Okupacija Iraka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Okupacija Iraka je period nakon Američke invazije Iraka 2003. godine kad je vojska SAD zajedno sa nekim saveznicima srušila irački režim partije Baas Sadama Huseina i okupirala tu zemlju. Ovaj članak pokriva period od 1. maja 2003. do 15. decembra 2011.

Vojnu okupaciju su ustanovile i vodile „Privremene koalicione vlasti“ (KPV/CPA), koje su kasnije dale ograničena ovlašćenja novoj iračkoj vladi. Okupacione snage čine vojnici uglavnom iz SAD i Ujedinjenog Kraljevstva, ali su poslani vojnici i iz 29 ostalih država. Na desetine hiljada stranih plaćenika (u rečniku američkih medija je to privatno sigurnosno osoblje) vrši zaštitu infrastrukture, ustanova i drugih zaposlenih. Koalicione i savezničke iračke snage bore se sa neočekivano motivisanom, borbenom i organizovanom mrežom iračkih pobunjenika i boraca za slobodu, te je obnova iračke infrastrukture spora.

Hronologija[uredi | uredi izvor]

2003.[uredi | uredi izvor]

Dana 1. maja 2003. američki predsednik Buš, proglasio je „kraj većih borbenih operacija“ u Iraku nakon invazije, na palubi nosača aviona Abraham Linkoln na kojem je bila okačena velika zastava sa natpisom „Zadatak obavljen“.

Tokom leta iste godine snage SAD bile su usredsređene na hvatanje lidera bivšeg režima. To je kulminiralo ubistvom dva Sadamova sina u julu. U svemu, preko 200 zvaničnika bivšeg režima uhvaćeno je ili ubijeno. Uprkos svemu počinje sa formiranjem gerilskih jedinica. Prema američkim propagandnim izvorima to su elementi bivše iračke tajne policije. One započinju sa fokusiranjem svojih napada oko Mosula, Tikrita i Faludže. U jesen iste godine te grupe počinju koristiti taktike zasede, samoubilačke napade i improvizovane eksplozivne naprave, pogađajući koalicione snage i kontrolne punktove. Birali su za napad lako oklopljena "Hamvi" vozila i u novembru uspešno su napali američki helikopter raketama SAM-7.

U decembru, američke su snage uspele da uhvate bivšeg diktatora Sadama Huseina u operaciji Crvena zora. Više gerilaca, povezanih sa međunarodnim terorizmom priključuje se borbi protiv okupatora. Među liderima pobunjenika ističe se Jordanac Abu Musab al-Zarkavi. Najnesigurniji deo Iraka dobija naziv „Sunitski trougao“ - područje između Faludže i Bagdada.

2004.[uredi | uredi izvor]

U proleće 2004, u gradu Faludži, četiri američka plaćenika, civila, napadnuta su iz zasede, ubijena i njihova tela oskrvnavljena. Snage SAD ubrzo nakon toga pokreću ofanzivu kako bi oslobodile taj grad od iračkih pobunjenika. SAD ne uspeva srušiti otpor pobunjenika i umesto toga trpi višestruke napade na svoje vojnike. Nakon bitke u kojoj gine oko 600 civila i 40 vojnika grad dalje ostaje u rukama gerilaca.

U međuvremenu, na jugu Iraka, šijitski paravojni pokret Mahdijeva Vojska pod vođstvom verskog vođe Muktade al Sadra započinje protivokupacioni ustanak (povod je bila cenzura nekih novina i različita hapšenja) zauzimanjem gradova Nadžafa, Kuta, Kerbale, Kufe i napadom na šijitski deo Bagdada poznat pod imenom Sadr Siti. Koalicione snage napadnute su i u Nasiriji, Amari i Basri. Napadnuti su američki, španski, ukrajinski i britanski vojnici te iračke policijske stanice. 16. aprila koalicione snage preuzimaju kontrolu nad Kutom te šijitskim ustanicima ostaju samo Nadžaf, Kut i Kerbala.

2005.[uredi | uredi izvor]

Masakr u Haditi: američki marinci ubili 24 civila u mestu Haditi u zapadnoj pokrajini Anbar.

2006.[uredi | uredi izvor]

Dana 20. decembra 2006. godine američki predsednik izjavljuje „izgleda da nismo pobedili u Iraku“ što izaziva značajne reakcije i u zemlji i u svetu. Ovo sledi posle smene sekretara odbrane Donalda Ramsfelda i postavljenja Roberta Gejtsa od koga se traži da pripremi reviziju ratne politike.

Ova godina se završava sa ukupno 3.000 poginulih američkih vojnika, odnosno ukupno 25.000 poginulih i ranjenih američkih vojnika, od početka agresije. Samo tokom ove godine je poginulo 818 američkih, 29 britanskih i 20 vojnika iz drugih zemalja.

2007.[uredi | uredi izvor]

2008.[uredi | uredi izvor]

2009.[uredi | uredi izvor]

Dana 30. juna, nakon višegodišnjih unutrašnjih borbi sa iračkim gerilcima, trupe SAD su predale kontrolu nad gradovima i suverenitet nad zemljom lokalnim vlastima. Prema planu predsednika Baraka Obame, povlačenja iz preostalih izolovanih baza biće okončano do 2011. godine.[1]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]