Kriminalistika

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kriminalistika (po pragmatičkoj definiciji) je ona nauka koja proučava, pronalazi i usavršava naučne i na praktičnom iskustvu zasnovane metode i sredstva, koja su najpogodnija da se otkrije i razjasni krivično djelo, otkrije i privede krivičnoj sankciji učinilac, obezbijede i fiksiraju svi dokazi radi utvrđivanja (objektivne) istine, kao i da se spriječi izvršenje budućih planiranih i neplaniranih krivičnih djela.

Izraz taktika dolazi od grčkog taktike techne – „vještina postupanja“. Radi se o stručnom izrazu iz oblasti ratnih vještina, a znači učenje o vođenju četa. Izraz kriminalistička taktika prvi put upotrebljava Albert Vajngart u svom djelu istog naziva, 1904. godine.

Podjela[uredi | uredi izvor]

Tradicionalna podjela je:

  • Kriminalistička taktika je empirijska disciplina koja izučava i usavršava opšta kriminalistička pravila i radne metode u cilju njihove praktične primjene prilikom suzbijanja kriminaliteta, odnosno, u cilju otkrivanja i rasvjetljavanja izvršenih krivičnih djela, kao i njihovog sprečavanja.
  • Kriminalistička tehnika predstavlja posebnu oblast kriminalistike koja se bavi iznalaženjem, prilagođavanjem, usavršavanjem i primjenom najpogodnijih metoda i sredstava iz oblasti prirodnih i tehničkih nauka.
  • Kriminalistička metodika (posebna taktika) ima za cilj primjenu metoda i sredstava kriminalističke taktike i kriminalističke tehnike na određenu vrstu krivičnih djela. Prema tome, kriminalistička metodika izgrađuje i usavršava sopstvene metode i sredstva koja se zasnivaju na specifičnostima konkretnih vrsta krivičnih djela.

Kriminalistika se takođe može podijeliti i na:

  • Heurističku kriminalistiku — koja pristupa krivičnom djelu kao realnoj pojavi, djelatnosti od početne sumnje o krivičnom djelu koju tvore: prikupljanja podataka i njihovo ispitivanje, stvaranje pretpostavki, zaključivanje, poređenje, odbacivanje, prihvaćanje itd. Njena središnja kategorija je podatak koji je u postupovnom smislu pokazatelj. U istraživačkoj komponenti označuje se i kao otkrivanje (sprječavanje) krivičnog djela i počinilaca. Svrha je prikupljanje saznanja nužnih za pokretanje krivičnog postupka.
  • Silogističku kriminalisitiku — za razliku od heurističke, pristupa krivičnom djelu takođe kao stvarnoj pojavi, ali uokvirenoj u predmetu krivičnog postupka. Ona polazi od vjerovatnosti da je određena osoba počinila određeno krivično djelo i razmatra najsvrsihodnije načine izvođenja postupovnih radnji, naročito izvođenja pojedinih dokaza. Njena središnja kategorija je u postupovnome smislu dokaz, ali usto ona razmatra i druga važna pitanja.

Zlatna pitanja kriminalistike[uredi | uredi izvor]

Zlatna ili osnovna pitanja kriminalistike su ona pitanja na koja treba dati tačne odgovore, koji se potvrđuju prikupljenim dokazima, čime se smatra da je određeno krivično delo rasvetljeno i dokazano. Ova pitanja treba da budu prisutna tokom celog krivičnog postupka, kako u istrazi, tako i na glavnom pretresu.

Postoji devet zlatnih pitanja kriminalistike:

  • ŠTA se desilo - (da li se radi o krivičnom delu)
  • GDE se desilo - (mesto izvšenja)
  • KADA se desilo - (vreme izvršenja)
  • KAKO je izvršeno - (način izvršenja)
  • ČIME je izvršeno - (sredstvo izvršenja)
  • S KIME je izvršeno - (koliko lica je učestvovalo u izvršenju krivičnog dela)
  • ZAŠTO se desilo - (motiv izvršenja)
  • KO je učinilac - (najvažnije pitanje)
  • NAD KIM je izvršeno - (objekat napada, žrtva)

Zlatna pitanja kriminalistike postavljaju se prilikom:

  • prijavljivanja krivičnih dela od strane oštećenih
  • prikupljanja potrebnih obaveštenja od građana, očevidaca i drugih lica
  • obavljanja svakodnevnih policijskih poslova
  • vršenja uviđaja
  • saslušanja osumnjičenog
  • suđenja

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Quinche, Nicolas, « Les victimes, les mobiles et le modus operandi du criminaliste suisse R.-A. Reiss. Enquête sur les stratégies discursives d’un expert du crime (1906-1922)" in Revue Suisse d’Histoire, 58, no 4, décembre 2008.
  • Đorđe Ignjatović, - "Kriminologija", izdavač: "Dosije", 11.izdanje, 2011.
  • Momira Kostić, Slobodanka Konstantinović-Vilić, Vesna Nikolić-Ristanović, - "Kriminologija", izdavač: "Prometej-Zemun", 4.izdanje, 2011.
  • Berislav Pavišić, Petar Veić, Duško Modly, - "Kriminalistika", izdavač: "Dušević & Kršovnik", 2012.

Спољашње везе[uredi | uredi izvor]