Nikola Žigon

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nikola Žigon
Nikola Žigona na otvaranju samostalne izložbe u GSLU u Nišu (2016)
Lični podaci
Datum rođenja(1958-07-13)13. jul 1958.(65 god.)
Mesto rođenjaLjubljana, NR Slovenija, FNR Jugoslavija
Umetnički rad
PoljeSlikarstvo

Nikola Žigon (Ljubljana, 13. jul 1958) je beogradski slikar srednje generacije. Diplomirao je na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, odsek slikarstvo u klasi profesora Mome Antonovića. Do sada se bavio crtežom, koji smatra najvažnijom likovnom disciplinom, video artom i instalacijom, a od 2000. godine svoj rad sve više je posvetio slikarstvu.[1]

Izlagao je u Parizu, Beogradu, Minhenu, Tivtu, Nišu i mnogim drugim gradovima. Član je ULUS-a i ekskluzivni član Prom galerije u Minhenu od 2002. godine. Preko 300 Nikolinih dela nalazi se u privatnim kolekcijama, širom Evrope i Amerike, i stalnoj postavci muzeja Wruth u Minhenu. Živi i stvara u Beogradu.

Život i karijera[uredi | uredi izvor]

Rođen je 13. jula 1958. godine u Ljubljani, Slovenija, tada u sastavu SFR Jugoslavije, u umetničkoj porodici Žigon. Nakon provedenog dela života u Ljubljani, sa roditeljima se preselio u Beograd gde je odrastao u porodičnoj kući na Senjaku. Iako je neprestano bio uz čuvene glumce, oca Stevu Žigona i majku Jelenu, i dobar deo detinjstva sa njima provodio u pozorištu, nije se opredelio za glumu, već za slikarstvo kojim se počeo baviti tek nakon tridesete godine života.[2]

Diplomirao je slikarstvo na Fakultetu likovnih umetnosti Univerziteta u Beogradu 1991. godine u klasi profesora Mome Antonovića, koja je radila u bivšem ateljeu Mila Milunovića.

U prvom periodu umetničkog rada Žigon se bavio primarno crtežom, koji je smatrao najvažnijom likovnom disciplinom, ali i videom i instalacijom, koje je izlagao u Studenskom Gradu 1992. godine i u Salonu Muzeja savremenih umetnosti 1995. godine. S kraja 20. veka sopstvenim projektima učestvovao je na Malom Sterijinom pozorju 1993. godine, na Festivalu kratkog metra i Oktobarskom salonu 1994. godine.

Dvehiljadite godine živeo je i radio u Parizu u kome se u potpunosti posvetio slikarstvu. Dvema pariskim izložbama i izložbom u Beogradu 2001. godine (po povratku iz Pariza), Nikola Žigon je prepoznat kao autor sopstvenog likovnog izraza, kojim je skrenuo pažnju na sebe i postao ekskluzivni član prestižne Prom galerije iz Minhena, 2002. godine. Slike Nikole Žigona nastale u prvim decenijama 21. veka otkupilo je više nemačkih muzeja i brojne privatne kolekcije širom Evrope i Amerike.

Na izložbama u Minhenu 2004. i 2009, u Portugalu 2005. godine i Beogradu 2006. i 2007. godine, Nikola Žigon se likovnoj publici predstavljao svojim belim slikama, da bi 2009. godine uporedno izlažući slike u Tivtu, Petrovcu i Svetom Stefanu, priređivao i izložbe crteža velikog formata u Galeriji „Nju moment” u Beogradu. Iste godine izlagao je i svoju najnoviju slikarsku produkciju u Galeriji 212. Slede izložbe u Galeriji Progres u Beogradu, izložbe u Milanu, Piranu, Dubaiju...

U drugoj deceniji 21. veka Žigon se predstavio novim ciklusom, ovoga puta slika, enformelne strukture. U njima dominira belina i svetli kolorit, ali i crtež kao važan element, snažno nadopunjen kolorističkim namazima u duhu apstraktnog ekspresionizma. Povod za ovaj ciklus slika Žigonu su bili pasusi iz grčke mitologije, „oživljeni do daleke naznake ili jasne figuralne prepoznatljivosti.”

Član je ULUS od 1990. godine, i ekskluzivni član Prom Galerije u Minhenu od 2003. godine. Dugogodišnji je direktor Galerije „Progres” u Beogradu. Živi i stvara u Beogradu.[3]

Likovno stvaralaštvo[uredi | uredi izvor]

Istraživački zahvati u likovnom izrazu Nikole Žigona koji su intuitivno-spoznajni, neretko hedonistički jako vešto su inkorporirani u njegova platna. Ovi umetnikovi zahvati svoje korene vuku iz civilizacijskih tragova ili vremenskih dubina, i najčešće su to parčići strukture, slova, delovi arhitekture drevnih građevina, ili druge ponekad teško dokučive reminiscencije iz dubina prošlosti i mitotvoračkih vremena.[4]

Prostor, je glavna Žigonova tema, a emocije su te koje na Žigonovim platnima određuju sve, os spleta linija, prostornog kretanja plohe do igre raznobojnih površina.[5] Crtež je bio i ostao njegovo primarno i osnovno sredstvo likovnog izražavanja, a apstraktna slika je po njemu vrhunac umetnosti, jer kako sam kaže; svaka mrlja otvara nove mogućnosti kombinacija, preko kojih nastoji publici da prenese sopstvenu emociju.[6]

Kako je opseg fokusa dijaloga u nastanku svakog Žigonovog novog dela jako širok - od pripovedačkog i filozofskog preko žovijalnog, do likovnog i antropološkog,[4] njemu prethode duga umetnikova razmišljanja, pokraj vode, mora ili na terenu za golf, na kome kako sam Žigon kaže, igra čovek protiv samoga sebe, i gde može da razmišlja i nalazi nove ideje.

Na stvaralačkom putu, dugom skoro tri decenije, Nikola Žigon je u istraživačkim zahvatima i putovanjima po dubinama vremena prolazio kroz više etapa, suočavajući se pri tome sa raznorodnim civilizacijskim tragovima i fragmentima, koje je on često inkorporirao u svoja platna.[4]:

Najpre je bio crtež

U Nikolinom slikarskom opusu, crtež je bio i ostao primarno i osnovno sredstvo likovnog izražavanja, i bitna smernica u funkciji nastanka njegove slike ili gotovog rada. U značenjskom smislu, na prvom mestu, Nikolini crteži nose ličnu emociju zabeleženu u trenutku nastanka likovnog dela. Oni su bez kalkulisanja misli, i intimni su zapis umetnika, izražen kroz ekspresiju širokih vertikalnih i horizontalnih poteza, sa vidom asocijativne apstrakcije nadovezane na simbole i znakove, koji se kao najintimniji putokazi javljaju često na njegovim radovima.   Na prikazanim crtežima umetnik se ponekad služi i kolažnim citatima, kao podtekstom rada, koji nastaje pre same ekspresije lične energije umetnika, bojom ili olovkom. Takođe on za izradu crteža koristi aplikacije iz novina, poštanske markice, notne listove ili isečke karaktera, u primarnom obliku, nedorađivane, bez menjanja svoje vizuelne forme, sa promenjenim kontekstom značenja koji se sada stavlja u funkciju lične poruke koju nam umetnik šalje. Zato za crteže Nikole Žigona možemo da kažemo da su:

Etapa u znaku bela boje

Belu boju, kako sam Nikola kaže, otkrio je slučajno. U ovoj etapi na početku stvaranja slike prvo koristi postupka prljanja belog platna, na koje potom nanosi debele slojeve boje i drugih materijala koje sam pravi. Pri tome kombinuje i aplicira na sliku; gips, pesak, gazu i igrajući se dozvoljava intuiciji da nadvlada razum. O svojim belim slikama kaže:

Inspiraciju i novu energiju za svoju "„belu izražajnost” uglavnom nalazi pored vode beogradskih reka ili mora.

Instalacije

Nikola Žigon stvara paralelno sa crtežima i slikama i instalacije za koje tvrdi da su to slike u prostoru.

Grčki mitovi ili Dodekatlos

Sasvim nova etapa u Nikolinom slikarstvu nadahnuta grčkim mitovima, počela je od 2013. godine. U njoj su nastala 45 platna velikih dimenzija, pod zajeničkim naslovom Dodekatlos (Dvanaest zadataka). Zapravo serija slika Dodekatlos - koja je nastala na osnovu 12 zadataka koje je Euristej, gospodar Tirintu, Mikene i Mideje, zadao slavnom grčkom junaku Heraklu, proistekla je nakon što je Žigon razvio i definisao novi postupak slikarske izvedbe. Međutim pored „Dvanaest zadataka”, on je pojedina platna, iz ovog ciklusa, posvetio i doživljajima: Afrodite, Hefesta, Odiseja, Bahusa, Bahatkinja, Prometeja, Here, Hektora, Ahila, Tezeja, Krona, i još nekih mitoloških likova.

Sopstvenom likovnom interpretacijom grčkih mitova, Nikola Žigon je u ovoj fazi slikanja:

Dok istoričarka umetnosti Danijela Purešević ukazuje da je slikar serijom slika iz ovog ciklusa:

Platna su premijerno izložena septembra 2015. u Paviljonu „Cvijeta Zuzorić” u Beogradu.

Samostalne izložbe[uredi | uredi izvor]

  • 1992. Crteži, galerija NUBS, Beograd
  • 1992. Unutrašnja strana vrata izložba instalacija, video rad, Galerija DK Studentski grad, Beograd
  • 1993. Izložba crteža i jednih vrata, Likovni salon tribina mladih, Novi Sad
  • 1994. Instakcije, Galerija Kulturnog Centra, Novi Sad
  • 1995. Svete tajne ili ključ naše izdržljivosti, kolaži, slike, instalacije, Galerija Salona Muzeja Savremene Umetnosti, Beograd
Nikola Žigon na otvaranju samostalne izložbe slika u Nišu (2016)
  • 2000. Slike, International Galerie, Paris
  • 2000. Slike i crteži, Yougoslave Culturel Centre, Paris
  • 2001. Slike, Abstraction Gallery, Paris
  • 2002. Slike, Abstraction Gallery, Paris
  • 2004. Slike, Prom Cialerie, Munchen
  • 2006. Slike, Galerija Eurocentar, Beograd
  • 2007. „New Day Yesterday", Slike i stubovi, Galerija „Progres” Beograd
  • 2007. „New Day Yesterday", Slike i stubovi, Moderna Galerija Budva
  • 2007 Slike, Gradska galerija, Bela Crkva
  • 2007 Slike, DKSG, Beograd
  • 2008. Slike, Galerija Meander, Apatin
  • 2009. Crteži- New Moment, Beograd
  • 2010. Crteži - „Shitting”, Galerija Art, Beograd
  • 2011. Crteži - Delikatesa, Galerija Dar Mar, Beograd
  • 2015. Slike - Dodekatlos Paviljon Cvijeta Zuzorić Beograd
  • 2016. Slike GSLU Niš, Galerija „Srbija”

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „JU „MUZEJI, GALERIJA I BIBLIOTEKA” BUDVA MODERNA GALERIJA, OKTOBAR 2007. Izložba slika: NIKOLA ŽIGON”. Montenegrina.net. Arhivirano iz originala 11. 09. 2016. g. Pristupljeno 22. 8. 2016. 
  2. ^ a b „Likovna kolonija RTS: Energija u belom - Nikola Žigon”. RTS, Beograd, 2013. Pristupljeno 22. 8. 2016. 
  3. ^ „Shitting”. www.arte.rs. Pristupljeno 22. 8. 2016. 
  4. ^ a b v Danijela Purušević, (Slikovnica civilizacijskog detinjstva) Prizori civilizacijskog detinjstva, Predgovor u katalogu za izložbu; Nikola Žigona, slike, Galerija „Srbija” 23.8 - 11. 9. 2016., GSLU Niš, (2016). str. 3-9.
  5. ^ Katalog za izložbu; Nikola Žigona, slike, Galerija „Srbija” 23.8 - 11. 9. 2016., GSLU Niš, (2016). str. 11.
  6. ^ „Izlagaću u šatoru Roma na Bijenalu u Veneciji”. www.blic.rs, 2010. Pristupljeno 22. 8. 2016. 
  7. ^ „Nikola Žigon - Delikatesa”. Galerija Dar Mar Beograd, 2011. Arhivirano iz originala 02. 06. 2016. g. Pristupljeno 22. 8. 2016. 
  8. ^ a b „DODEKATLOS-Izložba slika Nikole Žigona”. ULUS, Beograd, 2015. Arhivirano iz originala 23. 08. 2016. g. Pristupljeno 22. 8. 2016. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Mediji vezani za članak Nikola Žigon na Vikimedijinoj ostavi