Pređi na sadržaj

Jakho

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Jakho, (grč. Iakkhos, lat. Iacchus) je ime boga Bahusa u eleusinskim misterijama.

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Najstariji pomen imena Jakho se nalazi kod Herodota, i to u opisu pomorske bitke kod Salamine, 480. p. n. e..

Navodno se pre bitke, iz pravca Eleuzine podigao oblak prašine, a iz njega se začuo oduševljen gromoglasan poklič. Poklič koji je bodrio Grke da krenu u juriš na Persijance.

Prikaz Eleuzinskih misterija

Taj glas je mogao biti samo glas nekog boga, jer je Atika u tom trenutku bila napuštena i bez ljudi. Oduševljeno podvriskivanje i potstrekavanje se na grčkom kaže „jakhazo“, pa je po tom uzviku taj bog dobio ime Iakhos, odnosno Jakho.

Zbog sličnosti sa imenom, Bakho, ili Bahusom, mnogi njegovi poštovaoci su ga tako i zvali - Bahus i izjednačili sa tim bogom, ali ne baš u potpunosti; dok je Dionis ili Bahus, prema mitu bio sin boga Zevsa i njegove ljubavnice Semele, Jakho je smatran sinom Zevsa i boginje plodnosti zemlje, Demetre.

Žena boga Jakhoa je bila, Demetrinina kćerka Kora Persefona, a prema nekim starijim mitovima Persefona je bila žene boga podzemnog sveta Hada.

O Jakhu[uredi | uredi izvor]

Grci su poštovali Jakha, naročito za vreme održavanja „eleuzinskih misterija“. Ponekad se njegov kult spajao ne samo sa kultom Bahusa i Dionisa, već i sa kultom Zagreja i Dionisa.

Zagrej je smatran sinom Zevsa i Peresefone.

U Atini je Jakho imao svetilišta u kojima su se tumačili snovi, a neke pesme koje su se koristile za vreme eluazinskih misterija je iskoristio Aristofan u svojoj komediji Žabe. - 405. p. n. e..