Đurđic

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sveti velikomučenik Georgije

Đurđic je hrišćanski i narodni praznik koji se proslavlja 16. novembra (3. novembra po starom kalendaru), čime se obeležava uspomena na prenos moštiju Svetog Đorđa i obnovljenje njegovog hrama u kom je položeno njegovo telo. U narodu je ovaj praznik poznat i kao Mali Đurđevdan.

Poreklo praznika[uredi | uredi izvor]

Praznik Đurđic hrišćanska crkva obeležava u spomen prenosa moštiju svetog Đorđa iz Nikomidije u Lidu Palestinsku, što je bilo ispunjenje njegove poslednje želje.[1]

U vreme cara Konstantina (306—337), hrišćani su sazidali hram svetom Đorđu u Lidi Palestinskoj. Prilikom osvećenja tog hrama, prenete su i u njemu sahranjene mošti svetog Đorđa. Taj hram je više puta bio rušen i obnavljan. Po crkvenom učenju, na ovaj dan je i obnovljen hram Svetog velikomučenika Georgija u Lidi (prvi put?).[1]

Praznik Svetog Đorđa[uredi | uredi izvor]

Sveti Đorđe se na ikonama najčešće predstavlja na konju, u vojvodskom odelu, kako ubija aždaju. Na ikonama za praznik Đurđic, se predstavlja kao „pešak": bez konja, u stojećem stavu i sa kopljem ili mačem u ruci.[2] Običaj u Srbiji je da se u goste kod ukućana koji slave ovu slavu nose tri kestena koji simbolizuju štit Svetog Đorđa koji će čuvati ukućane do sledeće slave. Broj kestenova se dovodi u vezu sa Svetim Trojstvom.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Crkveni kalendar za 16. novembar
  2. ^ Mirjana Kandić, 2003.
  3. ^ Randelj, Đorđe (2006). Svetačnik: slave i verski običaji kod Srba. Ljubitelji knjige. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Mirjana Kandić: Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan i Đurđic, Srpske slave i običaji, 1. deo, Smederevska sedmica br. 234, od 15.1.2002.
  • Đorđe Randelj: Svetačnik: slave i verski običaji kod Srba, Ljubitelji knjige, Novi Sad, 2006.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]