Singapore.
  5. ^ Ember, Carol and Melvin Ember, Cultural Anthropology (Prentice Hall, 2006), chapter one.
  6. ^ Heider, Karl. Seeing Anthropology. 2001. Prentice Hall, Chapters One and Two.
  7. ^ Vaughan, D. (2016) The Challenger Launch Decision; Risky technology, culture, and deviance at NASA, Second edition, Chicago ILL, University of Chicago Press.
  8. ^ „Ethnography of the University”. Arhivirano iz originala 24. 12. 2005. g. Pristupljeno 06. 07. 2021. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Agar, Michael (1996) The Professional Stranger: An Informal Introduction to Ethnography. Academic Press.
  • Burns, Janet M.C. (1992) Caught in the Riptide: Female Researcher in a Patricentric Setting. pp. 171–182 in Fragile Truths: 25 Years of Sociology and Anthropology in Canada. D. Harrison, W.K. Carroll, L. Christiansen-Ruffman and Raymond Currie (eds.). Ottawa, Ontario, Canada: Carleton University Press.
  • Clifford, James & George E. Marcus (Eds.). Writing Culture: The Poetics and Politics of Ethnography. (1986). Berkeley: University of California Press.
  • Douglas, Mary and Baron Isherwood (1996) The World of Goods: Toward and Anthropology of Consumption. Routledge, London.
  • Dubinsky, Itamar (2017). Global and local methodological and ethical questions in researching football academies in Ghana. Children's Geographies, 15(4), 385-398. https://doi.org/10.1080/14733285.2016.1249823.
  • Erickson, Ken C. and Donald D. Stull (1997) Doing Team Ethnography : Warnings and Advice. Sage, Beverly Hills.
  • Fetterman, D. (2009) Ethnography: Step by Step, Third edition, Thousand Oaks CA, Sage.
  • Fine, G. A. (1993). „Ten lies of ethnography: Moral dilemmas of field research.”. Journal of Contemporary Ethnography. 22 (3): 267—294. S2CID 144256882. doi:10.1177/089124193022003001. 
  • Geertz, Clifford. The Interpretation of Cultures, New York, Basic Books.
  • Ghodsee, Kristen (2013) [1] Anthropology News.
  • Graham, S. Scott (2015). The Politics of Pain Medicine: A Rhetorical-Ontological Inquiry. Chicago Scholarship Online. ISBN 9780226264059. 
  • Gubrium, Jaber F. (1988). "Analyzing Field Reality." Thousand Oaks, CA: Sage.
  • Gubrium, Jaber F. and James A. Holstein. (1997) "The New Language of Qualitative Method." New York: Oxford University Press.
  • Gubrium, Jaber F. and James A. Holstein. (2009). "Analyzing Narrative Reality." Thousand Oaks, CA: Sage.
  • Hammersley, Martyn (2018) What's Wrong With Ethnography?, London, Routledge.
  • Hammersley, Martyn and Atkinson, Paul (2019) Ethnography: Principles in Practice, Fourth edition, London, Routledge.
  • Heath, Shirley Brice & Brian Street, with Molly Mills. On Ethnography.
  • Hymes, Dell. (1974). Foundations in sociolinguistics: An ethnographic approach. Philadelphia: University of Pennsylvania Press.
  • Kottak, Conrad Phillip (2005) Window on Humanity : A Concise Introduction to General Anthropology, (pages 2–3, 16–17, 34-44). McGraw Hill, New York.
  • Mannik, L., & McGarry, K. (2017). Practicing Ethnography: A Student Guide to Method and Methodology. University of Toronto Press.
  • Marcus, George E. & Michael Fischer. Anthropology as Cultural Critique: An Experimental Moment in the Human Sciences. (1986). Chicago: University of Chicago Press.
  • Moelker, René (2014). „Being one of the guys or the fly on the wall? Participant observation of veteran bikers”. Ur.: Soeters, Joseph; Shields, Patricia M.; Rietjens, Sebastiaan. Routledge Handbook of Research Methods in Military Studies. Routledge. str. 104—114. ISBN 978-0-203-09380-1. doi:10.4324/9780203093801-20. 
  • Miller, Daniel (1987) Material Culture and Mass Consumption. Blackwell, London.
  • Spradley, James P. (1979) The Ethnographic Interview. Wadsworth Group/Thomson Learning.
  • Salvador, Tony; Genevieve Bell; and Ken Anderson (1999) Design Ethnography. Design Management Journal.
  • Van Maanen, John. 1988. Tales of the Field: On Writing Ethnography Chicago: University of Chicago Press.
  • Westbrook, David A. Navigators of the Contemporary: Why Ethnography Matters. (2008). Chicago: University of Chicago Press.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]