Sociologija roda

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Sociologija roda je bitna podoblast sociologije. U javnim govorima i akademskoj literaturi se uglavnom rod koristi kao sopstveni doživljaj ženstvenosti i muškosti (samo-identifikacija). Rodni identitet osobe je kompleks koji uključuje bezbroj karakteristika izgleda, govora, ponašanja i drugih faktora koji nisu čvrsto vezani za biološki pol. Društva često imaju binarni rodni sistem u kojem su svi kategorizovani kao muškarac ili žena. Neka društva uključuju i treći rod, na primer, dvoduhovni ljudi kod američkih domorodaca i Hidžre u Indiji.

U feminističkoj teoriji[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Feministička teorija

U izdanju Muško/žensko ili ljudsko iz 1974. godine, autor koristi "urođeni pol" i "naučene polne uloge". Do 1980. mnogi feministički pisci su se dogovorili da koriste pol jedino za prihvaćene društveno-kulturne osobine. Liberalni feminizam je verovanje da pojedinci treba da budu slobodni u razvoju svojih sopestvenih talenata i pronalaženju svojih interesa. Oni žele da prošire ravnopravnost brišući prepreke u društvu. Socijalistički feminizam smatra da kapitalizam ojačava patrijarhat koncentrišući bogatstvo i moć u rukama manjine. Tradicionalna struktura porodice treba da bude zamenjena kolektivnom revolucijom. U radikalnom feminizmu, veruje se da je patrijarhat toliko duboko ukorenjen u društvu da ga čak ne bi okončala ni društvena revolucija; društvo mora da izbriše same polove.

Američki mediji[uredi | uredi izvor]

Kritika medija je odraz nejednakosti polova u društvu u štampi, reklamama, televiziji i muzici. Neki smatraju da većina medija podržava ideju hetero-muškosti prikazujući muškarca kao dominantnog.[1] Neki takođe kažu da mediji objektivizuju i ugnjetavaju žene i muškarce koji ne spadaju u heteronormativnu kategoriju.[2]

Ugnjetevanje[uredi | uredi izvor]

Mediji uče muškarca da neosetljivost, nasilje i fizička jačina jačaju njegovu muškost.[3] U ovome posebno imaju uticaja reklame za pivo. Ovakve forme podržavaju muškarce da ugnjtavaju druge muškarce koji se ne uklapaju u ideal heteromuškosti.[4]

Objektivizacija žena[uredi | uredi izvor]

Objektivizacija žena se odnosi na primere u medijima gde su žene viđene kao, ili direktno upoređene sa predmetima koji mogu da se dobiju ili poseduju. Takođe ovo se odnosi i na reklame gde su predmeti antropomorfizovani i date su im ženske karakteristike.[5]Neka istraživanja ukazuju da masovno širenje objektivizacije žena u medijima ima veliki uticaj na društvo, kao što je nisko samopouzdanje i poremećaji u ishrani kod žena.[6]

Rod i psihoanaliza[uredi | uredi izvor]

Jedna od najuticajnijih psihoanalitičkih teorija pola je perspektiva pokrenuta i knjizi Reprodukcija majčinstva. Njena autorka, Nensi Čodorou, prati emocionalno razviće povezujući ga sa načinom na koji majke obično brinu o svojim bebama, dok su očevi češće emocionalno dostancirani. Razvoj identiteta počinje kada se beba sve viće odvaja od svoje majke, sa kojom je povezana. Proces se različito odvija kod dečaka i devojčica. Devojčice mogu da se odvoje postepeno, zadržavajući vezu sa majkom koja se doživljava kao sličnost. Dečaci, s druge strane, odvajanje od majke, koju doživljavaju kao različitu, uključuje suzbijanje njihovih ženstvenih aspekata i odbijanje nežnosti koja je prisutna u ranijem odnosu. Doživljaj muškosti kod dečaka se, po Nensi Čordou, postiže po cenu velikog smanjenja emocijalnosti.[7]

Kao posledica ovoga, muškarci odrastaju sa autonomnijom predstavom sebe, nezavisniji su, instrumentalniji i borbeniji u odnosima sa drugim ljudima. Takođe, češće imaju problema sa iskazivanjem emocija i češće pokatuju anksioznost vezano za intimnost. Žene, s druge strane, imaju veću potrebu i sposobnije su da održe veze sa drugim ljudima; imaju veću empatiju, takođe. Mada, teže im je da održe svoje granice nezavisnosti i autonomnosti.

Čordou veruje da ovi obrasci nisu neizbežni. Promene društvenih dogovora o brizi dece, na primer dualno roditeljstvo, koje uključuje očeve u emocionalnu intimnost sa svojom decom, može da spreči ovu pojavu.

Rod i podela rada[uredi | uredi izvor]

Pre industrijalizacije, ekonomska aktivnost, koja je bila koncentrisana oko agrikulturnog posla, zanata itd., je bila organizovana po domaćinstvima. Članovi domaćinstva, nezavisno da li su muškarci ili žene, stari ili mladi, su svi doprinosili životu porodice. Iako su možda žene radile jedan tip poslova, a muškarci drugi, zavisno od regije i klase, razlika između muškarca kao hranitelja porodice i žene kao domaćice nije karakterizovala preindustrijsku podelu rada.[8]

Industrijalizacija je prenela veliku produktivnu aktivnost na fabrike, prodavnice i poslovnice. Ovo odvajanje posla od kuće je naznačila dubpku promenu u odnosu polova. Dom je postao, ne mesto porodične preduzimljivosti, već bekstvo od sveta posla. Žene su viđene kao održivači doma.

Rodovi na radnom mestu[uredi | uredi izvor]

Žene i muškarci imaju drugačiju mobilnost na radnom mestu. Žene često doživljavaju stakleni plafon, nevidljivu barijeru koja ih sprečava da se uspinju na korporativnim položajima. Muškarci u poslovima koje obavljaju tradicionalno žene, kao što su posao medicinske sestre, posao učitelja i socijalnog radnika doživljavaju kao "efekat staklenih pokretnih stepenica", gde su oni sposobni da brzo napreduju do vra poslovne hijerarhije i postanu menadžeri i direktori. Takođe, često postoji i velika razlika u platama muškaraca i žena, gde žene zarađuju 77% plate muškarca.

Seksualnost[uredi | uredi izvor]

Seksualnos obuhvata i seksualno ponašanje i seksualne želje.[9]U heteronomativnoj struktiru društvenog života, heteroseksualnost se ubek pretpostavlja, očekuje, uobičajena je i privilegovana. Toliko je duboko ukorenjena da je ljudima teško da zamisle drugačiji način života.[10]Mediji podstiču, takođe, njeno jačanje i ukorenjavanje.

Uobičajeno viđenje heteroseksualnosti je da je ona, "prirodna" emocionalna privlačnost za ljudsku seksualnost.[11] Dalje, bračna heteroseksualnost okupira većinu normativne i tražene seksualnosti, dok su druge seksualnosti marginalizovane i smatrane perverznim ili neprirodnim. Alfred Kinsi je stvorio Heteroseksualno-homoseksualnu skalu koja je nazvana Kinsijeva skala, koja pobija uobičajenu percepciju binarne seksualnosti koja je direktno vezana za pol.

Muškost[uredi | uredi izvor]

Muškost je ostvareni polni identitet. U suprotnosti od popularnog mišljenja, to nije isto što i seksualna orijentacija. Sadržaj i praksa muškosti su društveno konstruisani i reprodukovani kroz dnevne interakcije. Teoretičari Vest i Zimerman su naglašavali da se pol odražava kroz odgovornost. Od muškaraca je očekivano da pokazuju muškost do trenutka gde se ona smatra prirodnom. Stoga, status muškarca zavisi od njegovok pokazivanja muškosti. Važno je imati na umu da muškost može da pokazuje bilo koji pol.

Dominantna forma muškosti je hegemonijska muškost. Muškarci se stalno pokazuju da bi dokazali svoj status muškarca. Hegemonijska muškost je konstruisana kao suprotnost ženskosti i dominantna je u odnosu na sve ostale polne identitete (uključujući druge vrste muškosti). Muškarci su od rođenja navikavani da pokazuju sviju muškost, posebno kroz svije ponašanje i simbolizam. Jedan od najčešćih takvih ponašanja je agresija da bi se zadržala reputacija. Primer simbolizma je odeća.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kimmel, Michael. Guyland: The Perilous World Where Boys Become Men . New York : HarperCollins , 2008.
  2. ^ Bordo, S. (1999). “Never Just Pictures” in Twilight Zones: The Hidden Life of Cultural Images from Plato to O.J. Berkeley, CA: University of California Press.
  3. ^ Katz, J. (2002) 8 Reasons Why Eminem’s Popularity is a Disaster for Women.
  4. ^ Strate, L. (2004) “Beer Commercials: A manual for masculinity” in Kimmel, M. S., & Messner (Eds.), M. A. Men's Lives (6th ed.). Boston: Allyn and Bacon. str. 533-543.
  5. ^ Objectify | Definition of Objectify by Merriam-Webster
  6. ^ Greening, Kacey D. "The Objectification and Dismemberment of Women in the Media." Undergraduate Research Journal for the Human Sciences (2004): n. pag. URC. Web. 8 Nov. 2011. <http://www.kon.org/urc/v5/greening.html>.
  7. ^ Chodorow, N. (1978). The Reproduction of Mothering, Berkeley, CA, and London, University of California Press
  8. ^ Coltrane, Scott. 1997. Family Man: Fatherhood, Housework, and Gender Equity. Oxford University Press, USA
  9. ^ Schwartz, Pepper, and Virginia Rutter. 1998. The Gender of Sexuality. Thousand Oaks: Pine Forge Press.
  10. ^ Jackson, Stevi. 2006. Gender, sexuality and heterosexuality: The complexity (and limits) of heteronormativity. Feminist Theory 7:105-21.
  11. ^ Rich, A. (1980). Compulsory Heterosexuality and Lesbian Existence. Signs, 5(4), 631-660.