Neokolonijalizam

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kvame Nkruma (na sovjetskoj poštanskoj marci), prvi predsednik Gane, koji je skovao izraz neokolonijalizam, u vreme dekolonizacije u državama Afrike 1960.-ih godina

Neokolonijalizam ili neo-imperijalizam je praksa korišćenja kapitalizma, globalizacije i kulturalnog imperijalizma kako bi se ostvario uticaj nad zemljama u razvoju umesto prethodnih kolonijalnih metoda direktne vojne kontrole (imperijalizma) ili indirektne političke kontrole (hegemonije). Ovim izrazom kritičari današnjih razvijenih zemalja označavaju njihovu paternalističku ili ugnjetavačku politiku prema nerazvijenim zemljama, najčešće zemljama Trećeg sveta. U užem smislu se pod time takođe označava nastojanje evropskih država, odnosno nekadašnjih kolonijalnih sila da pošto-poto očuvaju svoje preostale prekomorske posede. U najčešćem smislu izraz neokolonijalizam označava nastojanje bivših kolonijalnih, odnosno drugih velikih sila da bivše kolonije ili zavisne države, koristeći razne metode, najčešće ekonomske, političke, kulturalne i druge vrste pritisaka, stave pod svoj sferu uticaja i uprkos njihovoj formalnoj nezavisnosti, održe u podređenom položaju. Izraz neokolonijalizam, koji je prvi koristio ganski vođa Kvame Nkruma, se osim za bivše kolonijalne sile često koristi i za opis politike SAD prema Latinskoj Americi.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Akademska literatura[uredi | uredi izvor]