Portugalski kolonijalni rat

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Portugalski kolonijalni rat
Deo Hladnog rata
Vreme4. februar 196125. april 1974.
Mesto
Ishod Nezavisnost svih portugalskih kolonija u Africi nakon izbijanja karanfilske revolucije 25. aprila 1974. godine[48][49]
Sukobljene strane
 Portugalija
Podrška:
Južnoafrička Republika JAR[1][2][3][4]
 Rodezija[5]
 Malavi[6][7]
 Svazilend
 Bocvana
 NATO[8]
MPLA
UNITA
FNLA
FLEC
PAIGC
FRELIMO
Podrška:
Sovjetski Savez SSSR[9]
 Kuba[10][11][12][13][14][15]
 Kina[16][17][18][19][20][21]
 SAD[22] (tokom mandata JFK)
Zair Zair[23]
 Alžir[24][25][26]
 Tanzanija[27][28][29][30]
 Zambija[31][32]
 Senegal[33]
 Gvineja[34]
 Republika Kongo[35]
 Libija[36][37]
 SFRJ[38][39][40][41]
 Bugarska[42][43][44][45]
 Tunis[46]
 Švedska[47]
Komandanti i vođe
Portugalija Ameriko Tomas
Portugalija Antonio de Oliveira Salazar
Portugalija Marselo Kaitano
Portugalija Antonio de Spinola
Portugalija Fransisko da Kosta Gomes
Portugalija Antonio Augusto dos Santos
Portugalija Kaulza de Arijaga
Agostinjo Neto
Žoze Eduardo dos Santos
Žonas Savimbi
Holden Roberto
Amilkar Kabral
Luis Kabral
Eduardo Mondlen
Žoakim Čisano
Samora Mašel
Jačina
145.000 vojnih trupa iz Portugala; 65.000 u Angoli, 32.000 u Gvineji, 51.000 u Mozambiku 38 – 53.000 gerilaca; 18.000 u Angoli, 10.000 u Gvineji, 10-15.000 u Mozambiku
Žrtve i gubici
8.289 poginulih, 15.507 ranjenih 50.000 + poginulih u Angoli, 6.000 ubijenih i 4.000 ranjenih u Gvineji, 10.000 + ubijenih u Mozambiku (uz to 50.000 poginulih civila[50])

Portugalski kolonijalni rat, u Portugalu poznatiji pod imenom Prekomorski rat, a u bivšim kolonijama kao Rat za nezavisnost, bio je vojni sukob koji se vodio između portugalske vojske i oslobodilačkih pokreta u portugalskim kolonijama Gvineji Bisao, Angoli i Mozambiku od 1961. do 1974. godine. Nakon zbacivanja s vlasti konzervativnog režima Marsela Kaitana u tzv. karanfilskoj revoluciji 25. aprila 1974. godine, nova demokratska vlada Portugala prekinula je rat i pokrenula proces davanja nezavisnosti svojim dotadašnjim kolonijama.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Za razliku od ostalih evropskih kolonijalnih zemalja, poput Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske, konzervativni režim Salazara u Portugalu nije se povukao iz svojih kolonija. Kao znak otpora protiv kolonijalne vlasti, dok je velika većina afričkih zemalja dobila nezavisnost, razni oslobodilački pokreti pokrenuli su oružanu borbu na portugalskoj kolonijalnoj teritoriji, odnosno Angoli, Gvineji Bisao i Mozambiku. S vremenom je većina zemalja u svetu smatrala opravdanim otpor domaćeg stanovništva portugalskim kolonijalnim vlastima, i generalno podupirala je njihovu borbu za nezavisnost.

Međunarodna zajednica je s vremenom suočila režim u Lisabonu s različitim embargima i ostalim sankcijama zbog vođenja kolonijalnoga rata. Rat je do 1973. postao izuzetno nepopularan među portugalskim stanovništvom, a istovremeno srozavao se ugled Portugala u svetu.

Iako su u početku dejstvovali samostalno, rukovodstva oslobodilačkih pokreta Narodni pokret za oslobođenje Angole, Nacionalni oslobodilački front Angole i Nacionalna unija za potpunu nezavisnost Angole u Angoli, Afrička partija za nezavisnost Gvineje i Zelenortskih Ostrva u Gvineji Bisao i Front za oslobođenje Mozambika u Mozambiku ostvarili su zajedničku saradnju i međusobno su se pomagali u ratu protiv portugalske vojske.

Nakon što je grupa levo orijentisanih oficira u portugalskoj vojsci svrgnula s vlasti režim Marčela Kajetana 25. aprila 1974, nova vlada je pokrenula postepeno povlačenje vojske iz kolonija[51][52]. Ubrzo nakon toga, velik broj belačkog portugalskog stanovništva počeo je da napušta kolonije. Preko 1 milion njih se odselio iz kolonija u Portugal, Severnu Ameriku i Južnoafričku Republiku[53][54][55]. Do 1975. Portugal je sa svim bivšim kolonijama uredio sporazume o nezavisnosti.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ THE BORDER WAR
  2. ^ Regional Orders: Building Security in a New World, 1997. Page 306.
  3. ^ The dictionary of contemporary politics of Southern Africa, 1988. Page 250.
  4. ^ South Africa in Africa: A Study in Ideology and Foreign Policy, 1975. Page 173
  5. ^ Terror on the Tracks: A Rhodesian Story, 2011. Page 5.
  6. ^ Salazar: A Political Biography, 2009. Page 530
  7. ^ Prominent African Leaders Since Independence, 2012. Page 383
  8. ^ Iako je Portugalija bila jedan od osnivača NATO-a, njegove jedinice nisu neposredno učestvovale u sukobu, ali su neke njegove članice posredno ili nezvanično podupirale Portugal suzdržavajući se prilikom izglašavanja sankcija UN-a protiv Portugala i ostalo.
  9. ^ The Soviet Union and the developing nations, 1974. Page 66.
  10. ^ Fidel Castro: My Life: A Spoken Autobiography, 2008. Page 315.
  11. ^ The Cuban Intervention in Angola, 1965-1991: From Che Guevara to Cuito Cuanavale, 2005. Page 354.
  12. ^ The Cuban Military Under Castro, 1989. Page 45.
  13. ^ Translations on Sub-Saharan Africa 607-623, 1967. Page 65.
  14. ^ Cuba in the World, 1979. Page 95-96.
  15. ^ Cuba: The International Dimension, 1990. Page 155-157.
  16. ^ Foreign Intervention in Africa: From the Cold War to the War on Terror, 2013. Page 81.
  17. ^ China and Africa: A Century of Engagement, 2012. Page 339.
  18. ^ China Into Africa: Trade, Aid, and Influence, 2009. Page 156.
  19. ^ Armed Forces and Modern Counter-insurgency, 1985. Page 140
  20. ^ Guerrilla Warfare: A Historical and Critical Study, 1976. Page 362.
  21. ^ Revolution and Chinese Foreign Policy: Peking's Support for Wars of National Liberation Peter van Ness, 1971. Page 143.
  22. ^ The Flawed Architect: Henry Kissinger and American Foreign Policy, 2004. Page 404
  23. ^ (jezik: portugalski) http://www.guerracolonial.org/index.php?content=324 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (28. jul 2019) FNLA - um movimento em permanente letargia, guerracolonial.org
  24. ^ Algeria: The Politics of a Socialist Revolution, 1970. Page 164
  25. ^ Modern African Wars: Angola and Moçambique 1961-1974, 1988. Page 12.
  26. ^ Wars in the Third World since 1945, 1995. Page 35
  27. ^ Angola-Ascendancy of the MPLA
  28. ^ „Mozambique: Frelimo and the War of Liberation, 1962-1975”. Arhivirano iz originala 24. 03. 2015. g. Pristupljeno 13. 09. 2013. 
  29. ^ A History of FRELIMO, 1982. Page 13
  30. ^ Encyclopedia Americana: Sumatra to Trampoline, 2005. Page 275
  31. ^ Contested Power in Angola: 1840s to the Present, 2000. Page 167
  32. ^ Culture And Customs of Mozambique, 2007. Page 16
  33. ^ Guerrilla Strategies: An Historical Anthology from the Long March to Afghanistan, 1982. Page 208.
  34. ^ Communism in Africa, 1980. Page 25.
  35. ^ Warfare in Independent Africa, 2011. Page 70
  36. ^ Libya Relations with Sub-Saharan Africa
  37. ^ Qaddafi: his ideology in theory and practice, 1986. Page 140.
  38. ^ Violence in Southern Africa, 1997. Page 10.
  39. ^ Mozambique, Resistance and Freedom: A Case for Reassessment, 1994. Page 64
  40. ^ Tito in the world press on the occasion of the 80th birthday, 1973. Page 33.
  41. ^ Southern Africa The Escalation of a Conflict : a Politico-military Study, 1976. Page 99.
  42. ^ Liberalism, Black Power, and the Making of American Politics, 1965-1980. 2009. Page 83
  43. ^ Portuguese Africa: a handbook, 1969. Page 423
  44. ^ War in Peace: Conventional and Guerrilla Warfare Since 1945, 1985. Page 154
  45. ^ Government and politics in Africa, 1993. Page 180
  46. ^ Southern Africa in Transition, 1966. Page 171
  47. ^ In Contos Proibidos by Rui Mateus (pag.41), Pristupljeno 23. 4. 2013.
  48. ^ Portugal since 1974, Britannica
  49. ^ Mia Couto, Carnation revolution, Monde Diplomatique
  50. ^ Mid-Range Wars and Atrocities of the Twentieth Century retrieved December 4, 2007
  51. ^ Laidi, Zaki. The Superpowers and Africa: The Constraints of a Rivalry:1960-1990. Chicago: Univ. Of Chicago, 1990.
  52. ^ António Pires Nunes, Angola 1966-74 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. avgust 2006), Pristupljeno 23. 4. 2013.
  53. ^ Flight from Angola, The Economist (August 16, 1975).
  54. ^ Dismantling the Portuguese Empire Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. jul 2013), Time magazine (Monday, July 7, 1975).
  55. ^ Portugal - Emigration, Eric Solsten, ed. Portugal: A Country Study. Washington: GPO for the Library of Congress, 1993.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Kaúlza de Arriaga - Published works of the General Kaúlza de Arriaga Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. mart 2021)
  • Becket, Ian (1983). A Guerra no Mundo. Guerras e Guerrilhas desde 1945, Lisboa, Verbo. 
  • Marques, A. H. de Oliveira (1981). História de Portugal. III (VI izd.). Lisboa: Palas Editora. 
  • Mattoso, José (1985). História Contemporânea de Portugal. II. Lisboa: Amigos do Livro. 
  • Mattoso, José (1993). História de Portugal. Lisboa, Ediclube. , vols. XIII e XIV
  • Pakenham, Thomas (1991). The Scramble for Africa. Abacus. ISBN 978-0-349-10449-2. 
  • Reis, António (1989). Portugal Contemporâneo. Lisboa, Alfa, Vol. V. ;
  • Rosas, Fernando e Brito, J. M. Brandão, Dicionário de História do Estado Novo, Venda Nova, Bertrand Editora, 2 vols. 1996
  • Vários autores, Guerra Colonial, edição do Diário de Notícias
  • Jornal do Exército, Lisboa, Estado-Maior do Exército
  • Cann, John P. (2005). Counterinsurgency in Africa: The Portuguese Way of War, 1961-1974. Hailer Publishing. 

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]