Protivpravnost

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ukoliko neko ponašanje sadrži sve elemente propisane u zakonskom opisu bića krivičnog dela, samim tim je to ponašanje i protivpravno - neće postojati protivpravnost ako određeno ponašanje nije predviđeno u zakonu kao krivično delo. Međutim, protivpravnost može biti i isključena, zbog čega bi delo, iako je u zakonu određeno kao krivično delo, izgubilo karakter krivičnog dela. Upravo iz tog razloga se protivpravnost, kao konstitutivni element opšteg pojma krivičnog dela, određuje negativno, tj. kao odsustvo osnova koji isključuju protivpravnost.

Utvrđivanje protivpravnosti se vrši na osnovu bića krivičnog dela. Pošto su protivpravnost i predviđenost dela u zakonu dva odvojena elementa u opštem pojmu krivičnog dela, nema jednog bez drugog, tj. prvo je nužno utvrditi da li su ispunjena obeležja bića krivičnog dela, pa tek onda da li je eventualno isključena protivpravnost. Ako je postojanje prethodna dva elementa iz opšteg pojma krivičnog dela (radnja i predviđenost u zakonu) utvrđena, protivpravnost se pretpostavlja, dok se postojanje nekog od osnova isključenja protivpravnosti mora posebno utvrđivati u svakom konkretnom slučaju.

Opšti osnovi isključenja protivpravnosti[uredi | uredi izvor]

Opšti osnovi isključenja protivpravnosti se definišu kao osnovi koji dovode do isključenja protivpravnosti (pa samim tim i krivičnog dela) onda kada su ispunjeni određeni uslovi. Osnovi isključenja protivpravnosti se dele u dve grupe, prema tome da li su izričito propisani krivičnim zakonikom, ili to nisu.

Prva grupa[uredi | uredi izvor]

U prvu grupu osnova isključenja protivpravnosti spadaju osnovi predviđeni krivičnim zakonodavstvom (izričito propisani Krivičnim zakonikom [1]):

  1. Nužna odbrana;
  2. Krajnja nužda;
  3. Delo malog značaja.

Druga grupa[uredi | uredi izvor]

U drugu grupu osnova isključenja protivpravnosti spadaju oni osnovi koji nisu predviđeni zakonom spadaju oni osnovi do kojih se došlo u teoriji ili ih poznaju strana zakonodavstva, a koji, u principu, nisu sporni i mogu se primenjivati i u našem pravu. To su:

  1. Vršenje službene dužnosti
  2. Naređenje pretpostavljenog
  3. Pristanak povređenog
  4. Dozvoljeni rizik
  5. Vršenje roditeljskog prava
  6. Lekarska intervencija (preduzimanje medicinskih zahvata)
  1. ^ „Krivični zakonik Republike Srbije”. Pristupljeno 22. 01. 2021. godine.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |access-date= (pomoć)