39. krajiška divizija NOVJ

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tridesetdeveta krajiška divizija
Jugoslovenska partizanska zastava
Postojanje20. mart 1944maj 1945.
Mesto formiranja:
zapadna Bosna
Formacija13. krajiška brigada
18. krajiška brigada
Jačina
  • mart 1944: 3.400 vojnika i oficira
  • decembar 1944: 6.485 vojnika i oficira[1]
DeoNarodnooslobodilačke vojske Jugoslavije
Angažovanje
Komandanti
KomandantVojo Todorović Lerer

Tridesetdeveta krajiška divizija NOVJ bila je formirana naređenjem Vrhovnog štaba NOV i POJ od 20. marta 1944. godine naređenjem štaba Petog korpusa NOVJ od 26. marta 1944. u zapadnoj Bosni od Trinaeste i Petnaeste krajiške brigade; od maja do novembra 1944. u njenom sastavu bila je Šesnaesta krajiška brigada, a od oktobra do kraja rata i Dvadeseta krajiška brigada. Pod njenom komandom dejstvovali su povremeno Udarni NOP odred Petog korpusa, Zmijanjski, Banjalučki, Pljevski (Mrkonjički), Podgrmečki i Drvarsko-petrovački NOP odred. Pri formiranju imala je 3400 boraca. Dejstvovala je u sastavu Petog korpusa na teritoriji Bosanske krajine, u širem rejonu Banje Luke, Jajca, Mrkonjić grada, Ključa, Sanskog Mosta, Prijedora, Bosanskog Novog i Bosanskog Petrovca.[1]

Borbeni put divizije[uredi | uredi izvor]

Prvih dana posle formiranja, 39. divizija bila je angažovana u borbama sa delovima nemačke 7. SS divizije „Princ Eugen“ koji su vršili česte upade iz Jajca na slobodnu teritoriju oko Mrkonjić grada, a učestvovala je, zajedno sa Četvrtom i Desetom divizijom, u neuspelom napadu na Prijedor 19/20. aprila. Uporedo sa borbama protiv nemačkih snaga divizija je bila prinuđena da angažuje znatne snage protiv četnika na Manjači, oko Mrkonjić grada i u izvornom delu reke Sane. U Drvarskoj operaciji, krajem maja 1944, zajedno s Prvom proleterskom divizijom vodila je teške odbrambene borbe protiv 7. SS divizije, koja je prodirala iz Banje Luke, Mrkonjić grada i Jajca prema Čađavici, Ključu, planini Srnetici i u rejon Mliništa, a zatim je prešla u protivnapad na neprijateljeve komunikacije i garnizone: 2. juna napala je Ribnik, 3. juna oslobodila Ključ, 5. juna kod Mrkonjić grada vodila oštru borbu protiv delova 7. SS divizije, 14. juna napala između Ključa i Bosanskog Petrovca domobranski bataljon i nanela mu veće gubitke. U julu i avgustu divizija je izvršila više napada na nemačke i kvislinške kolone na komunikacijama, i izvela nekoliko napada na neprijateljeve posade u Kozarcu, Bosanskom Petrovcu i Mrkonjić gradu. U borbama kod Oštrelja 17, 19. i 24. avgusta izbacila je iz stroja 127 nemačkih vojnika, 31. avgusta oslobodila je Drvar, 9. septembra Jajce i Gornji Vakuf, 10. septembra Donji Vakuf, a zatim prenela dejstva ka Banjoj Luci. Učestvovala je u Drugoj banjalučkoj operaciji od 18. do 28. septembra i delom snaga zauzela Gornji Šeher, Laus i prodrla u unutrašnjost grada, gde je vodila teške borbe oko Kastela i železničke stanice, zauzela aerodrom Zalužane (kod Banje Luke), a zatim vodila borbe s pristiglim nemačkim pojačanjima koja su deblokirala opkoljenu posadu u Kastelu. Odlaskom Četvrte divizije ka Travniku i dolini reke Bosne, 39. divizija preuzela je njeno operaciono područje u dolini reke Sane, Une i na Kozari, gde je u novembru izvela više uspešnih akcija, među kojima su se istakle: odbijanje 2500 ustaša koji su iz Bosanske Dubice 2. novembra prodrli ka oslobođenoj teritoriji Kozare, razbijanje 1200 četnika kod Banje Luke 24. novembra (izbačeno iz stroja oko 110 četnika), borbe protiv Nemaca i četnika u širem rejonu Banje Luke i kod Bosanskog Novog u decembru. U sastavu divizije je 1. decembra formiran artiljerijski divizion, a 15. decembra njeno brojno stanje povećano je na 6485 boraca.[1]

U januaru, februaru i martu 1945, divizija je vodila manje borbe u dolini Une gde je odbila više ispada neprijatelja na slobodnu teritoriju. U Sarajevskoj operaciji aprila 1945. njena Trinaesta brigada učestvovala je u borbama protiv Nemaca u sastavu Grupe brigada zeničkog sektora. U završnim operacijama Druge armije JA učestvovala je u borbama za konačno oslobođenje Bosanskog Novog, Dvora i Zagreba, a zatim u razoružanju razbijenih okupatorskih i kvislinških jedinica na pravcu Zagreb—BrežiceCelje.[1]

Komandni sastav korpusa[uredi | uredi izvor]

  • Politički komesari divizije:
  • Načelnici Štaba divizije:
    • Jovo Pavić — do kraja rata

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Vojna enciklopedija (knjiga deseta). Beograd 1975. godina, 117. str.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]