Požar

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vatrogasci gase požar

Požar je nekontrolisano širenje vatre u prostoru nanoseći materijalnu štetu, a neretko odnoseći i ljudske živote.

Zaštita životne sredine[uredi | uredi izvor]

Požari su jedan od glavnih uzročnika uništavanja šuma. Primera ima mnogo, a jedan od drastičnijih je požar u Viskonsinu i Mičigenu (SAD) koji se desio 1871. godine kada je uništio 1,8 miliona hektara šume i odneo 2.200 ljudskih života. U Sibiru, 1915. godine, požar je uništio milion km² šume[1]. Čađ koja je prekrila nebo onemogućila je prodor sunčevih zraka i temperatura se spustila za nekoliko stepeni.[1]

Postoje i biljne vrste koje su otporne na požar. Takav je slučaj sa eukaliptusom. Naime, čak i kada izgori u požaru, eukaliptus se obnavlja. Po mišljenju naučnika, za to je odgovorno posebno tkivo koje regeneriše izgubljene delove i koje se nalazi u dubljim slojevima stabla ove biljke (dok je kod drugih vrsta kao što je hrast, ovo tkivo blizu kore).[1]

Mere protiv požara[uredi | uredi izvor]

Šumski požar
  • Korišćenje nezapaljivih ili samogasećih materijala.
  • Opremanje prostorija senzorima koji reaguju na povišenu temperaturu uz korišćenje uređaja koji rasprskuju vodu ili na drugi način sprečavaju požar.
  • Obezbeđenje protivpožarnih puteva.
  • Obeležavanje lokacija gde je zabranjeno korišćenje otvorenog plamena ili alata koji varniči (npr rudnici)
  • Prisustvo obučenih vatrogasaca sa opremom na mestima gde se nešto radi a postoji trenutna opasnost od požara (npr zavarivanje na mestu koje je ugroženo od požara)
  • Obuka zaposlenih
  • Postavljanje aparata za gašenje požara

Načini gašenja požara[uredi | uredi izvor]

Kako bi uopšte nastao požar potrebna su tri elementa:

  • gorivo - materijal koji gori
  • temperatura paljenja materijala koji gori
  • kiseonik

Ukidanjem jednog od ta tri elementa požar se gasi.

Sredstva za gašenje požara[uredi | uredi izvor]

Aparat za gašenje požara

To su materije koje svojim delovanjem prekidaju proces gorenja. Od njih se zahteva da ispunjavaju neke opšte uslove i to:

  • da im je upotreba jednostavna,
  • da gase što više požara različitih materija,
  • da su bezopasna i da se ne spajaju sa drugim materijama,
  • da gase efikasno,
  • da su postojana pri čuvanju i da su jeftina, odnosno ekonomična.

Podela prema agregatnom stanju:

  • čvrsta (pesak, zemlja, prah),
  • tečna (voda, pena),
  • gasovita: (ugljen-dioksid, haloni).

Podela prema načinu delovanja na gorivu materiju:

  • sredstva koja ugušuju (pena, ugljen-dioksid, prah, haloni, vodena magla i para, priručna sredstva kao što su prekrivači, pesak, zemlja),
  • sredstva koja hlade (voda i pena),
  • sredstva koja deluju antikatalitički odnosno prekidaju lančane reakcije gorenja (haloni, neke vrste praha i pojedine vrste pene).

Voda je jedno od sredstava koje se vrlo često upotrebljava za gašenje požara. Voda gasi prvenstveno ohlađivanjem, pošto u odnosu na sve ostale poznate supstance ima najveću specifičnu toplotu.[2]

Klase požara[uredi | uredi izvor]

Podelu sredstava za gašenje požara prema nameni definiše JUS 3.C2 003, po kome se požari razvrstavaju u pet osnovnih vrsta (klasa) požara - prema gorivim materijama koje mogu biti zahvaćene požarom. To su požari klase A, B, C, D i E.[2]

Klase požara Sredstva za gašenje
A- požari čvrstih materija (drvo, tekstil, ugalj, biljne materije, plastika, slama, papir i sl.) voda- najbolje

pena i prah - uspešno halon i ugljen-dioksid - za manje površine

B - požari tečnih i lako topljivih materija (benzin, benzol, ulja, masti, lakovi, smola, alkohol i sl.) prah i halon - najbolje

pena - za požare u posudama ugljen-dioksid - u zatvorenom prostoru voda - za hlađenje

C - požari zapaljivih gasova (metan, butan, propan, vodonik, acetilen) prah i halon - najbolje

ugljen-dioksid - za manje požare voda - za hlađenje pena - NE

D - požari lakih metala (magnezijum, aluminijum, njihove legure, titan, elektron, osim natrijuma i kalijuma) Gasi samo specijalni prah, strugotina suvog liva, kamena so i suvi pesak

Halon, ugljen-dioksid, voda, pena - NE

F - kuhinjski požari aparati za gašenje požara sa novim sredstvom za gašenje požara (sapunastom penom koja se dobija u kombinaciji alkalne mešavine sa masnim kiselinama) i priručna suva sredstva za gašenje požara.

Voda i pena - NE

Izašao je novi standard o klasifikaciji požara SRPS EN 2:2011 – Klasifikacija požara (Sl. glasnik 30/11) i time je povučen SRPS ISO 3941:1994. Ukinuta je klase E. Uvedena je nova klasa F, gde spadaju požari koji obuhvataju masnoće za kuvanje (biljne i životinjske masti) koje se koriste u kuhinjskim aparatima.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Stojanović, V. Publikacija: Životna sredina i održivi razvoj. Avgust NIP „Dečja kuća“ d. o. o. Gornji Milanovac. 2007. ISBN 978-86-86553-03-4.
  2. ^ a b Šimon Đarmati, Hemija opasnih materijala, Viša politehnička škola, Beograd, 2006.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]