Pređi na sadržaj

Đakovačka katedrala

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Katedrala svetog Petra u Đakovu
Osnovni podaci
Osnivanje18661882.
MestoĐakovo,  Hrvatska

Đakovačka katedrala Svetog Petra je stona crkva Đakovačko-osječke nadbiskupije. Arhitektonski stil gradnje je neoromanički,[1] a glavni arhitekta je bio austrijski arhitekta Karl Rezner, koji ju je projektirao na inicijativu đakovačkog biskupa Štrosmajera 1854 godine. Rezner nije doživeo dovršetak katedrale, pa ga je kao glavnog arhitektu nasledio Fridrih fon Šmit, a pomagao mu je Herman Bole.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Za korene ove katedrale može da se kaže da datiraju čak u 13. vek. Zbog nemira u centralnoj Bosni, bosanski biskup je morao da napusti svoje sedište na brdu kod Sarajeva. Biskupsku katedru sele u Đakovo, gde su 1239. godine, darovnicom hrvatskog hercega Kolomana postali gospodarima Đakovštine. Tu grade katedralu i zidine.[2] Nju su srušili Osmanlije. Nakon proterivanja Osmanlija, gradi se nova crkva, ali je ona izgledom bila vrlo skromna. Kako je bila i konstrukcijski slaba, na gradnju nove premišlja se već početkom 19. veka. No prvobitne ideje je odbio bečki građevni savet.[3] 1850.-ih godina đakovački biskup Štrosmajer uložio je sva svoja nastojanja da se sagradi nova. No, zbog manjka novca, pripreme za gradnju nisu mogle odmah da počnu, pa se sa gradnjom počelo 1866. godine. Radovi na katedrali su završeni 1882. godine. U njoj je sahranjen biskup zaslužan za njenu gradnju.

Unutrašnjost[uredi | uredi izvor]

Glavni oltar

Katedrala je ukrašena sa sedam oltara, 43 freske, 31 svetačkim kipom i 32 reljefa. Stubovi, zidovi i delovi svodnih površina ukrašeni su geometriziranim ornamentalnim uzorcima slavonskog narodnog veza (slikar-dekorater Josip Voltolini).

Plan je u znaku latinskog krsta. U preseku 2 "krstastih greda" (glavne i poprečne lađe/ transept), ispod kupole visoke 40 metara, postavljen je glavni oltar, posvećen sv. Petru apostolu. Natkriljuje ga 15 metara visoki romaničko-gotički ciborij, težak oko 80 tona, koji nose četiri stuba od marsejskog crvenog mermera.

Unutrašnjost katedrale oslikana je biblijskim motivima u fresko-tehnici. Taj su posao 12 godina oslikavali nemački slikari, otac i sin, Alekander-Maksimilijan Zajc i Ludvih Zajc, a tri freske potpisuju rimski slikari Ludoviko Ansiljoni i Nikola Konsoni.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Cathedrals in Western Balkan Countries”. Gcatholic.org. Pristupljeno 27. 11. 2015. 
  2. ^ academia.edu „Srednjovekovno-barokna đakovačka katedrala i njena sudbina” Proverite vrednost parametra |url= (pomoć). Pristupljeno 12. 04. 2016. 
  3. ^ „Zvanični sajt đakovačke katedrale”. Pristupljeno 12. 04. 2016. 

Spoljašnji izvori[uredi | uredi izvor]