Pređi na sadržaj

Đurinci

Koordinate: 44° 31′ 16″ S; 20° 37′ 15″ I / 44.521166° S; 20.620833° I / 44.521166; 20.620833
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Đurinci
Osnovna škola „Jelica Milovanović“ Sopot, izdvojeno odeljenje u Đurincima
Administrativni podaci
DržavaSrbija
GradBeograd
Gradska opštinaSopot
Stanovništvo
 — 2011.Pad 973
Geografske karakteristike
Koordinate44° 31′ 16″ S; 20° 37′ 15″ I / 44.521166° S; 20.620833° I / 44.521166; 20.620833
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Đurinci na karti Srbije
Đurinci
Đurinci
Đurinci na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj011
Registarska oznakaBG

Đurinci je naselje u Gradskoj opštini Sopot u Gradu Beogradu. Prema popisu iz 2011. bilo je 973 stanovnika.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Đurinci je naselje novijeg datuma. Selo je osnovano u prvim desetinama 19. veka. Na mestu današnjeg sela ranije je bila alija, koja se pominje u „Spisku od ovih u Nahiji Beogradskoj nalazeći se u godini 1834.“ Iz ovoga spiska (čuva se u Državnoj arhiva i, Beograd) vidi se da je alija „veličine soderžavala u sebe dužine i širine po 1 sata, dužine i ½ sata širine.“ U aliji (Alija-spahiska zemlja koja je posle odlaska Turaka pripadala Srbima ) se nalazilo „oraće zemlje 83 dana, zavata 12 dana, kosanice 84 kos, vinograda 26 motika; ostalo je sve žirorodna gora; u lug zarastle zemlje nema“. „ Na ovoj aliji naseljeno je selo Đurinac, koje se iz 18 kuća sastoji, i ono svu zemlju zirati. Zemlja je polak pitoma. Spaiji niko ništa plaćao nije osim desetka. Rečeno selo bez ove alije biti ne može, budući je na istoj aliji naseljeno“.

Na ovu aliju prvi je došao i sa porodicom se naselio Vojin Jelić, od koga su današnji Vojinovići. Vojin je došao iz Mokre (srez belopalanački) i nastanio najpre u dolini Karličine, odakle se kasnije preselio na današnje mesto. (podaci krajem 1921. godine).[1] [2]

Ovde se nalazi Železnička stanica Sopot Kosmajski.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Đurinci živi 851 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,9 godina (39,5 kod muškaraca i 42,3 kod žena). U naselju ima 365 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,98.

Ovo naselje je u velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 1.090
1953. 1.079
1961. 1.181
1971. 1.092
1981. 1.210
1991. 1.255 1.088
2002. 1.088 1.298
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
1.041 95,68%
Crnogorci
  
20 1,83%
Romi
  
2 0,18%
Nemci
  
2 0,18%
Hrvati
  
1 0,09%
Slovenci
  
1 0,09%
Mađari
  
1 0,09%
Makedonci
  
1 0,09%
nepoznato
  
4 0,36%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Podaci su uzeti iz: „Naselja“ knj.26.dr. B. M. Drobnjaković Kosmaj ) i iz „Letopisa“ opštine đurinačke Br. 358.
  2. ^ Literatura „Letopis Podunavskih mesta“(Beč 1998) period 1812 – 1935 g. Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Dosenjenici čime se bavili meštani
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Korišćena Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927 objavjeno (1927 g.)„Napredak Pančevo“
  • „Letopis“: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999 g.). Letopis period 1812 – 2009 g. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani
  • Napomena

U uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do stvaranje države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Najveći prilog u ovom delu čine ,»Letopisi« i trudio se da ne propusti nijednu važnu činjenicu u prošlosti opisivanih mesta.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]