Prostitucija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ilustracija prostitutke koja muškarcu u autu nudi seks za novac
Prostitutke u bekstejdžu popravljaju šminku, Berlin 2001.

Prostitucija je pružanje seksualnih usluga za novac ili drugu materijalnu nadoknadu.[1][2]

Žena koja se bavi prostitucijom naziva se prostitutka ili pogrdno kurva, a muškarac prostitut ili žigolo [en]. Prostitucija je različito regulisana u različitim zakonodavstvima — u mnogim zemljama je zabranjena zakonom, dok je negde pravno regulisana kao delatnost.

Vrste prostitucije[uredi | uredi izvor]

  • Ulične prostitutke obično rade na frekventnim mestima. Obično su to železničke stanice ili određene ulice.
  • Prostitutke javnih kuća. U javnim kućama prostitutke su relativno bolje zaštićene kako zdravstveno tako i bezbednosno. Gde to nije legalno, postoje ilegalne javne kuće u kojima prostitutke često rade gotovo kao robinje.
  • Kol gerle (engl. call girl), rade po sopstvenim stanovima. Sastanci se zakazuju telefonom, odakle potiče i naziv. Najčešće rade isključivo po preporuci. One spadaju u najelitnije a često i prostitutke sa najvišim cenama.
  • Kurtizane žena čije ljubavne veze ili pružanje seksualnih usluga pripadnicima više klase predstavlja glavni izvor prihoda i/ili temelj njenog društvenog položaja
  • Poslovna pratnja (Eskort) je najčešće zakulisna prostitucija. Devojke, obično vrlo lepe, često sa fakultetskim diplomama i znanjem stranih jezika se unajmljuju za poslovne večere ili baš kao što termin kaže za poslovnu pratnju. Od devojke zavisi da li će se sastanak završiti seksom.

Prostitucija i kriminal[uredi | uredi izvor]

Uz prostituciju redovno idu razni poroci kao što je alkoholizam, narkomanija, seksualna trgovina ljudi.

Zdravstveni aspekti prostitucije[uredi | uredi izvor]

Statistički govoreći, populacije seksualnih radnika imale su i imaju veću učestalost pojave infekcija HIV-om a posebno seksualno prenosivim bolestima u odnosu na nacionalne proseke.[3] Jednostrano posmatrano, rizično ponašanje i nizak nivo svesti o neophodnosti upotrebe prezervativa (kako sa strane klijenata, tako i sa strane seksualnih radnika) glavni su uzroci ovakvim podacima. Međutim, posebno u prošlosti, a manjim delom i danas, zbog socijalne stigme vezane za prostituciju, ovaj sloj ljudi je neretko dobijao medicinski neetičku i neadekvatnu zdravstvenu zaštitu, čime je efektivno izopšten i otuđen od nacionalnih sistema zdravstvene zaštite. Osim dugotrajnih posledica na odnos prema zdravstvenim institucijama, ovakva situacija je često vodila povišenom stepenu morbiditeta usled neadekvatno lečenih infekcija.

Međutim, početkom 90-ih godina poslednjeg veka, sa supranacionalnim zdravstvenim organizacijama i nevladinim sektorom kao inicijatorima i glavnim nosiocima projekata, počinje intenzivan rad na prevenciji kao i ponovnom uspostavljanju poverenja između seksualnih radnika i zdravstva. Ovakvi projekti obuhvataju edukaciju, savetovanje, distribuciju prezervativa, a veoma često i pružanje primarne zdravstvene zaštite na terenu.[3] Efekti ovakvih akcija su retko vidljivi kratkoročno, ali je, posebno u razvijenim zemljama, primetan pozitivan trend u ovom smislu.

Neka od najčešćih seksualno prenosivih infekcija uočenih kod seksualnih radnika jesu gonoreja, hlamidija, gljivične infekcije i stanja izazvana humanim papiloma virusom i HIV-om.

Ekonomija, pravo i prostitucija[uredi | uredi izvor]

Težnja države je da se prostitucija bolje kontroliše kako sa zdravstvenog i kriminalnog aspekta i zato je u mnogim zemljama prostitucija legalizovana. Ali i prihodi od poreza su takođe bitan elemenat u razmišljanju o legalizaciji prostitucije.

Prostitucija danas u svetu[uredi | uredi izvor]

Evropske zemlje[uredi | uredi izvor]

Statua u Amsterdamu sa natpisom „Poštujte seksualne radnice širom sveta.“

U Holandiji je zabeležen slučaj dve sestre bliznakinje koje su se bavile prostitucijom 50 godina, do svoje 70-e godine, procenjeno je da su imale seksualne odnose sa više od 355.000 muškaraca.[4]

Bugarska[uredi | uredi izvor]

U Bugarskoj je prostitucija ilegalna, ali od strane policije je dozvoljena.[5] 1989. bilo je 3.149 registrovanih prostitutki u policiji; 2007. broj im se skoro duplo uvećao.[6] Početkom 2007. počelo se diskutovati o tome, da li da se prostitucija potpuno zabrani, ili bi je trebalo ograničiti pravnim okvirima.[6][7]

Grčka[uredi | uredi izvor]

Pošto Grčka ima prilično liberalan zakonodavni sistem, pravni propisi su slični onima u Nemačkoj, Švajcarskoj i Holandiji. Sve prostitutke se moraju propisno registrovati i vršiti redovne zdravstvene preglede.

Danska[uredi | uredi izvor]

Prostitucija u Danskoj je dozvoljena i prihvaćena u društvu, kao što je slučaj i u ostalim skandinavskim zemljama. Ali prostitutke ne smeju da se izdržavaju samo novcem stečenim radom na taj način, već moraju dokazati i prihode stečene radom izvan prostitucije.

Republika Irska[uredi | uredi izvor]

U Republici Irskoj je seks za novac zakonom strogo zabranjen, pa predstavlja, kako za korisnike usluga tako i za prostitutke, krivično delo. Svakako, prostitucija postoji u dablinskom podzemlju. Kontakti sa mušterijama uspostavljaju se uglavnom u pabovima.

Ostali kontinenti[uredi | uredi izvor]

Brazil[uredi | uredi izvor]

U Brazilu je prostitucija legalna i rasprostranjena, međutim, zabranjeno je „trećem licu“ da iz prostitucije stiče dobit.

Tajland[uredi | uredi izvor]

Na Tajlandu je prostitucija zabranjena, ali se zabrana dosta ignoriše pa se nude usluge na mnogim mjestima, direktno ili indirektno. Dečja prostitucija na Tajlandu je takođe rasprostranjena, ali uhvaćeni konzumenti treba da računaju na dugogodišnje zatvorske kazne.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Prostitution – Definition and More from the Free Merriam-Webster Dictionary”. Merriam-Webster. Pristupljeno 19. 9. 2013. 
  2. ^ „Prostitution Law & Legal Definition”. US Legal. Pristupljeno 19. 3. 2013. 
  3. ^ a b „Sex work and HIV/AIDS” (PDF). Unaids. 29. 4. 2007. Arhivirano iz originala 10. 08. 2011. g. Pristupljeno 10. 8. 2011. 
  4. ^ „Najstarije prostitutke na svetu odlučile da odu u penziju”. Blic žena. 14. 3. 2013. Arhivirano iz originala 16. 03. 2013. g. Pristupljeno 24. 4. 2013. 
  5. ^ „Prostitucija u Bugarskoj”. Arhivirano iz originala 19. 05. 2009. g. 
  6. ^ a b „Prostitucija-zaštita ljudskih prava ili milionski posao”. wirtschaftsblatt. Arhivirano iz originala 27. 09. 2007. g. 
  7. ^ „Program Radio Bugarska”. Program Radio Bugarska. 21. 3. 2007. Arhivirano iz originala 26. 03. 2007. g. Pristupljeno 26. 3. 2007. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]