Pređi na sadržaj

118. lovačka divizija (Nemačka)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
718. divizija/118. lovačka divizija
Postojanjemaj 1941.
Jačina6.000 vojnika i oficira (maj 1941)
14.661 vojnika i oficira (1. novembar 1943)[1]
DeoVermahta
Angažovanje
Komandanti
Komandantgeneral-lajtnant Johan Fortner (nem. Johann Fortner) (3. maj 1941 - 14. mart 1943)
general-lajtnant Jozef Kibler (nem. Joseph Kübler) (14. mart 1943 - 10. jul 1944)
pukovnik Rudolf Gertler (nem. Rudolf Gertler) (10. jul 1944 - 10. jul 1944)
general-major Hubert Lamaj (nem. Hubert Lamey) (10. jul 1944 - 8. maj 1945)

118. lovačka divizija formirana je u maju 1941. od regruta 15. regrutnog talasa kao 718. posadna divizija. S obzirom na njenu namenu, divizija je imala nekompletnu formaciju bez izviđačkog bataljona, sa redukovanim artiljerijskim i specijalističkim sastavima. Tokom maja 1941. divizija je prebačena u Jugoslaviju i razmeštena na teritoriju NDH. Štab divizije bio je smešten u Banjoj Luci, a kasnije je premešten u Sarajevo.

Divizija je učestvovala u suzbijanju ustanka u istočnoj "Bosni" i u januarskim borbama protiv partizana na tom terenu. Od septembra do decembra 1942. njeni delovi bili su angažovani u borbama za Jajce protiv Prve i Treće divizije NOVJ, a u januaru 1943. u području između reka Vrbas i Bosna u borbi protiv Prve divizije.

Tokom operacije "Vajs II" divizija je bila angažovana na sektoru Gornjeg Vakufa i Konjica.

Zbog borbenih potreba divizija je tokom marta i aprila 1943. preformirana i formacijski popunjena ljudstvom i borbenom tehnikom do standardne formacije pešadijske divizije. Počev od 1. aprila 1943. divizija zvanično menja naziv u 118. lovačku diviziju (nem. 118. Jäger-Division). Tada je imala oko 13.200 vojnika u sledećoj formaciji: 738. pešadijski puk
750. pešadijski puk
668 artiljerijski puk
118. izviđački bataljon (nem. 118. Aufklärung Abteilung)
118. bataljon oklopnih lovaca (nem. 118. Panzerjäger Battalion)
118. inžinjerijski bataljon
118. bataljon veze.

Tokom bitke na Sutjesci bila je angažovana u najintenzivnijim borbama i pretrpela najteže gubitke među nemačkim jedinicama - prema izveštaju od 20. juna ukupno 1.068 (262 poginula, 676 ranjenih, 130 nestalih).[2]

Od jeseni 1943. 118. lovačka divizija raspoređena je na područje srednje i južne Dalmacije pod komandu 5. SS korpusa, gde je učestvovala u brojnim borbama na kopnu i na ostrvima. Početkom oktobra predviđeno je prebacivanje divizije u oblast Beograda radi odbrane Beograda. Međutim, usled pogoršanja situacije u Dalmaciji (Ofanziva za oslobođenje Dalmacije 1944.), u Beograd je prebačen samo 750. puk, dok je ostatak divizije zadržan borbama u Dalmaciji i Hercegovini do kraja decembra 1944. Nakon gubitka Beograda divizija u izmenjenom sastavu učestvovala je u borbama na Sremskom frontu, a februara 1945. prebačena je u južnu Mađarsku. Položila je oružje maja 1945. u južnoj Austriji pred Crvenom armijom

Ratni zločini[uredi | uredi izvor]

118. lovačka divizija počinila je brojne ratne zločine nad zarobljeenicima i civilima tokom Bitke na Sutjesci, zatim u Stonu, na Pelješcu, u Sinjskoj krajini i na drugim mestima

Komandant divizije general Jozef Kibler (nem. Joseph Kübler) i komandant 750. puka potpukovnik Ginter Tribukajt (nem. Günther Tribukeit) februara 1947. u Beogradu za počinjene ratne zločine osuđeni su na smrt i pogubljeni.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Nacionalna arhiva Vašington, T313, rolna 482, frejmovi 22-23
  2. ^ Izveštaj komandanta nemačkih turpa u Hrvatskoj od 20.06.1943, Nacionalna arhiva Vašington, T314, rolna 560, frejmovi 750-751; prevod: [1]Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslovenskih naroda-a XII/3, dokument 94
  3. ^ „Jovo Popović: VJEŠALA ZA GENERALE, Stvarnost, Zagreb 1986, str. 11”. Arhivirano iz originala 30. 3. 2013. g. Pristupljeno 24. 11. 2011. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]