Đorđe Alfirević

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Đorđe Alfirević
Đorđe Alfirević (foto Rade Kovač)
Lični podaci
Datum rođenja(1976-04-18)18. april 1976.(48 god.)
Mesto rođenjaBeograd, Srbija, SFRJ
Umetnički rad
PoljeArhitektura, Umetnost, Nauka
Pravacapstraktni ekspresionizam, ekspresionizam, minimalizam

Đorđe I. Alfirević (Beograd, 18. april 1976) srpski je arhitekta, umetnik i naučnik.

Autor je nekoliko desetina arhitektonskih projekata, više desetina naučnih radova i dobitnik godišnje nagrade Udruženja likovnih umetnika primenjenih umetnosti i dizajnera Srbije (ULUPUDS) i Nagrade Univerziteta u Beogradu za najbolji istraživački projekat u 2000. godini.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Đorđe I. Alfirević je rođen 18. aprila 1976. godine u Beogradu. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zemunu.[1] Diplomu inženjera arhitekture stekao je 2002. odbranom diplomskog rada na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, pod nazivom Kulturni centar i apartmansko naselje na Gardošu u Zemunu (mentor: Darko Marušić). Zvanje magistra nauka[traži se izvor] u oblastima arhitekture i urbanizma stekao je 2010. na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu[2] odbranom magistarske teze pod naslovom Obnova i razvoj Rajačkih pivnica: Metode projektovanja u kontekstu zaštićene sredine (mentor: Vasilije Milunović). Zvanje doktora tehničkih nauka stekao je 2015. godine odbranom doktorske disertacije pod nazivom Ekspresionizam u arhitekturi XX veka u Srbiji na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu (mentor: Aleksandar Ignjatović).

U periodu od 2000. do 2006. godine, bio je angažovan u Institutu za arhitekturu i urbanizam Srbije (IAUS) sa statusom istraživača-stipendiste Ministarstva za nauku i tehnologiju Republike Srbije. U periodu od 2006. do 2008. godine, radio je u okviru samostalnog projektnog biroa Vectoring u Beogradu. Tokom 2008. i 2009, radio je u okviru Mašinoprojekt Kopring-a u Beogradu. Status samostalnog umetnika i članstvo u arhitektonskoj sekciji ULUPUDS-a stekao je 2011, nakon čega je uspostavio samostalnu arhitektonsku praksu — Studio Alfirević.[3] Pored arhitekture, aktivno se bavi slikarstvom, istraživanjima i obrazovanjem u oblasti umetnosti. Svoje umetničke radove je izlagao na više kolektivnih i samostalnih izložbi.

Đorđe Alfirević je svoj rad tokom godina preispitivao kroz eseje te objavljene teorijske radove. Istovremeno, pored naučnog rada, ostvario se kao arhitekta i autor objekata. U njegovoj sferi interesovanja i radovima, prisutno je interdisciplinarno istraživanje arhitekture i psihologije kroz otvorena pitanja o psihološkim uticajima arhitekture na korisnike, a s druge strane i arhitekture kao artefakta — fizičke manifestacije svesti autora.[4]

Umetnička dela[uredi | uredi izvor]

Umetnički rad[uredi | uredi izvor]

Slikarstvo autora je posledica njegovih istraživanja o fenomenima čiste ekspresije i ekspresivnosti u umetnosti i arhitekturi.[5] Težnja ka figuralnom i realističnom stvaralaštvu, koja je bila karakteristična za prvi period njegovog opusa (od 19942009. godine), odlikuje se istraživanjima psiholoških stanja i ljudskih strahova. Ključne karakteristike koje se evidentne na delima iz ovog perioda su: primena jakih kontrasta, težnja ka slikovitosti, smelost poteza, koji su potencirani do nivoa grebanja podloge. Svi likovni elementi odražavaju duhovni nemir, koji je karakterističan za ranu fazu njegovog slikarstva. Drugi Alfirevićev period (od 20092014. godine) je karakterističan po apstraktnom pristupu i temama koje variraju od prirodnih fenomena, do težnje ka materijalizaciji energije i dematerijalizacije oblika u prirodi. Primeri iz ovog perioda se u semantičkom smislu mogu dovesti u vezu sa romantičarskim stvaralaštvom Vilijema Tarnera i apstraktnim konceptima ekspresionizma Džeksona Poloka, s obzirom na to da ih autor navodi kao čiste primere ekspresivnosti i u svojim istraživanjima.[6] Na radovima iz ovog perioda dominiraju jaki kontrasti, intenzivan kolorit i usitnjena struktura, kojom autor poput frotaža teži da dematerijalizuje oblike do nivoa njihove duhovne esencije.[pojasniti]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

  • Godišnja nagrada ULUPUDS-[7] a za 2012. godinu
  • Nagrada lista Borba za najbolji studentski projekat u 2000. godini.
  • Nagrada Univerziteta u Beogradu za najbolji istraživački projekat u 2000. godini.

Nagrade na arhitektonskim i urbanističkim konkursima[uredi | uredi izvor]

  • 2012: Konkursni projekat za paviljon 'Through Ito Jakuchu's Eyes', međunarodno takmičenje 'Ito Jakuchu Inspired', Tokio (koautor Sanja Alfirević Simonović) - II nagrada.[8]
  • 2012: Konkursni projekat za tipizovanu beogradsku česmu, Beograd (koautor Sanja Alfirević Simonović) - III nagrada.
  • 2011: Konkursni projekat kompleksa socijalnog stanovanja u Ovči, Beograd (koautori D. Marušić, M. Marušić) - otkup.[9]
  • 2010: Konkursni projekat japanske česme na Kalemegdanu, međunarodno takmičenje, Beograd (samostalan rad) - II nagrada.
  • 2006: Konkursni projekat kompleksa socijalnog i neprofitnog stanovanja zapadno od naselja Dr Ivana Ribara, Novi Beograd (samostalan rad) - otkup.
  • 2005: Konkursni projekat naselja Višnjičko polje - IGM „Trudbenik“, Beograd (koautori D. Marušić, M. Marušić, A. Čarapić) - I nagrada.[10]
  • 2003: Konkursni projekat trga ispred Beogradskog dramskog pozorišta,[11] Beograd (samostalan rad) - I nagrada.[12]

Arhitektonska ostvarenja[uredi | uredi izvor]

Najznačajnija dela (izbor)[uredi | uredi izvor]

Paviljon Through Ito Jakuchu's eyes, Tokio (koautor S. Simonović Alfirević)
Kulturni centar Beton hala, Beograd (koautori B. Stanković, D. Trifunović, Đ. Nikolić, P. Tufegdžić, M. Vujošević)
Muzej savremene umetnosti Vojvodine, Novi Sad (koautor A. Čarapić)
Stambeno-poslovni kompleks socijalnog stanovanja u naselju Ovča, Beograd (koautori D. Marušić, M. Marušić)
Rekonstrukcija bazena SC Olimp, Beograd (koautori N. Milojević, J. Kuburić)
Japanska česma na Kalemegdanu, Beograd (samostalan rad)
Splav-restoran 4U, Beograd (koautor S. Simonović Alfirević)
  • 2013: Enterijer psihoanalitičkog savetovališta Rakić-Glišić, Beograd (koautor Sanja Alfirević Simonović).
  • 2012: Pozorišni paviljon Operalab, Varšava (koautor Sanja Alfirević Simonović).
  • 2012: Izložbeni paviljon Through Ito Jakuchu's eyes, Tokio (koautor Sanja Alfirević Simonović).
  • 2012: Stambeno-poslovni kompleks u naselju „Rasadnik“, Lazarevac (koautori Darko Marušić, Milenija Marušić).
  • 2012: Stambeno-poslovni kompleks socijalnog stanovanja u naselju Ovča, Beograd (koautori Darko Marušić, Milenija Marušić).
  • 2011: Kulturni centar Beton hala, Beograd (koautori Bojana Stanković, Dušan Trifunović, Đorđe Nikolić, Petar Tufegdžić, Milica Vujošević).
  • 2010: Japanska česma na Kalemegdanu, Beograd (samostalan rad).
  • 2010: Enterijer stana Mutavdžić, Beograd (koautori Bojan Stević, Dušan Trifunović, Đorđe Nikolić).
  • 2009: Rekonstrukcija bazena SC „Olimp“, Beograd (koautori Nataša Milojević, Jelena Kuburić).
  • 2007: Muzej savremene umetnosti Vojvodine, Novi Sad (koautor Ana Čarapić).
  • 2003: Trg ispred Beogradskog dramskog pozorišta, Beograd (samostalan rad).

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Istraživački tekstovi[uredi | uredi izvor]

Knjige, monografije, publikacije[uredi | uredi izvor]

Referentni tekstovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]