Sijera Nevada (SAD)

Koordinate: 37° 26′ S; 119° 20′ I / 37.44° S; 119.34° I / 37.44; 119.34
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Sijera Nevada
Sijera Nevada[1]
Geografske karakteristike
Najviša tačka4.421[2]
Koordinate37° 26′ S; 119° 20′ I / 37.44° S; 119.34° I / 37.44; 119.34
Dimenzije
Dužina640[3] km
Površina63.100 km2
Geografija
DržaveSAD
RepublikeKalifornija, Nevada
GrupaKordiljeri
Geologija
Starost stenaMezozoik

Sijera Nevada (engl. Sierra Nevada; na španskom „snežni lanac“)[4] planinski je venac u Sjedinjenim Američkim Državama, u američkoj saveznoj državi Kalifornija. Na nekoliko mesta prelazi i u susednu Nevadu. Lanac je poznat kao Sijera, Visoka Sijera i Sijere.[1]

Sijera se prostire na dužini od 400 kilometara, u pravcu sever-jug,[3] a široka je oko 110 kilometara u pravcu istok-zapad.[5] Poznate karakteristike planine jesu jezero Taho, najveće planinsko jezero u Severnoj Americi, planina Vitni, visine 4.421 metar[6] i najviša tačka Sjedinjenih Američkih Država i dolina Josemiti izvajana glečerima od stotina miliona godina starog granita. Sijera predstavlja dom tri nacionalna parka, dvadeset divljih oblasti i dva nacionalna spomenika. To su Josemiti, Sekvoja i Kraljev kanjon nacionalni parkovi i nacionalni spomenik Đavolji postpil.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Prvi put iskorišćen 1542. godine od strane Huana Rodrigeza Kabrila da opiše Pacifički Obalski pojas (planine Santa Kruz), termin Sijera Nevada bio je opšte iskorišćen za manje poznate planinske vence u unutrašnjosti.[7] Godine 1777. Pedro Font je ovo ime iskoristio na svojoj mapi za planine koje i danas nose to ime.[8]

Doslovan prevod Snežne planine, od španskih reči sierra - razuđen planinski masiv i nevado - snežan.[9][10]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Sijera Nevada leži u centralnoj i istočnoj Kaliforniji, sa veoma malim, ali istorijski važnim, delom u Nevadi. U pravcu zapad-istok, planina se uspinje od 300 metara u Centralnoj dolini do 3.200 metara nadmorske visine na svom grebenu, samo 80-121 km na istoku. Istočne padine planine predstavljaju Sijera Strminu. Za razliku od okoline, planinski okrug prima velike količine snega i padavina zbog ortografskog izdizanja. Okruženje planina na većim nadmorskim visinama, do 1.800 metara, uglavnom je vlažno i močvarno. Planinski prolaz Doner jedno je od najsnežnijih mesta u SAD.

Položaj[uredi | uredi izvor]

Sijera Nevada proteže se od reke Suzan[11] i prolaza Fridonijer[12] na severu do prolaza Tehačapi na jugu.[3] Na zapadu Kalifornije je ograničena Centralnom dolinom, a na jug provincijom Basen i Venac.

Geografska granica Sijere i Kaskadnih planina se praktično ne uočava, a prolaz Fridonijer je tradicionalna granica. Fizičkogeografski gledano, Sijera Nevada je deo pokrajine Sijera-Kaskadne planine, a ona je pak deo većeg, Pacifičkog planinskog masiva.

Slivovi[uredi | uredi izvor]

Sa planine polaze reke Sakramento, sa severozapadnih padina, i San Hoakin, zapadnih-jugozapadnih padina, i to su dva glavna vodotoka Centralne kalifornijske doline koji se na kraju ulivaju u Pacifik. Manje reke na zapadnim padinama su Pero, Juba, Američka Reka, Mokelamn, Stanislav i Tulumn. Sa južnih padina polaze četiri reke, a to su Kraljeva reka, Kaveja, Rio San Pedro i Kern. Ove reke ulivaju se u Tularsko jezero, ali se tokom kišnih godina pridružuju reci San Hoakin.

Sa istočnih padina planine polaze male reke koje nastaju topljenjem snega i ulivaju se u Veliki basen u Nevadi, u istočnoj Kaliforniji. Od severa prema jugu reka Suzan teče u jezero Hani. Reka Traki otiče iz jezera Taho i uliva se u jezero Piramid; reka Karson uliva se u Karson Sink, reka Voker u istoimeno jezero, reka Ovens u istoimeno jezero. Nijedna od ovih reka ne dolazi do mora, međutim, mnogi potoci iz jezera Mono otiču južno do Los Anđeles akvadukta, odakle se voda preusmerava u Južnu Kaliforniju.

Nadmorska visina[uredi | uredi izvor]

Seveja litica, u blizini jezera Konvikt, pokazuje ozbiljno deformisane devonske stene

Visina planina venca Sijera Nevada povećava se postepeno od severa prema jugu. Između prolaza Fridonijer i jezera Taho, vrhovi su u rasponu od 1.500 do preko 2.700 metara. Greben u blizini jezera visine je 2.700 metara, sa nekoliko vrhova čija se visina približava visini vrha Fril (3.317 metara). Dalje na jugu, najviša planina u nacionalnom parku Josemiti je Lajel, visine 3.999 metara. Venac Sijera raste do skoro 4.300 metara, sa planinom Hamfri blizu Bišopa u Kaliforniji. Konačno, blizu Loun Pajna, planina Vitni dostiže visinu od 4.421 metar i ona predstavlja najvišu tačku u Sjedinjenim Američkim Državama.

Južno od planine Vitni, visina venca brzo opada. Visina grebena je skoro 3.000 metara kod jezera Izabela, ali južno od jezera vrhovi dostižu skromnih 2.400 metara.[13]

Geološka istorija[uredi | uredi izvor]

Najstarije stene na Sijera Nevadi su metamorfne stene paleozojske starosti, nastale metasedimentacijom stena sa planine Morison u kambrijumu.[14] To su tamno obojeni argilošist, mermer i mikašist i nalaze se u zapadnom podnožju i istočno od Sijera Grebena.[15] Najranije granitne stene na Sijeri formirane su u trijasu. One se uglavnom nalaze istočno od vrha.[16] U trijasu i juri, ostrvski luk sudario se sa zapadnom obalom Severne Amerike i formirao lanac vulkana u događaju zvanom Nevadska orogenija.[17] Gotovo svi nadzemni vulkani Sijere su nestali; njihovi ostaci nestali su stvaranjem Velike doline i kasnijim punjenjem doline tokom kenozoika, koja je danas veliki izvor sedimentnih stena u Kaliforniji.

U kredi je formirana subdukcijska zona na ivici kontinenta.[18] To znači da je okeanska ploča počela da se podvlači pod severnoameričke ploče. Magma formirana tokom subdukcije drevne okeanske Faralonske ploče rasla je duboko pod zemljom i formirala ono što danas zovemo batolit Sijera Nevade.[19]

Sijera Litica viđena sa istoka. U prvom planu je Tinehama rezervoar u dolini Ovens.

Klima[uredi | uredi izvor]

Klima u Sijera Nevadi je pod uticajem mediteranske klime u Kaliforniji. Tokom jeseni, zime i proleća, količina padavina u Sijeri kreće se od 210 do 2.030 milimetara, a sneg se javlja iznad 1.800 metara. Količina padavina je najveća na centralnim i severnim delovima zapadnih padina, koje su visine između 1.500 i 2.400 metara.[19] Iznad 2.400 metara količina padavina smanjuje se na zapadnim padinama pa sve do grebena. Veliki deo venca istočno od grebena je u senci kiše i prima godišnje manje od 500 milimetara padavina.[20] Leta su suva sa niskim procentom vlažnosti, međutim, popodnevne oluje su česte, naročito tokom severnoameričkog monsuna. Leti, temperature su uglavnom između 6 i 32 °C. Zime su relativno blage, a temperature su obično niske koliko je potrebno da se održi debeli snežni pokrivač. Zimi temperature idu uglavnom od 2 do -9 °C, a retko kad ispod -18 °C. Sezona cvetanja i buđenja prirode traje od 20 do 230 dana i mnogo zavisi od nadmorske visine.[21] Najviši vrhovi na Sijeri imaju alpsku klimu.

Snežni pokrivač na Sijeri predstavlja glavni izvor vode i značajan izvor električne energije u Kaliforniji.[22] Mnogi rezervoari izgrađeni su u kanjonu tokom 20. veka. Nekoliko velikih akvadukta snabdevaju vodom i poljoprivredna imanja i urbane zone. Međutim, Sijera baca senku kiše koja u velikoj meri utiče na klimu i ekologiju Velikog basena. Senka kiše je u velikoj meri odgovorna i za to što je Nevada najsuvlja država u SAD.[23]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Muir, John (1894). „Chapter 1: The Sierra Nevada”. The Mountains of California. Arhivirano iz originala 10. 04. 2014. g. Pristupljeno 29. 5. 2010. 
  2. ^ „Sierra Nevada”. SummitPost.org. Pristupljeno 29. 5. 2010. 
  3. ^ a b v „Sierra Nevada”. Ecological Subregions of California. United States Forest Service. Arhivirano iz originala 5. 12. 2010. g. 
  4. ^ Carlson, Helen S. (1976). Nevada Place Names: A Geographical Dictionary. University of Nevada Press. str. 215. ISBN 978-0-87417-094-8. 
  5. ^ „Sierra Nevada”. SummitPost.org. Pristupljeno 29. 5. 2010. 
  6. ^ „Mount Whitney”. NGS data sheet. U.S. National Geodetic Survey. 
  7. ^ Farquhar, Francis P. (mart 1925). „Exploration of the Sierra Nevada”. California Historical Society Quarterly. 4 (1): 3—58. JSTOR 25177743. doi:10.2307/25177743. hdl:2027/mdp.39015049981668. Arhivirano iz originala 7. 11. 2015. g. Pristupljeno 10. 11. 2015. 
  8. ^ Farquhar, Francis P. (1926). „S”. Place Names of the Sierra Nevada. San Francisco: Sierra Club. Arhivirano iz originala 23. 06. 2022. g. Pristupljeno 24. 04. 2022. 
  9. ^ „Sierra”. Etymology Online. 
  10. ^ „Nevada”. Etymology Online. 
  11. ^ „Subsection M261Eb: Fredonyer Butte – Grizzly Peak”. Arhivirano iz originala 5. 12. 2010. g. Pristupljeno 2. 8. 2010. 
  12. ^ „Sierra Nevada”. Peakbagger.com. Pristupljeno 7. 8. 2010. 
  13. ^ „Google terrain map”. Pristupljeno 29. 5. 2010. 
  14. ^ Stevens, CH; Greene, DC (2000). „Geology of Paleozoic rocks in eastern Sierra Nevada roof pendants, California”. Geological Society of America. Field Guide 2. 
  15. ^ „Geology and Mineral Deposits of the Mount Morrison Quadrangle, Sierra Nevada, California” (PDF). United States Geological Survey. 
  16. ^ Unger, Tanya S. „Mesozoic Plutonism in the Sierra Nevada Batholith”. Arhivirano iz originala 23. 9. 2015. g. Pristupljeno 22. 10. 2015. 
  17. ^ Shaffer, Jeffrey. „Evolution of the Yosemite Landscape — The Nevadan Orogeny”. One Hundred Hikes in Yosemite. Arhivirano iz originala 14. 5. 2011. g. Pristupljeno 22. 10. 2015. 
  18. ^ Blakely, Ron. „Geologic History of Western US”. Arhivirano iz originala 22. 06. 2010. g. Pristupljeno 24. 10. 2015. 
  19. ^ a b Schoenherr, Allan A. (1995). A Natural History of California. UC Press. ISBN 978-0-520-06922-0. 
  20. ^ „Average Annual Precipitation”. Sierra Nevada Photos. Arhivirano iz originala 22. 2. 2008. g. Pristupljeno 2. 1. 2014. 
  21. ^ „Chapter 33-Ecological subregions of the United States, Sierran Steppe - Mixed Forest - Coniferous Forest”. United States Forest Service. Pristupljeno 30. 8. 2013. 
  22. ^ „Water—Most of California's Water Comes from the Sierra Nevada” (PDF). Sierra Nevada Conservancy. Arhivirano iz originala (PDF) 5. 7. 2010. g. Pristupljeno 9. 6. 2010. 
  23. ^ „Climatology by state based on climate division data: 1971–2000”. NOAA Earth Systems Research Laboratory. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]