Korzika

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Korzika
Položaj
Država Francuska
DepartmaniJužna Korzika
Gornja Korzika
PrefekturaAjačo
Admin. centarkoordinate =
Predsednik
regionalnog veća
Pol Žiakobi
Površina8.680 km2
Stanovništvo2013.
 — broj st.322.120
 — gustina st.37,11 st./km2
Broj okruga5
Broj kantona52
Broj opština360
Zvanični veb-sajt Izmenite ovo na Vikipodacima

Korzika (fr. Corse, korz. i ital. Corsica) je mediteransko ostrvo koje pripada Francuskoj. Nalazi se zapadno od Italije, jugoistočno od kopnene Francuske i severno od italijanskog ostrva Sardinije. Planine čije jednu trećinu ostrva, formirajući jedan planinski lanac.[1]

Korzika je takođe i jedan od 27 regiona Francuske. Sastoji se od dva departmana, Južna i Gornja Korzika, sa regionalnim centrom u Ajaču, prefekturalni gradom Južne Korzike. Bastija, prefekturalni grad Gornje Kozike, je drugi grad po veličini na ostrvu.

Nakon pada vlasti republike Đenove, Korzika postaje nezavisna i formira se Korzička republika 1755. godine koja postoji sve do francuskog osvajanja Korzike 1769. godine. Korzička kultura sadrži elemente francuske i italijanske kulture i ustav Republike je bio napisan na italijansko jeziku. Korzički jezik je priznat kao regionalni jezik.

Francuski car Napoleon I Bonaparta je rođen 1769. godine u Ajaču.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Korzika je bila pod uticajem Kartagine ili u sastavu Kartagine sve do 237. p. n. e., kada dolazi pod Rimsku republiku. Pod Rimom je bila do dolaska Vandala 430. Pod Vizantijom je od 522.

Kasnije ostrvo menja gospodare, uključujući Arape (Maure) i Lombarde, dok nije pala 1282. pod Đenovu posle bitke kod Melorije protiv Pize. Korzika uglavnom ostaje pod Đenovom do 1768, s time da je bila pod Aragonom od 1296. do 1434. i pod Francuskom od 1553. do 1559. Francuska je kupila Korziku 1768.

Značajna ličnost korzičke istorije je general Paskal Paoli (1725—1807.), koji se borio za korzičku nezavisnost i protiv Đenove i protiv Francuske. Sa njim Korzika dobija svoj amblem mavarske glave, po periodu Mavarske vlasti (850—1034).

Geografija[uredi | uredi izvor]

Kepenova klasifikacija klimata tipovi Korzike

Korzika ima 1000 km obale i više od 200 plaža. Većinom je to planinsko ostrvo sa najvišim vrhom od 2706 m. Ima oko 20 vrhova sa preko 2.000 m. Od Sardinije je odvojena Bonifacijskim moreuzom.

Korzika je sa svojih 8,680 km² četvrto najveće ostrvo u Mediteranu.

Najveći gradovi su:

Klima[uredi | uredi izvor]

Prema Kepenova klasifikaciji klimata, obalski regioni su karakterisani mediteranskom klimom sa toplim letima (Csa). Dalje u unutrašnjosti, mediteranska klima sa blažim letima je uobičajenija (Csb). Na lokacijama najviših elevacija, male oblasti sa subartičkom klimom (Dsc, Dfc) i retke oblasti sa mediteranskom klimom hladnih leta (Csc) se mogu naći.

Stanica Sari-Solenzara vodi evidenciju o najvišim temperaturama tokom cele godine. Zabeleženi godišnji prosek je 16,41 °C tokom perioda 1981–2010. Broj sunčanih sati tokom tog perioda nije poznat, ali se zna da bilo 2715 sunčana sata tokom 2008–2016.

Klima Sari-Solenzara, jugoistočni deo ostrva
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Maksimum, °C (°F) 13,6
(56,5)
14,0
(57,2)
15,9
(60,6)
18,1
(64,6)
22,2
(72)
26,1
(79)
29,4
(84,9)
29,7
(85,5)
26,3
(79,3)
22,1
(71,8)
17,4
(63,3)
14,3
(57,7)
20,76
(69,37)
Prosek, °C (°F) 9,7
(49,5)
9,8
(49,6)
11,6
(52,9)
13,7
(56,7)
17,8
(64)
21,3
(70,3)
24,5
(76,1)
24,8
(76,6)
21,7
(71,1)
18,0
(64,4)
13,6
(56,5)
10,7
(51,3)
16,41
(61,54)
Minimum, °C (°F) 5,8
(42,4)
5,6
(42,1)
7,3
(45,1)
9,3
(48,7)
12,9
(55,2)
16,5
(61,7)
19,5
(67,1)
19,9
(67,8)
17,1
(62,8)
13,9
(57)
9,8
(49,6)
7,1
(44,8)
12,06
(53,71)
Količina padavina, mm (in) 71,1
(2,799)
58,3
(2,295)
61,2
(2,409)
79,9
(3,146)
45,8
(1,803)
25,1
(0,988)
12,1
(0,476)
28,4
(1,118)
88,3
(3,476)
125,6
(4,945)
94,2
(3,709)
103,7
(4,083)
793,7
(31,248)
Dani sa padavinama (≥ 1 mm) 6,2 6,1 6,5 7,5 4,9 3,0 1,5 2,2 4,8 7,1 8,1 8,7 66,6
Izvor: Météo France[2]
Klima Ajača, centralno zapadni deo ostrva
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Maksimum, °C (°F) 13,3
(55,9)
13,7
(56,7)
15,0
(59)
17,4
(63,3)
20,9
(69,6)
24,5
(76,1)
27,6
(81,7)
27,7
(81,9)
25,4
(77,7)
22,0
(71,6)
17,5
(63,5)
14,4
(57,9)
19,95
(67,91)
Prosek, °C (°F) 8,6
(47,5)
9,0
(48,2)
10,1
(50,2)
12,3
(54,1)
15,7
(60,3)
19,1
(66,4)
21,9
(71,4)
22,1
(71,8)
19,9
(67,8)
16,7
(62,1)
12,6
(54,7)
9,6
(49,3)
14,80
(58,64)
Minimum, °C (°F) 3,9
(39)
4,3
(39,7)
5,3
(41,5)
7,3
(45,1)
10,6
(51,1)
13,8
(56,8)
16,2
(61,2)
16,5
(61,7)
14,4
(57,9)
11,4
(52,5)
7,7
(45,9)
4,8
(40,6)
9,68
(49,42)
Količina padavina, mm (in) 73,8
(2,906)
69,7
(2,744)
58,1
(2,287)
52,0
(2,047)
40,2
(1,583)
19,0
(0,748)
11,0
(0,433)
19,9
(0,783)
43,6
(1,717)
87,0
(3,425)
95,9
(3,776)
75,5
(2,972)
645,7
(25,421)
Dani sa padavinama (≥ 1 mm) 8,9 8,7 8,3 7,2 5,7 2,8 1,3 2,4 4,3 7,3 8,6 9,1 74,6
Sunčani sati — mesečni prosek 133,3 145,0 189,1 225,0 282,1 321,0 365,8 331,7 264,0 210,8 150,0 127,1 2.744,9
Izvor: Honkoška opservatorija[3]
Klima Bastije, severoistočni deo ostrva
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Maksimum, °C (°F) 13,6
(56,5)
13,8
(56,8)
15,6
(60,1)
17,8
(64)
22,0
(71,6)
25,8
(78,4)
29,1
(84,4)
29,3
(84,7)
25,8
(78,4)
21,9
(71,4)
17,4
(63,3)
14,5
(58,1)
20,55
(68,97)
Prosek, °C (°F) 9,1
(48,4)
9,4
(48,9)
10,8
(51,4)
12,9
(55,2)
16,3
(61,3)
20,0
(68)
23,2
(73,8)
23,3
(73,9)
20,6
(69,1)
17,1
(62,8)
12,9
(55,2)
10,1
(50,2)
15,48
(59,85)
Minimum, °C (°F) 5,1
(41,2)
4,9
(40,8)
6,7
(44,1)
8,8
(47,8)
12,4
(54,3)
16,0
(60,8)
19,0
(66,2)
19,4
(66,9)
16,5
(61,7)
13,3
(55,9)
9,2
(48,6)
6,3
(43,3)
11,47
(52,63)
Količina padavina, mm (in) 67
(2,64)
57
(2,24)
60
(2,36)
76
(2,99)
50
(1,97)
41
(1,61)
13
(0,51)
21
(0,83)
81
(3,19)
127
(5)
114
(4,49)
93
(3,66)
800
(31,49)
Sunčani sati — mesečni prosek 134 158 192 214 268 296 345 304 232 176 133 128 2.580
Izvor: Quid 2004, strana 618 i Météo-France, podaci za period 1981–2010
Topografija Korzike

Ekologija[uredi | uredi izvor]

Ostrvo ima mediteransku klimu, sa vrućim suhim letima i blagim, kišnim zimama. Vegetacija Korzike čine mediteranske šume, makije i šume. Većina obalnog pojasa je iskrčena za potrebe poljoprivrede i pašnjaka, tako da je to zajedno sa sečom šuma bitno smanjilo planinske šume.

Nacionalni park je stvoren 1972. i predstavlja zaštitu za hiljade retkih životinja i ptica. Park je zaštićen i do njega se može doći samo jedrenjem. Dve ugrožene životinjske vrste su muflon i korzički crveni jelen, koji je endemska životinja.

Uprava[uredi | uredi izvor]

Map of Corsica

Glavni grad je Ajačo. Korzika je podeljena na dva departmana: Južnu Korziku i Gornju Korziku. Ta dva departmana su stvorena 1975. cepanjem jedinstvenog departmana Korzika. Propali su zadnji pokušaji dobijanja autonomije. Nije uspio referendum iz 2003, po kome su departmani trebalo da budu ukinuti, a Korzika dobiti veća prava.

Privreda[uredi | uredi izvor]

Turizam igra najveću ulogu u ekonomiji Korzike. Ugodna klima, prelepe planine i prekrasne plaže privlače turiste iz Francuske i Evrope. Ostrvo još uvek nije dostiglo nivo razvoja ostalih francuskih regija, pa je još uvek relativno malo ugroženo industrijskim razvojem.

Politika[uredi | uredi izvor]

Na ostrvu postoji nekoliko pokreta, od kojih se jedni zalažu za veću autonomiju u Francuskoj, a drugi za nezavisnost. Autonomaši se zalažu za korzički jezik, više prava lokalnoj vlasti i za izuzeća od poreza.

Francuska vlada se protivi punoj nezavisnosti ostrva. Tokom 1970—ih bilo je dosta bombaških napada i atentata od strane terorističkih grupa, koje su na taj način pokušale postići nezavisnost Korzike. Značajan događaj je bio ubistvo prefekta Kloda Erinjaka 1998.

Mnoge od grupa, koje se zalažu za nezavisnost iznuđuju novac, relativno slično sicilijanskoj mafiji. Iznuđivanje novca navodno služi ciljevima oslobađanja ostrva od Francuske. Tokom 2000. predsednik vlade Lionel Žospen najavio je davanje veće autonomije Korziki u zamenu za kraj nasilja. Predložena autonomija značila bi posebno veću zaštitu korzičkog jezika.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Corsica: The Mountain in the Sea” (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 16. 11. 2018. g. Pristupljeno 16. 11. 2018. 
  2. ^ „"Climatological Information for Sari-Solenzara, France".  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (28. jul 2020) – Météo France
  3. ^ „"Climatological Information for Ajaccio, France".  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. oktobar 2019) – Hong Kong Observatory

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Bertarelli, Luigi Vittorio (1929). Corsica. Guida d'Italia (na jeziku: Italian). Rome: CTI. 
  • Loughlin, John. 1989. "Regionalism and Ethnic Nationalism in France: A Case-study of Corsica". Thesis. San Domenico, Italy: European University Institute.
  • Loughlin, John, and Claude Olivesi, ur. (1999). Autonomies insulaires: vers une politique de différence pour la Corse. Ajaccio: Editions Albiana. ISBN 978-2-905124-47-0. 
  • Ravis-Giordani, Georges. Le Guide de la Corse. Besançon: La Manufacture. 1991. ISBN 978-2-7377-0262-4. 
  • Saul, John Ralston. Voltaire's Bastards: The Dictatorship of Reason in the West. New York: Free Press; Maxwell Macmillan International. 1992. ISBN 978-0-02-927725-6.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]