Pređi na sadržaj

Hemijska industrija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Hemijska industrija, Novi Sad.
Rafinerija nafte u Luizijani - primer hemijske industrije

Hemijska industrija je grana industrije koja hemijskim putem prerađuje biljne, životinjske i mineralne sirovine, kao i razne otpatke. Ima izuzetno širok spektar delovanja i obuhvata većinu grana industrije, služeći se njihovim sirovinama.

Hemijska industrija, posebno teška, veliki je zagađivač životne sredine. Ona obuhvata emisiju najviše toksičnih materija, prvenstveno amonijaka, hlorovodonika, fosforne kiseline, metanola, toluena, sumporne kiseline, sumpor-monooksida, metiletil-ketona, hlora, metilen-hlorida i trihlor-etana. Proizvođači su dužni da prate i kontrolišu toksične emisije u skladu sa zakonskim propisima i standardima. Međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO) je objavila serije standarda za rad i upravljanje proizvodnjom, kao i zaštitu životne sredine uopšte.

Podela[uredi | uredi izvor]

Hemijska industrija se može podeliti na sledeći način:

Teška hemijska industrija[uredi | uredi izvor]

Podgrana hemijske industrije, teška hemijska industrija se deli na proizvodnju organskih i neorganskih hemijskih materija. Organska jedinjenja sadrže atom ugljenika, a neorganska ne sadrže. Koriste se sirovine koje su često otpaci drugih industrija, sirovine biljnog i životinjskog porekla, uključujući naftu, gas i ugalj. Neorganska hemija koristi sirovine mineralnog porekla, od kojih se proizvedu supstance koji daljom proizvodnjom postaju sredstva za zaštitu bilja, veštačka đubriva, boje, lakovi, emajl, firnajz i sl. Proizvodi organske hemije su osnova u proizvodnji veštačkih vlakana, plastičnih masa, lake hemijske industrije i farmaceutike.

Laka hemijska industrija[uredi | uredi izvor]

Ova podgrana obuhvata proizvodnju sredstava za ličnu higijenu, lekova i hemikalija za domaćinstvo. Sapun, parfeme i druge kozmetičke predmete proizvode fabrike. Deterdženti su sintetička sredstva za pranje i čišćenje. Industrija lekova se zasniva uglavnom na stranim licencama u uvozu sirovina i poluproizvoda. Međutim, i pored ovolikog broja fabrika, industrija lekova ne podmiruje domaće potrebe.

Svetska hemijska proizvodnja[uredi | uredi izvor]

Kemarino hemijsko postrojenje u Oulu, Finska

U SAD postoji oko 170 velikih hemijskih kompanija.[1] One posluju na međunarodnom nivou sa više od 2.800 objekata van SAD i 1.700 stranih filijala ili podružnica. Hemijska proizvodnja u SAD ostvaruje 750 milijardi dolara godišnje. Američka industrija beleži velike trgovinske viškove i zapošljava više od milion ljudi samo u Sjedinjenim Državama. Hemijska industrija je takođe drugi najveći potrošač energije u proizvodnji i troši preko 5 milijardi dolara godišnje na smanjenje zagađenja.

U 2012. godini, hemijski sektor je činio 12% dodate vrednosti prerađivačke industrije EU. Evropa ostaje najveći svetski trgovinski region hemikalija sa 43% svetskog izvoza i 37% svetskog uvoza, iako najnoviji podaci pokazuju da je Azija sustiže 34% izvoza i 37% uvoza.[2] Uprkos tome, Evropa i dalje ima trgovinski suficit sa svim regionima sveta osim Japana i Kine, gde je 2011. godine postojao trgovinski bilans hemikalija. Trgovinski suficit Evrope sa ostatkom sveta danas iznosi 41,7 milijardi evra.[3]

Tokom 20 godina između 1991. i 2011. evropska hemijska industrija je zabeležila porast prodaje za 295 milijardi evra na 539 milijardi evra, što je slika stalnog rasta. Uprkos tome, udeo evropske industrije na svetskom hemijskom tržištu je pao sa 36% na 20%. Ovo je rezultat ogromnog povećanja proizvodnje i prodaje na tržištima u razvoju kao što su Indija i Kina.[4] Podaci pokazuju da je 95% ovog uticaja samo iz Kine. U 2012. podaci Evropskog saveta za hemijsku industriju pokazuju da pet evropskih zemalja učestvuje sa 71% u prodaji hemikalija u EU. To su Nemačka, Francuska, Velika Britanija, Italija i Holandija.[5]

Hemijska industrija je zabeležila rast u Kini, Indiji, Koreji, Bliskom istoku, jugoistočnoj Aziji, Nigeriji i Brazilu. Rast je vođen promenama u dostupnosti sirovina i cenama, troškovima rada i energije, različitim stopama ekonomskog rasta i pritiscima na životnu sredinu.

Kao što se kompanije pojavljuju kao glavni proizvođači hemijske industrije, takođe se može gledati na globalnom nivou kako se rangiraju industrijalizovane zemlje, s obzirom na više stotina milijardi dolara vrednu proizvodnju koju zemlja ili region može da izveze. Iako je hemijsko poslovanje globalnog opsega, najveći deo svetske hemijske proizvodnje od 3,7 biliona dolara otpada na samo nekoliko industrijalizovanih nacija. Samo Sjedinjene Države su proizvele 689 milijardi dolara, 18,6 odsto ukupne svetske hemijske proizvodnje u 2008. godini.[6]

Globalne isporuke hemikalija po zemlji/regionu (milijarde dolara)[6] 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2008 2009
Sjedinjene Američke Države 416,7 420,3 449,2 438,4 462,5 487,7 540,9 610,9 657,7 664,1 689,3
Kanada 21,1 21,8 25,0 24,8 25,8 30,5 36,2 40,2 43,7 45,4 47,4
Meksiko 19,1 21,0 23,8 24,4 24,3 23,5 25,6 29,2 32,0 33,4 37,8
Severna Amerika 456,9 463,1 498,0 487,6 512,6 541,7 602,7 680,3 733,4 742,8 774,6
Brazil 46,5 40,0 45,7 41,5 39,6 47,4 60,2 71,1 82,8 96,4 126,7
Drugi 59,2 58,1 60,8 63,4 58,6 62,9 69,9 77,2 84,6 89,5 102,1
Latinska Amerika 105,7 98,1 106,5 104,9 98,2 110,3 130,0 148,3 167,4 185,9 228,8
Nemačka 124,9 123,2 118,9 116,1 120,1 148,1 168,6 178,6 192,5 229,5 263,2
Francuska 79,1 78,5 76,5 76,8 80,5 99,6 111,1 117,5 121,3 138,4 158,9
Ujedinjeno Kraljevstvo 70,3 70,1 66,8 66,4 69,9 77,3 91,3 95,2 107,8 118,2 123,4
Italija 63,9 64,6 59,5 58,6 64,5 75,8 86,6 89,8 95,3 105,9 122,9
Španija 31,0 30,8 30,8 31,9 33,4 42,0 48,9 52,7 56,7 63,7 74,8
Holandija 29,7 29,4 31,3 30,6 32,2 40,1 49,0 52,7 59,2 67,9 81,7
Belgija 27,1 27,0 27,5 27,1 28,7 36,1 41,8 43,5 46,9 51,6 62,6
Švajcarska 22,1 22,2 19,4 21,1 25,5 30,3 33,8 35,4 37,8 42,7 53,1
Irska 16,9 20,1 22,6 22,9 29,1 32,3 33,9 34,9 37,5 46,0 54,8
Švedska 11,1 11,4 11,2 11,0 12,5 15,9 18,2 19,3 21,2 21,2 22,6
Drugi 27,1 26,8 25,9 26,4 27,9 33,5 38,6 42,9 46,2 50,3 58,9
Zapadna Evropa 503,1 504,0 490,4 488,8 524,4 630,9 721,9 762,7 822,4 935,4 1,076,8
Rusija 23,8 24,6 27,4 29,1 30,3 33,4 37,5 40,9 53,1 63,0 77,6
Drugi 22,3 20,3 21,9 23,4 25,3 31,4 39,6 46,2 55,0 68,4 87,5
Centralna/Istočna Evropa 46,1 44,9 49,3 52,5 55,6 64,8 77,1 87,1 108,0 131,3 165,1
Afrika & Srednji istok 52,7 53,2 59,2 57,4 60,4 73,0 86,4 99,3 109,6 124,2 160,4
Japan 193,8 220,4 239,7 208,3 197,2 218,8 243,6 251,3 248,5 245,4 298,0
Azija-Pacifik ne računajući Japan 215,2 241,9 276,1 271,5 300,5 369,1 463,9 567,5 668,8 795,5 993,2
Kina 80,9 87,8 103,6 111,0 126,5 159,9 205,0 269,0 331,4 406,4 549,4
Indija 30,7 35,3 35,3 32,5 33,5 40,8 53,3 63,6 72,5 91,1 98,2
Australija 11,3 12,1 11,2 10,8 11,3 14,9 17,0 18,7 19,1 22,8 27,1
Koreja 39,3 45,5 56,3 50,4 54,9 64,4 78,7 91,9 103,4 116,7 133,2
Singapur 6,3 8,5 9,5 9,4 12,5 16,1 20,0 22,0 25,8 28,9 31,6
Tajvan 21,9 23,7 29,2 26,8 28,4 34,3 44,5 49,5 53,8 57,4 62,9
Ostatak Azije/Pacifika 24,8 29,1 30,9 30,8 33,3 38,8 45,5 52,9 62,9 72,2 90,8
Azija/Pacifik 409,0 462,3 515,7 479,7 497,7 587,8 707,5 818,8 917,3 1041,0 1291,2
Ukupne svetske isporuke 1573,5 1625,5 1719,0 1670,9 1748,8 2008,5 2325,6 2596,4 2858,1 3160,7 3696,8

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ SINGH, KIRPAL (2012-07-07). CHEMISTRY IN DAILY LIFE (na jeziku: engleski). PHI Learning Pvt. Ltd. ISBN 9788120346178. 
  2. ^ „Facts and Figures 2012:The European chemicals industry in a worldwide perspective” (PDF). CEFIC. Arhivirano iz originala (PDF) 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 5. 8. 2013. 
  3. ^ Higgins, Stan (april 2013). „European Chemicals Industry: A review” (PDF). Chemical News. str. 18—20. Arhivirano iz originala (PDF) 2015-07-23. g. Pristupljeno 2013-08-05. 
  4. ^ „Facts and Figures 2012:The European chemicals industry in a worldwide perspective” (PDF). CEFIC. str. 6. Arhivirano iz originala (PDF) 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 5. 8. 2013. 
  5. ^ „Facts and Figures 2012:The European chemicals industry in a worldwide perspective” (PDF). CEFIC. str. 7. Arhivirano iz originala (PDF) 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 5. 8. 2013. 
  6. ^ a b „Global Business of Chemistry”. Arhivirano iz originala 2010-10-19. g. Pristupljeno 26. 2. 2016. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]