Medijska manipulacija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Medijska manipulacija u komunističkoj Poljskoj

Medijska manipulacija predstavlja niz srodnih medijskih tehnika u kojima delovi stvaraju sliku ili argument koji favorizuje (njihove) interese.[1] Ovakve taktike mogu da sadrže korišćenje logičkih grešaka, psihološke manipulacije, neposredne prevare, retoričke ili propagandne tehnike i često uključuju suzbijanje informacija ili gledišta tako što ih guraju, indukovanjem drugih ljudi ili grupa ljudi da prestanu da slušaju određene argumente ili jednostavno preusmeravaju pažnju drugde. U "Propaganda: The Formation of Men’s Attitudes", Jacques Ellul piše da se javno mnjenje može izraziti samo putem kanala koji se pružaju putem masovnih medija komunikacije — bez kojih propaganda ne bi mogla da postoji.[2] Medijska manipulacija se koristi u odnosima sa javnošću, propagandi, marketingu itd. Iako je cilj za svaki kontekst sasvim drugačiji, široke tehnike su često slične.

Kao što je ilustrovano u daljem tekstu, mnoge savremene metode manipulacije masovnim medijima su vrste odvraćanja, pod pretpostavkom da javnost ima ograničen raspon.

Kontekst[uredi | uredi izvor]

Aktivizam[uredi | uredi izvor]

Aktivizam je pokret ili doktrina koja ističe direktnu nasilnu akciju i posebno podržava jednu stranu kontroverzne vrednosti.[3] To je vrlo jednostavan početak pokreta koji stavlja na snagu ili menja socijalne pokrete.[4] On je noviji, započet od strane uticajnih pojedinaca, ali je pokrenut kolektivno, kroz socijalne pokrete sa velikim grupama ljudi. Ovi socijalni pokreti mogu biti ostvareni kroz javne skupove, štrajkove, ulične proteste ili čak povrede i pretnje na društvenim medijima. Veliki socijalni pokreti koji su promenili mišljenje građana kroz vreme, bili bi ,,Civil Rights March on Washington gde Martin Luter King predstavlja svoj ,,I Have a Dream’’ govor na ne-bele Amerikance u Sjedinjenim Državama Amerike, 28. avgusta 1963. godine. Većina Kingovih pokreta je bila započeta kroz nenasilne skupove i javne govore da bi pokazali da je belo stanovništvo američke populacije vrlo miroljubivo, ali da takođe žele promenu u svojoj zajednici. Godine 1964, ,,Civil Rights Acts’’ su započeli podršku jednakosti ne-belim Amerikancima sa svim rasama.

Oglašavanje[uredi | uredi izvor]

Daisy”, TV reklama za reizbor američkog predsednikaLyndon B. Johnson. Emitovao se samo jednom, u septembru 1964. godine, i smatra se jednom od najkontroverznijih i jednim od najefikasnijih političkih reklama u istoriji SAD-a.

Oglašavanje je način privlačenja pažnje javnosti na nešto, posebno uz pomoć plaćenih objava za proizvode (robu) i usluge.[5] Ovo bi trebalo da bude način na koji, poslovni ljudi, koji žele da prodaju svoj proizvod, tako što će platiti medije da prikažu njihove proizvode ili usluge na televizijskim reklamama, banerima na veb sajtovima i mobilnim aplikacijama.

Ova oglašavanja nisu vezana samo za posao već takođe mogu biti vezana i za određene grupe. Ne-komercijalni oglašivači su oni koji ulažu novac u oglašavanje u nadi da će podići svest o svrsi ili promociji određenih (posebnih, specifičnih) ideja.[6] One uključuju grupe kao što su interesne grupe, političke partije, vladine organizacije i religijske pokrete. Većina ovakvih organizacija namerava da proširi poruku ili poteze javnih minjenja umesto da pokušavaju da prodaju robu ili usluge. Oglašavanja, ne samo što se mogu pronaći na društvenim mrežama, već se evidentno mogu pronaći i na bilbordima, u novinama, časopisima, čak i uz pomoć usmenih prenošenja (word of mouth).

Obmanjivanje[uredi | uredi izvor]

Obmana je nešto što služi za obmanjivanje ili prevaru. Kada u novinama ili u vestima izveštavaju o lažnoj priči to je poznato kao prevara. Zabluda javnosti, naučne prevare, lažne pretnje bombama i poslovne prevare kao obmane.[7] Čest cilj (aspekt) koji obmane imaju jeste da su one predviđene da obmanjuju ili lažu (zavaravaju). Kako bi nešto postalo obmanjujuće, laž mora da ima nešto da ponudi. To mora biti izuzetno, dramatično ali takođe mora da bude i uverljivo i genijalno. Povrh svega, mora biti dovoljno da privuče pažnju javnosti (publici). Nakon što je to odrađeno, obmana je izvršila potpuni uticaj (efekat).

Reč obmana postala je popularna od sredine do kraja osamnaestog veka.[7] Smatra se da je potekla od reči hocus pocus. Hocus pocus označava besmisleni govor koji je obično dizajniran da prevari druge ili sakrije istinu o situaciji. Smatra se da je izvedeno od konjuriora u vreme kralja Džejka koji je sebe nazvao "Kraljevskim veličanstvom najudobnijim hocus pocus, gde bi izvodio trik i nazvao frazu koja počinje sa hocus pocus.

Ključna reč u postojanju nečega kao obmane je javna. Laž ili prevara postaje obmana onda kada je priznata od strane javnosti. Popularna obmana koja je očigledna u današnjosti bila bi, Stavljanje kašike u mikrotalasnu. Ova obmana je potekla iz videa u kojem se metalna kašika zagreva u mikrotalasnoj pećnici. Onda dalje sugeriše da je lakše jesti sladoled kašikom koja je izvađena iz mikrotalasne pećnice. Ova obmana je prevarila veliki broj ljudi na društvenim mrežama. Zbog verovanja da kašika može biti grejana u mikrotalasnoj, saznali su da se tako ista može i pokvariti. Suština ove obmane je bila da se pokaže koliko ljudi mogu biti lažljivi na socijalnim mrežama i da dokaže da ne mora biti istina sve što pročitamo ili vidimo na internetu.

Primer obmane jeste takođe i lažan popularan video koji je snimljen 2012. godine. Greenpeace je platio Yes Man-u i Occupy Seattle-u da snime video i da ga objave na svojoj stranici. Mnogo kompanija i ljudi je objavilo taj video. Video o fontani koja služi za piće, a zapravo izgleda kao naftna platforma na zabavi Shell-a nije funkcionisala; nafta je bila na celom području. U video-snimku se prikazuje čovek koji govori kamermanu da prestane sa snimanjem dok oni pobegnu kroz vrata. Takođe su poslate lažne legalne poruke da bi izgledalo da je Shell pretio ljudima kako će objaviti priču. Informacija se brzo proširila i poverovalo je mnogo ljudi.[8]

Propagandiranje/reklamiranje[uredi | uredi izvor]

Propagandiranje (reklamiranje) je oblik komunikacije koji ima za cilj da utiče na odnos zajednice prema nekom uzročniku ili položaju prezentujući samo jednu stranu argumenta. Propagandu najčešće stvaraju vlade, ali i neke vrste masovne komunikacije koje su stvorile druge moćne organizacije mogu se smatrati propagandom. Za razliku od nepristrasnog pružanja informacija, propaganda, u svom najosnovnijem smislu, predstavlja informacije prvenstveno kako bi uticalo na publiku. Propaganda se obično ponavlja i proširuje preko širokog spektra medija kako bi se stvorio odabrani rezultat u stavovima publike. Dok je pojam propaganda opravdano stekao snažno negativnu konotaciju povezivanjem sa svojim najmanipulativnijim i jungoističkim primerima (npr. Nacistička propaganda koja se koristila za opravdanje holokausta), propaganda u svom prvobitnom smislu bila je neutralna i mogla se odnositi na upotrebe koje su uglavnom benigne ili neškodljive, kao što su preporuke javnog zdravstva, znakovi koji podstiču građane da učestvuju u popisu ili izboru, ili poruke koje podstiču osobe da prijave zločine policiji, između ostalog.

Propaganda koristi društvene norme i mitove koje ljudi čuju i u koje veruju. Zato što ljudi reaguju, razumeju i pamte jednostavnije ideje, to je ono što se koristi za uticaj ljudi na verovanja, stavove i vrednosti.[9]

Psihološko ratovanje[uredi | uredi izvor]

Psihološko ratovanje se u nekim slučajevima smatra sinonimom za propagandu. Glavna razlika jeste ta da je propaganda vezana za jednu naciju dok se psihološki rat vodi uglavnom između nacija u ratovima ili hladnim ratovima. Razne tehnike se koriste da bi se uticalo na metine vrednosti, verovanje, emocije, motive, razloge ili postojanje. Ciljna grupa može biti vlast, organizacija, pojedinac i grupa. Ova taktika je iskorišćena u mnogim ratovima kroz istoriju. Za vreme Drugog svetskog rata, zapadne sile su očekivale od Sovjetskog Saveza da će baciti letke na Sjedinjene Američke Države i Englesku.

Za vreme iračkih konflikata, Amerika i Engleska su bacale letke na njih; mnogo letaka je upućivalo na predaju.[10] U korejskom ratu obe strane su koristile glasne zvučnike na frontovima. Godine 2009 ljudi u Izraelu su za vreme Rata u Gazi dobijali tekstualne poruke kako će biti napadnuti raketama. Palestinci su dobijali telefonske pozive i letke koje su upozoravale da će baciti letke na njih takođe. Ovi pozivi i letci nisu uvek bili istiniti.[11] Za vreme NATO agresije na Saveznu republiku Jugoslaviju korišćeni su propagandni leci kao sredstvo propagande.

Odnosi sa javnošću[uredi | uredi izvor]

Odnosi sa javnošću je menadžment mnoštva informacija između pojedinca ili organizacije i javnosti. Odnosi sa javnošću mogu obuhvatiti organizaciju ili pojedinca koji stiče izlaganje publici korišćenjem tema koje su od javnog interesa i vesti koje ne zahtevaju direktna plaćanja. Odnosi sa javnošću su generalno napravljeni od strane specijalizovanih pojedinaca ili firmi kao nagovor od strane već javnih pojedinaca ili organizacija, kao način upravljanja njihovim javnim profilima.

Tehnike[uredi | uredi izvor]

Astroturfing[uredi | uredi izvor]

Astroturfing je kada postoji namera i pokušaj stvaranja iluzije podrške određenom cilju, osobi ili stavu. Iako je to uglavnom povezano i viđeno na internetu, to se desilo i u novinama tokom vremena političkih izbora.[12] Korporacije i političke partije pokušavaju da imitiraju pokrete u trendingu kako bi uticale na verovanje javnosti u nešto što nije tačno.[13]

Clickbait (klikbejt)[uredi | uredi izvor]

Klikbejt se odnosi na naslove onlajn novina koje su senzacionalizovane ili nekad u potpunosti lažne. Ono se koristi ljudskom prirodnom radoznalošću da bi ljudi „kliknuli”. U nekim slučajevima klikbejt je jednostavno upotrebljen da generiše prihod. Više „klikova” donosi više novca reklamama.[14] Ali ovi naslovi i artikli se mogu, takođe, koristiti kao uticaj na grupu ljudi na društvenim mrežama. Konstruisani su tako da privuku prethodno postojeće predrasude grupe ljudi i tako budu objavljivani u sklopu ,,filter bubble"-ova.[15]

Odvraćanje[uredi | uredi izvor]

Odvraćanje od velikih događaja[uredi | uredi izvor]

Obično poznat kao „dimni ekran”, ova tehnika se sastoji u tome da usmeri pažnju javnosti na temu koja je pogodnija za propagandiste. Ova posebna vrsta medijske manipulacije se mnogo puta pominje u popularnoj kulturi.

Neki primeri su:

  • Film „Wag the Dog (1997), koji ilustruje da lažno udaljavanje javnosti od važne teme prezentujući drugu koja je bila više atraktivna.
  • U američkoj TV seriji "House of Cards’' (Kuća od karata), kada se protagonist Frank Underwood nalazi zarobljen u medijskoj divljini, on se obraća gledaocima i kaže: "Od lavovskog džepa ili pakla vuka. Kad ste sveže meso, ubijte i bacite im nešto svežije " („From the lion’s den or a pack of wolves. When you’re fresh meat, kill and throw them something fresher”).

Političari odvraćaju pažnju javnosti tako što im pokazuju „sjajne predmete” kroz korišćenje televizije i drugih medija. Ponekad mogu biti tako jednostavni kao političar sa realističnom predstavom, kao što je Sarah Palin nedavno 2009. godine, u emisiji koja je emitovana na TLC.[16]

Odvraćanje javnosti[uredi | uredi izvor]

Ovo je samo varijacija tradicionalnih argumenata poznatih u logici kao ad hominem i ad populum, ali se primenjuje na zemlje umesto na pojedinca. Ova tehnika se sastoji u odbijanju argumenata apelujući na nacionalizam i patriotizam ili inspirisanjem straha i mržnje prema stranoj zemlji ili svim strancima. Ona ima potencijal da bude važna jer daje propagandistima moć da diskredituje bilo koju informaciju koja dolazi iz drugih zemalja.

Neki primeri su:

P: „Šta mislite o Hokarini politici o H stvarima?”

O: „Mislim da su pogrešili u vezi sa svemu poslednjih 20 godina …”

P: „Vaša ideja je slična onoj koja je predložena u Falali.”

O: „Da li preporučujete da je Falala bolja zemlja od našeg?”

Propustljivost čovekove slame (Straw man fallacy)[uredi | uredi izvor]

Neformalna zabluda. „Čovek slame” se sastoji u tome što se pojavljuje da odbije argument protivnika dok zapravo napada drugu temu. Da bi ispravno funkcionisala tema koja je u stvari odbijena i onaj koji bi trebalo da bude odbijen, mora biti sličan.

Odvraćanje od strane žrtvenog jarca[uredi | uredi izvor]

Ovo je kombinacija propustanja slame i the ad hominem argumenta. Često se koristi da inkriminiše nekoga kako bi se argumentovala nevinost nekog drugog. Ovo je veoma važna taktika za vlade i političare čak je i išla do poznate knjige „48 zakona o sili” Roberta Grina (Robert Green), u zakonu broj 26 pod nazivom „Držite ruke čistim”.

Foto manipulacija[uredi | uredi izvor]

Vizuelni mediji se mogu transformisati pomoću manipulacije fotografijama, obično se to naziva „fotografisanje”. To može učiniti da proizvod, osoba ili ideja izgledaju privlačnije. Ovo se vrši označavanjem određenih funkcija na proizvodu i korišćenjem određenih alata za uređivanje da biste uvećali fotografiju kako biste ubedili javnost i privukli njenu pažnju.

Marketing marketinga[uredi | uredi izvor]

Na veb lokacijama za pretraživanje, pretraživači koriste istraživanje tržišta, iz prošlih pretraga i drugih izvora, kako bi se povećala njihova vidljivost na stranicama sa rezultatima pretraživača. Ovo im omogućava da usmeravaju rezultate pretraživanja po linijama koje žele, i na taj način utiču na tražioce.[17][18]

Posao ima mnogo taktika kako bi privukli kupce na svoje veb stranice i generisali prihode kao što su baner oglasi, optimizacija pretraživača i alatke za plaćanje po kliku. Svi oni služe drugačijoj svrsi i koriste različite alate koji privlače više tipova korisnika. Baner oglasi se pojavljuju na sajtovima koji se zatim preusmeravaju na druga mesta koja su slična. Optimizacija pretraživača menja stranicu kako bi izgledala pouzdanije ili primenjivije od drugih sličnih stranica. Plaćanje po kliku uključuje određene reči koje su istaknute zato što su ih kupili oglašavači i zatim preusmeravaju na stranicu sa informacijama ili prodaju bilo koje reči. Koristeći internet, korisnici su podložni ovakvim reklamama bez jasne reklamne kampanje.

Profesionalci usklađenosti[uredi | uredi izvor]

Profesionalni stručnjak je stručnjak koji koristi i usavršava sredstva za uticaj medija. Iako su sredstva za sticanje uticaja zajednička, njihovi ciljevi variraju od političkih, ekonomskih i ličnih. Stoga se etiketa profesionalnog usaglašavanja primenjuje na različite grupe ljudi, uključujući propagandiste, trgovce, anketare, prodavce i političke zastupnike.

Tehnike[uredi | uredi izvor]

Sredstva uticaja uključuju, ali se ne ograničavaju na metode opisane u Uticaj: nauka i praksa:

Pored toga, koriste se tehnike poput okvira i manje formalnih sredstava efikasne obfuscacije, kao što je upotreba logičkih grešaka, kako bi se postigla usklađenost.

Pogledaj još[uredi | uredi izvor]

Povezani naslovi[uredi | uredi izvor]

Značajni stručnjaci za usklađenost[uredi | uredi izvor]

Značajni teoretičari za manipulaciju medijima[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Coxall, Malcolm (2. 3. 2013). Caswell, Guy, ur. Human Manipulation – A Handbook. Cornelio Books. ISBN 978-8-4940-8532-1. 
  2. ^ Ellul, Jacques (1973). Propaganda: The Formation of Men’s Attitudes, Ch. 2.Trans. Konrad Kellen & Jean Lerner. . New York: Vintage Books. ISBN 978-0-394-71874-3. 
  3. ^ „Definition of Activism”. Merriam-Webster. 2015. 
  4. ^ „What is Activism”. Permanent Culture Now. 2016. 
  5. ^ „What is Advertising”. Study.com. 2016. 
  6. ^ „Non-commercial Advertising”. Business Dictionary. 2015. Архивирано из оригинала 12. 06. 2018. г. 
  7. ^ а б „What is a Hoax”. Hoaxipedia. 2016. 
  8. ^ „How Greenpeace Manipulated the Media Like a Pro: Analyzing the Shell Oil Hoax”. www.forbes.com. Приступљено 3. 12. 2017. 
  9. ^ „Media's Use of Propaganda to Persuade People's Attitude, Beliefs and Behaviors”. web.stanford.edu. Архивирано из оригинала 06. 10. 2020. г. Приступљено 3. 12. 2017. 
  10. ^ „psychological warfare”. Encyclopedia Britannica (на језику: енглески). Приступљено 3. 12. 2017. 
  11. ^ Jerusalem, Hazem Balousha Toni O'Loughlin in (3. 1. 2009). „Text messages and phone calls add psychological aspect to warfare in Gaza”. The Guardian (на језику: енглески). ISSN 0261-3077. Приступљено 3. 12. 2017. 
  12. ^ Bienkov, Adam (8. 2. 2012). „Astroturfing: what is it and why does it matter? | Adam Bienkov”. The Guardian (на језику: енглески). ISSN 0261-3077. Приступљено 3. 12. 2017. 
  13. ^ „10 Fake Grassroots Movements Started By Corporations To Sway Your Opinion”. Business Insider (на језику: енглески). Приступљено 3. 12. 2017. 
  14. ^ Frampton, Ben (14. 9. 2015). „Is clickbait changing journalism?”. BBC News (на језику: енглески). Приступљено 3. 12. 2017. 
  15. ^ https://www.facebook.com/aohlheiser. „Analysis | This is how Facebook’s fake-news writers make money”. Washington Post. Pristupljeno 3. 12. 2017. 
  16. ^ Leibovich, Mark (1. 9. 2015). „The Politics of Distraction”. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 3. 12. 2017. 
  17. ^ „What Is Search Engine Optimization / SEO”. Youtube: Search Engine Land. Pristupljeno 26. 7. 2015. 
  18. ^ Ratliff, James; Rubinfeld, Daniel (maj 2014). „Is There a Market for Organic Search Engine Results and Can Their Manipulation Give Rise to Antitrust Liability?”. Journal of Competition Law and Economics: 1—25. 

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

  • Beeston, R. (2001, September 12). Bin Laden Heads List of Suspects, Terror in America. Times.
  • Braddock J, (7 July 2009), Historian says US backed „efficious terror” in 1965 Indonesian Massacre, World Socialist Website.
  • Cialdini, Robert B., Influence: Science and Practice, 4th Edition, 2000. New Jersey: Allyn & Bacon.
  • E. Cashmore; E, McLaughlin, (1991). Out of Order: Policing Black People, Routledge.
  • Ewen, Stuart, Captains of Consciousness: Advertising and the Social Roots of the Consumer Culture, New York: McGraw-Hill, 1976.
  • Ewen, Stuart, PR! A Social History of Spin, New York: Basic Books, 1996.
  • Ewen, Stuart and Ewen, Elizabeth, Channels of Desire: Mass Images and the Shaping of American Consciousness, New York: McGraw-Hill, 1982.
  • Herman, Edward S. and Chomsky, Noam, Manufacturing Consent: The Political Economy of the Mass Media, New York: Pantheon Books, 1988.
  • Hodges, D. (2014, August 3). West Africans Are Streaming Across the U.S. Southern Border Carrying the Ebola Virus. The Common Sense Show.
  • J Bohannon, (27 May 2015). I Fooled Millions of People into Thinking Chocolate Helps Weight Loss, Here’s How. IO9, Gizmodo, Debunkery.
  • Jamieson, H. K, . Dirty Politics: Deception, Distraction and Democracy. . Oxford University Press. 1992. 
  • J Ostrow, (26 June 2012). Politics in Russia: A Reader. Sage Publications
  • Jowett, Garth S. and O’Donnell, Victoria, Propaganda and Persuasion,. Thousand Oaks, CA: SAGE Publications. 1999. ISBN 978-0-7619-1147-0..
  • J Turner-Sadler, (2009). African American History: An Introduction. Peter Lang Publishing.
  • Kellner, D. (2006, August 15). 9/11, Spectacles of terror, and media manipulation. Miscellany.
  • Parenti M, (Spring 2002), Monopoly Media Manipulation, Mediterranean Quarterly
  • Peron, J. (2013, October 1). Are You Scared Yet? Huffington Post.
  • Lutz, William D., Doublespeak,. New York, NY: HarperPerennial. 1990. ISBN 978-0-06-016134-7..
  • Rushkoff, Douglas, „They Say”, in Coercion: Why We Listen to What „They” Say, New York: Riverhead Books, 1999.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]