Sloboda Mićalović
Sloboda Mićalović | |||||
---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||
Puno ime | Sloboda Mićalović Ćetković | ||||
Nadimci | Boba[1] | ||||
Datum rođenja | 21. avgust 1981. | ||||
Mesto rođenja | Leskovac, SR Srbija, SFR Jugoslavija | ||||
Religija | pravoslavno hrišćanstvo | ||||
Obrazovanje | Fakultet dramskih umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu | ||||
Zanimanje | glumica | ||||
Porodica | |||||
Supružnik | Vojin Ćetković (2008—danas) | ||||
Deca | 2 | ||||
Roditelji | Milica i Dragan Mićalović | ||||
Porodica | Dragana Mićalović (sestra) Mirjana Mićalović (sestra) | ||||
Rad | |||||
Aktivni period | 2000—danas | ||||
Bitna uloga |
| ||||
Veza do IMDb-a | |||||
|
Sloboda Mićalović Ćetković (Leskovac, 21. avgust 1981) srpska je filmska i pozorišna glumica.
Završila je srednju muzičku školu, a studirala Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu u klasi Predraga Bajčetića. Publika je pamti po ulogama u mjuziklu Pozorišta na Terazijama, a stalni pozorišni angažman dobila je 2012. godine u Narodnom pozorištu u Beogradu.
Prvu bitnu pozorišnu ulogu imala je tokom studiranja 2000. godine, Borisava Stankovića u režiji Juga Radivojevića. Publika je pamti i po ulogama u predstavama Tartif kao Elmira, Čikago kao Roksi Hart, Frenki i Džoni kao Frenki i mnogim drugim.
Značajne uloge ostvarila je u filmovima Zona Zamfirova, Kraljevina Srbija i Ilka, kao i u TV serijama Mješoviti brak, Ranjeni orao, Nepobedivo srce, Čizmaši, Jagodići, Koreni i mnogim drugim.
Od 2008. godine u braku je sa glumcem Vojinom Ćetkovićem sa kojim živi u Beogradu i ima dve ćerke. Slobodina rođena sestra Dragana Mićalović takođe je glumica, glumom se bavio i njihov otac Dragan Mićalović.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođena je 21. avgusta 1981. godine u Leskovcu, kao drugo dete u porodici majke Milice koja je po struci frizerka i oca Dragana Mićalovića koji je bio glumac Narodnog pozorišta u Leskovcu. Sloboda ima dve sestre, devet godina mlađu Draganu koja je takođe glumica i stariju Mirjanu.[2][3] Detinjstvo je provela u rodnom Leskovcu, gde je živela sve do upisivanja fakulteta.
Od 1989. godine pohađala je nižu muzičku školu, bila u horu i bavila se plesom.[2][4] Interesovala se za muziku, pa je nakon završetka osnovne škole upisala Muzičku školu „Stanislav Binički“ u Leskovcu.[4] Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu upisala je 1999. godine, iako se njen otac, Dragan Mićalović protivio toj odluci.[5] Studirala je na klasi profesora i glumca Predraga Bajčetića, a diplomirala kod Dragana Petrovića Peleta, zajedno sa Katarinom Radivojević, Marijom Vicković, Anom Franić, Branislavom Tomaševićem i Zoranom Bećić.[6][7]
Ostvarila je uloge u Pozorištu na Terazijama, Zvezdara teataru i Pozorištu Puž.[8] Od 2012. godine postala je stalna članica ansambla Narodnom pozorištu u Beogradu, nakon deset godina pauze na sceni ovog teatra, zamenivši koleginicu sa klase, Zoranu Bećić u ulozi Ivke u predstavi Kanjoš Maćedonović, koji je režirala Vida Ognjenović.[9][10] Poslednji put pre toga, Mićalovićeva je nastupila u Narodnom pozorištu u Beogradu 2002. godine u predstavi Komendijaši, koju je režirao Predrag Bajčetić.[9]
Pored glumačkog angažmana, Ćetkovićeva je predavač na Fakultetu savremenih umetnosti i u Teatru 78, u okviru kole glume „Prvi koraci”.[8][11] Članica je Udruženja dramskih umetnika Srbije.
Bila je predsednica žirija 51. Filmskih susreta u Nišu 2016. godine i voditeljka manifestacije Oskar popularnosti 2011. godine.[12][13]
Svog sadašnjeg supruga, glumca Vojina Ćetkovića upoznala je na snimanju filma Zona Zamfirova 2001. godine, međutim par je tek nakon nekoliko godina stupio u vezu, a venčali su se u maju 2008. godine.[14][15] Godine 2010. dobili su ćerke Milu i Veru.[16] Venčani i kumovi dece Slobodi i Vojinu Ćetkoviću su Nikola Đuričko i Nataša Ninković, a oni su kumovali prvom braku Nebojše Glogovca.[17][18][19]
Glumačka karijera[uredi | uredi izvor]
2000—2009.[uredi | uredi izvor]
Prvu bitnu pozorišnu ulogu imala je tokom studiranja 2000. godine, Borisava Stankovića u režiji Juga Radivojevića. Prvu ulogu na televiziji imala je 2002. godine u TV filmu Klasa 2002. Kada je bila na trećoj godini Fakulteta dramskih umetnosti, reditelj Zdravko Šotra pozvao ju je, zajedno sa Katarinom Radivojević, na kasting za film Zona Zamfirova.[20][21] Obe su konkurisale za ulogu Zone, koju je dobila Katarina. Međutim, Šotra je prepoznao Slobodin talenat i poverio joj epizodnu, ali zapaženu ulogu Vaske, nakon koje je postala poznata široj javnosti.[21][5] Iste, 2002. godine dobila je ulogu u TV seriji Podijum, a nakon toga i u TV filmu Ko čeka dočeka. U ulozi doktorke Drage glumila je 2003. godine u TV filmu Zdravka Šotre, Ilka, a iste godine i u TV seriji Laku noć, deco kao devojka.
Pojavila se u još jednom filmu Zdravka Šotre, Pljačka Trećeg rajha (2004), kao mlada Jevrejka Sara, a iste godine u TV seriji Tragom Karađorđa kao Jelena.
Jednu od glavnih, ulogu Jelene Čađenović dobila je u TV seriji Mješoviti brak, koja se emitovala u periodu od 2003—2007. godine i za koju je dobila Nagradu za najbolji glumački par zajedno sa Andrijom Miloševićem. Godine 2007. dobila je ulogu u predstavi Don Krsto, Jugoslovenskog dramskog pozorišta, a pojavila se i u petnaest epizoda srpske i hrvatske TV serije Ne daj se, Nina kao Vanesa Tintor, a naredne godine u TV filmu Kraljevina Srbija kao kraljica Natalija Obrenović i u pozorišnoj predstavi Tartif, u ulozi Orgonove žene Elmire, za koju je dobila Godišnju nagradu Jugoslovenskog dramskog pozorišta.[22][23][19]
Godine 2008, prvi put je dobila jednu glavnu ulogu i to Anđelke Bojanić u TV seriji Ranjeni orao, za koju je 2009. godine dobila nagradu Glumački par godine zajedno sa Ivanom Bosiljčićem.[24] Naredne godine glumila je u istoimenom filmu, takođe u ulozi Anđele, a nakon toga i u šest epizoda TV serije Mansarda, u ulozi Kiki. Na Danima satire Marina Držića u Zagrebu 2008. godine, dobila je nagradu Zlatni smjeh, za ulogu Elmire u Molijerovom Tartifu, a u Beogradu Nagrada za lepotu govora Branivoj Đorđević, takođe za ulogu u pozorišnom komadu Tartif, 2009. godine.[25]
2010—danas[uredi | uredi izvor]
Oskar popularnosti za najbolju glumicu 2009. godine dodeljen joj je 2010. godine.[26] U kratkometražnom filmu The runner iz 2011. godine glumila je u ulozi Tijane, a nakon toga i u TV seriji Nepobedivo srce (2011—2012), u ulozi Milene Novaković, za koju je dobila nagradu Glumački par godine Ona i on, po izboru čitalaca „TV Novosti“ na 47. Filmskim susretima u Nišu, 2012. godine, zajedno sa Ivanom Bosiljčićem.[27] Tumačila je ulogu Aide u TV seriji Jagodići, koja se emitovala u periodu od 2012 do 2013. godine. Pozajmila je glas za crtani film Ćurke na slobodi, koji je premijerno prikazan 2014. godine.[28] Medalju oktobarsku nagradu grada Leskovca i Priznanje Vitez od čarapanije dobila je 2015. godine, u vreme kada je dobila ulogu Sofije u TV seriji Čizmaši.[29][30]
U ulozi Milene našla se u filmu Na mlečnom putu iz 2016. godine, koji je režirao Emir Kusturica i na kojem je Ćetkovićeva imala jednu od glavnih uloga zajedno sa Monikom Beluči.[31] Za ulogu Milene dobila je nagradu FIPRESCI za najbolju žensku ulogu u filmu.
U filmu Zdravka Šotre Santa Maria della Salute iz 2016. godine bila je u ulozi Olge Dunđerski, kao i u istoimenoj TV seriji, koja je emitovana 2017. godine.[32] U romantičnoj komediji Frenki i Džoni, koja je premijerno izvedena na sceni Raša Plaović u Narodnom pozorištu u Beogradu, Mićalovićeva je igrala ulogu Frenki, za koju joj je dodeljen Zoranov brk za glumca večeri na 25. Danima "Zorana Radmilovića" (2016) za ulogu i Plaketa „Žanki u čast” za najbolje glumačko ostvarenje u predstavi, 2017. godine.[33][34][35] U manjoj ulozi Nine pojavila se u TV seriji Mamini sinovi iz 2017. godine, a nakon toga kao bolničarka u kratkometražnom filmu Tihi kutak Hristov, koji je imao premijeru 2017. godine. Kao Ana Dandolo pojavila se u seriji Nemanjići — rađanje kraljevine, a nakon toga kao Simka Katić u TV seriji Koreni, za koju je dobila pozitivne kritike od kolega i publike.[36][37]
Filmografija[uredi | uredi izvor]
God. | Naziv | Uloga | |
---|---|---|---|
2000-e | |||
2002. | Klasa 2002 | ||
2002. | Zona Zamfirova | Vaska | |
2002. | Podijum | Emanuela | |
2002. | Ko čeka dočeka | doktora Draga | |
2003. | Ilka | Draga | |
2003. | Laku noć, deco | ||
2004. | Pljačka Trećeg rajha | Jevrejka Sara | |
2004. | Tragom Karađorđa | Jelena | |
2003−2007. | M(j)ešoviti brak | Jelena Čađenović | |
2008. | Ranjeni orao (TV serija) | Anđelka Bojanić | |
2007−2008. | Ne daj se, Nina | Vanesa Tintor | |
2008. | Kraljevina Srbija | kraljica Natalija Obrenović | |
2009. | Ranjeni orao | Anđelka Bojanić | |
2009. | Mansarda (TV serija) | Kiki | |
2010-e | |||
2011. | The runner | Tijana | |
2011. | Nepobedivo srce | Milena Novaković | |
2012. | Jagodići | Aida | |
2015. | Čizmaši | Sofija | |
2016. | Na mlečnom putu | Milena | |
2016. | Santa Maria della Salute | Olga Dunđerski | |
2017. | Santa Maria della Salute (TV serija) | Olga Dunđerski | |
2017. | Mamini sinovi | Nina | |
2017. | Tihi kutak Hristov | bolničarka | |
2017. | Nemanjići — rađanje kraljevine | Ana Dandolo | |
2018. | Koreni | Simka Katić | |
2019. | Biser Bojane (TV serija) | viša inspektorka Čarna Blagojević | |
2020-e | |||
2020−2022. | Ubice mog oca | Dunja Dedović | |
2020−2021. | Urgentni centar (srpska TV serija) | sestra Marta Vuković | |
2021. | Aleksandar od Jugoslavije | Blanš Vesnić | |
2021−2022. | Tajne vinove loze | Vera | |
2022. | Igra | Tijana | |
2022. | Bilo jednom u Srbiji | Ružica | |
2023. | Budi Bog s nama | Zora | |
2023. | Jorgovani | Katarina | |
2023. | Seti me se | ||
/-/. | Vreme smrti | ||
/-/. | Princ Rastko srpski | Katalena |
Pozorišne predstave[uredi | uredi izvor]
Ostvarila je uloge u Pozorištu na Terazijama, Zvezdara teataru, Pozorištu Puž i Jugoslovenskom dramskom pozorištu. Stalni angažman u pozorištu dobila je 2012. godine u Narodnom Pozorištu u Beogradu, nakon čega je zaigrala u ulozi Ivke u predstavi Kanjoš Maćedonović. Pre toga, poslednji put je u Narodnom pozorištu igrala u ulozi Kate i Živane, u predstavi Komendijaši, 2000. godine.[9][10] Višestruko je nagrađivana za pozorišne uloge, a publika je pamti po ulogama u predstavama Tartif kao Elmira, Čikago kao Roksi Hart, Frenki i Džoni kao Frenki i mnogim drugim.[38][39]
Predstava | Uloga | Reditelj |
---|---|---|
Koštana | Koštana | Jug Radivojević |
Tre sorele | Roza | Milan Karadžić |
Brod ljubavi | Nina | Nebojša Romčević |
Miladinova čaroban lampa | Princeza | Jug Radivojević |
Brod za lutke | Snežana | Slobodan Unkovski |
Čikago | Roksi Hart | Kokan Mladenović |
Tartif | Elmira | Egon Savin |
Miris kiše na Balkanu | Blanki | Ana Radivojević Zdravković |
Don Krsto | Lucija | Vida Ognjenović |
Kanjoš Maćedonović | Ivka | Vida Ognjenović |
Nije smrt biciklo (da ti ga ukradu) | profeskorka Aleksandra | Slobodan Unkovski |
Čudo u Šarganu | Jagoda | Egon Savin |
Komendijaši | Kata, Živana | Predrag Bajčetić |
Ogvožđena | Nina, Veselina Mlađa Ćerka | Đurđa Tešić |
Plavi anđeo | Lola | Erol Kadić |
Antigona | Euridika | Jagoš Marković |
Figarova ženidba i razvod | Suzana, Figarova žena | Slobodan Unkovski |
Zli dusi | Lizaveta Nikolajevna Tušina | Tanja Mandić |
Dom Bernarde Albe | Amelija | Ana Grigorović |
Frenki i Džoni | Frenki | Tea Puharić |
Šećer je sitan osim kad je kocka | Nikola Pejaković |
Nagrade[uredi | uredi izvor]
- Nagrada za najbolji glumački par zajedno sa Andrijom Miloševićem za ulogu Jelene Čađenović u TV seriji Mješoviti brak.
- Nagrada Glumački par godine po izboru čitalaca „TV Novosti“, 44. Filmski susreti u Nišu, 2009. godine, sa Ivanom Bosiljčićem za ulogu Anđelke u TV seriji Ranjeni orao.[24]
- Nagrada Glumački par godine Ona i on, po izboru čitalaca „TV Novosti“, 47. Filmski susreti u Nišu, 2012. godine, sa Ivanom Bosiljčićem za ulogu Milene u televizijskoj seriji Nepobedivo srce.[40]
- Velnes lice godine.[41]
- Nagrada Zlatni smjeh na Festivalu Dani Marina Držića u Zagrebu za ulogu Elmire (2008)[25]
- Nagrada za lepotu govora Branivoj Đorđević za ulogu Elmire u predstavi Tartif (2009).[42]
- Oskar popularnosti za najbolju glumicu 2009. godine (2010)[26]
- Hello! ličnost godine 2011. godine (2011).[43]
- Godišnja nagrada za ulogu Roksi Hart u predstavi Čikago.
- Medalja Oktobarska nagrada grada Leskovca (2015).[29]
- Nagrada porodica životnog stila sa Vojinom Ćetkovićem, Ličnosti životnog stila Srbije (2015).[44]
- Priznanje Vitez od čarapanije (2015).[30]
- Zoranov brk za glumca večeri, za ulogu Frenki u predstavi "Frenki i Džoni", na 25. Danima "Zorana Radmilovića" (2016)[33]
- Plaketa „Žanki u čast” za najbolje glumačko ostvarenje, za ulogu Frenki u predstavi “Frenki i Džoni”, oktobar 2017.[34]
- Javna Pohvala za rezultate u radu od izuzetnog i posebnog značaja za uspešnu aktivnost u sezoni 2017/2018 Narodnog pozorišta u Beogradu (2018).[45]
- FIPRESCI nagrada za najbolju žensku ulogu u filmu Na mlečnom putu, Muzej Jugoslovenske kinoteke u Beogradu (2018).[46]
- Nagrada Braća Karić (2022.)
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Sloboda Mićalović, glumica i dama za primer”. sinemanija.com. Pristupljeno 21. 10. 2015.
- ^ a b „Biografija glumice Slobode Mićalović”. biografija.org. Pristupljeno 19. 1. 2019.
- ^ „Slobodu i Draganu znate. Ovo je najstarija sestra Mićalović”. blic.rs. 25. 2. 2017.
- ^ a b „Sloboda Mićalović, glumica - biografija”. ekapija.com. Pristupljeno 9. 6. 2011.
- ^ a b „Od Branka Kockice do Monike Beluči!”. mondo.rs. 21. 8. 2017.
- ^ „Čuvena generacija naših glumaca: Da li ih prepoznajete?”. zena.blic.rs. Arhivirano iz originala 09. 09. 2017. g. Pristupljeno 25. 4. 2017.
- ^ „Sloboda Mićalović i Nebojša Dugalić novi članovi dramskog ansambla”. Narodno pozorište u Beogradu. Pristupljeno 19. 1. 2019.
- ^ a b „Predavač Sloboda Mićalović”. Fakultet savremenih umetnosti. Arhivirano iz originala 19. 1. 2019. g. Pristupljeno 19. 1. 2019.
- ^ a b v „Sloboda Mićalović u Narodnom pozorištu”. glossy.espreso.rs. Arhivirano iz originala 20. 01. 2019. g. Pristupljeno 30. 10. 2012.
- ^ a b „Sloboda Mićalović kao Ivka u Kanjošu Maćedonoviću 10. aprila”. Narodno pozorište u Beogradu. 9. 4. 2012.
- ^ „Biografije predavača - Sloboda Mićalović”. prvikoraci.com. Arhivirano iz originala 13. 08. 2020. g. Pristupljeno 19. 1. 2019.
- ^ „Počinju 51. Filmski susreti: Sloboda Mićalović predsednik žirija”. kurir.com. Pristupljeno 19. 8. 2016.
- ^ „Sloboda vodi „Oskar popularnosti“”. blic.rs. Pristupljeno 25. 1. 2011.
- ^ „Venčali se Sloboda i Vojin”. Večernje novosti. 16. 5. 2008.
- ^ „Biografija Vojin Ćetković”. mondo.rs. 19. 1. 2019. Arhivirano iz originala 19. 01. 2019. g. Pristupljeno 19. 01. 2019.
- ^ „Dvostruko slavlje: Sloboda Mićalović i Vojin Ćetković proslavili rođendan ćerkama”. hellomagazin.rs. 1. 2. 2018.
- ^ OPROŠTAJ OD KUMA: Vojin Ćetković je Glogovcu krstio decu, bio uz njega do kraja, a sad njegove reči o izgubljenom prijatelju bole espreso.rs
- ^ „Vojin Ćetkovic biografija”. poznati.info. Arhivirano iz originala 09. 12. 2018. g. Pristupljeno 16. 1. 2019.
- ^ a b „Sloboda Mićalović – Biografija”. draganlekovic.me. 21. 8. 2018. Arhivirano iz originala 20. 01. 2019. g. Pristupljeno 19. 01. 2019.
- ^ „Glumica Sloboda Mićalović”. filmskisureti.rs. Pristupljeno 19. 1. 2019.
- ^ a b „Sloboda Mićalović i Vojin Ćetković: Naš brak je kao i svaki drugi, takvi su nam i problemi”. gloria.rs. 2. 6. 2018. Arhivirano iz originala 19. 01. 2019. g. Pristupljeno 19. 01. 2019.
- ^ „Tartif”. Jugoslovensko dramsko pozorište. 3. 4. 2008.
- ^ „„Don Krsto“ stiže u Beograd”. blic.rs. 4. 10. 2007.
- ^ a b „Ivan Bosiljčić i Sloboda Mićalović: glumački par godine!”. tracara.com. 21. 8. 2009.
- ^ a b „"Zlatni smeh" Slobodi Mićalović”. mondo.rs. 23. 6. 2008.
- ^ a b „Dodeljeni Oskari popularnosti!”. tracara.com. 10. 2. 2010.
- ^ „Sloboda i Ivan glumački par godine”. vesti-online.com. 30. 8. 2018.
- ^ „Vojin Ćetković pozajmljuje glas "Ćurkama na slobodi"”. blic.rs. Pristupljeno 13. 2. 2014.
- ^ a b „Slobodi Mićalović priznanje rodnog Leskovca”. Večernje novosti. 12. 10. 2015.
- ^ a b „Zlatna kaciga: Nagrada za životno delo Tanji Bošković, Vitezica Sloboda Mićalović”. rtk.rs. 3. 3. 2015.
- ^ „Ako gubim, neka to bude od Monike Beluči! Sloboda Mićalović otkrila nepoznati detalj o snimanju filma "Na mlečnom putu"”. telegraf.rs. 13. 3. 2008.
- ^ „IZA KAMERA SERIJE "SANTA MARIA DELLA SALUTE" Sloboda: Vojin i ja sve rešavamo ljubavlju”. blic.rs. 30. 8. 2016.
- ^ a b „Zaječar: "Brk" Slobodi Mićalović, najbolja predstava "39 stepenika"”. novosti.rs. 13. 12. 2016.
- ^ a b „Festival u Kučevu: Slobodi Mićalović plaketa “Žanka Stokić””. Večernje novosti. 23. 10. 2017.
- ^ Premijera komedije „Frenki i Džoni“ 15. aprila na sceni „Raša Plaović“ narodnopozoriste.rs
- ^ „Puno joj srce: Slobodi Mićalović pohvale za ulogu Simke Katić”. nadlanu.com. Pristupljeno 13. 12. 2018.
- ^ „Ovo joj je uloga karijere": U 7. epizodi "Korena" zasijala Sloboda Mićalović, a svi bruje o preljubničkim scenama”. telegraf.rs. Pristupljeno 2. 12. 2018.
- ^ „Sloboda Mićalović biografija”. svetopoznatima.com. Pristupljeno 19. 1. 2019.
- ^ „"Sloboda Mićalović pozorište”. pozorista.com. Pristupljeno 19. 1. 2019.
- ^ „Niš: Uručenje nagrade “Glumački par godine””. novosti.rs. Pristupljeno 5. 6. 2013.
- ^ Uloga majke najdraža biljeizdravlje.rs
- ^ „B92, dodela nagrada JDP za 2009.”. Arhivirano iz originala 12. 4. 2015. g. Pristupljeno 5. 4. 2015.
- ^ „Hello! Srbija ličnost 2011. godine: Rekordan broj poznatih na Belom dvoru”. lepotaizdravlje.rs. 12. 12. 2011.
- ^ „Ovo su ličnosti sa najviše životnog stila”. blic.rs. 21. 12. 2015.
- ^ „Sloboda Mićalović Ćetković”. Narodno pozorište u Beogradu. Pristupljeno 19. 1. 2019.
- ^ „Srđanu Torodoviću i Slobodi Mićalović nagrade Fipresci Srbija”. B92. 8. 2. 2018.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Sloboda Mićalović na sajtu IMDb (jezik: engleski)
- Sloboda Mićalović na sajtu PORT.rs
- Biografija na sajtu story.rs
- Sloboda Mićalović - intervju („Blic“, 22. novembar 2010)
- Naš ozbiljan duhovni pad oseća se na svakom koraku - intervju („Politika”, 3. maj 2019)
- Sloboda Mićalović u „Slobodi“ grupe „I-Plej“ („RTS”, 27. mart 2020)