Pređi na sadržaj

Đerđ Ligeti

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Đerđ Ligeti
Đerđ Ligeti 1984
Lični podaci
Puno imeĐerđ Šandor Ligeti
Datum rođenja(1923-05-28)28. maj 1923.
Mesto rođenjaOpština Tarnaveni (Mureš), Kraljevina Rumunija
Datum smrti12. jun 2006.(2006-06-12) (83 god.)
Mesto smrtiBeč, Austrija

Đerđ Ligeti (mađ. György Sándor Ligeti; Opština Tarnaveni (Mureš), 28. maj 1923Beč, 12. jun 2006) bio je mađarsko-austrijski kompozitor savremene klasične muzike.[1][2]

Opisan je kao „jedan od najvažnijih avangardnih kompozitora u drugoj polovini dvadesetog veka“ i „jedan od najinovativnijih i najuticajnijih među progresivnim ličnostima svog vremena“.[3]

Živeo je u Mađarskoj Narodnoj Republici pre nego što je emigrirao u Austriju 1956. Austrijski državljanin je postao 1968. Godine 1973. postao je profesor kompozicije na Hamburškom univerzitetu, gde je predavao muziku do penzionisanja godine. 1989. Preminuo je u Beču 2006. godine. Sahranjen je na Središnjem bečkom groblju.

Nakon eksperimentisanja sa elektronskom muzikom u Kelnu u Nemačkoj, njegov proboj je došao sa orkestarskim delima kao što su Atmosphères, za koje je koristio tehniku koju je kasnije nazvao mikropolifonijom. Nakon što je napisao svoju "anti-anti-operu" Le Grand Macabre, Ligeti se za svoja kasnija dela pomerio od hromatizma ka poliritmu.

Javnosti je najpoznatiji po korišćenju njegove muzike u filmskim zvučnim zapisima. Iako nije direktno komponovao nijednu filmsku muziku, odlomci komada koje je komponovao su uzeti i prilagođeni za filmsku upotrebu. Dizajn zvuka filmova Stenlija Kjubrika, posebno muzike iz 2001: Odiseja u svemiru, crpeo je iz Ligetijevog dela.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Đerđ Ligeti” (RTS). 15. 11. 2010. Pristupljeno 12. 10. 2018. 
  2. ^ „György Ligeti | Hungarian Avant-Garde Composer | Britannica”. www.britannica.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-01-29. 
  3. ^ Bauer, Amy (2020-02-26), György Ligeti, Oxford University Press, Pristupljeno 2022-08-21 
  4. ^ Thomas, Gavin; Ligeti, Gyorgy (jul 1993). „New Times: New Clocks. Gavin Thomas Pays Tribute to Gyorgy Ligeti, 70 This Year”. The Musical Times. 134 (1805): 376. ISSN 0027-4666. doi:10.2307/1003088. 

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

  • Anon. n.d.(b) "György Ligeti (1923–2006)". Pytheas Center for Contemporary Music website (Accessed 22 October 2013).[nepouzdan izvor?]
  • Bauer, Amy. 2011. Ligeti's Laments: Nostalgia, Exoticism, and the Absolute. Aldershot: Ashagte. ISBN 978-1-4094-0041-7.
  • Bauer, Amy, and Márton Kerékfy, eds. 2017. György Ligeti's Cultural Identities. Routledge, 2017. ISBN 978-1-4724-7364-6
  • Cuciurean, John. 2000. "A Theory of Pitch, Rhythm, and Intertextual Allusion for the Late Music of György Ligeti", Ph.D. dissertation. State University of New York at Buffalo.
  • Cuciurean, John. 2012. "Aspects of Harmonic Structure, Voice-Leading and Aesthetic Function in György Ligeti's In zart fliessender Bewegung." Contemporary Music Review 31/2–3: 221–238.
  • Drott, Eric. 2011. "Lines, Masses, Micropolyphony: Ligeti's Kyrie and the 'Crisis of the Figure'". Perspectives of New Music 49, no. 1 (Winter):4–46.
  • Edwards, Peter. 2016. György Ligeti's Le Grand Macabre: Postmodernism, Musico-Dramatic Form and the Grotesque. Abingdon and New York: Routledge. ISBN 978-1-4724-5698-4
  • Floros, Constantin. 2014. György Ligeti: Beyond Avant-Garde and Postmodernism, translated by Ernest Bernhardt-Kabisch. Frankfurt-am-Main: Peter Lang GmbH, Internationaler Verlag der Wissenschaften. ISBN 978-3-631-65499-6
  • Griffiths, Paul. 1997. György Ligeti. London: Robson Books. ISBN 978-1-86105-058-8
  • Levy, Benjamin R. 2017. Metamorphosis in Music: The Compositions of György Ligeti in the 1950s and 1960s. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-938199-9
  • Lobanova. Marina. 2002. György Ligeti: Style, Ideas, Poetics. Studia Slavica Musicologica 29. Berlin: Verlag Ernst Kuhn. ISBN 978-3-928864-90-9.
  • Petersen, Peter, and Albrecht Schneider. 2003. "György Ligetis Zehn Stücke für Bläserquintett (1968)." Musiktheorie 18, no. 3:195–222.
  • Sire, Adeline (25. 1. 2012). „Composer Mohammed Fairouz's Orchestral Take on the Tahrir Square Uprising”. BBC/PRI The World. Arhivirano iz originala 21. 05. 2013. g. Pristupljeno 24. 8. 2012. 
  • Trask, Simon. "The Pioneer". 1990. Music Technology 4, no. 6 (May): 54. ISSN 0957-6606, OCLC 24835173
  • Wihuri Foundation. n.d. "Wihuri Foundation for International Prizes". ( Accessed 5 March 2010).

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]