Pređi na sadržaj

Janez Hribar

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
janez hribar
Janez Hribar
Lični podaci
Datum rođenja(1918-10-08)8. oktobar 1918.
Mesto rođenjaPodlipoglav, kod Ljubljane, Austrougarska
Datum smrti21. septembar 1978.(1978-09-21) (59 god.)
Mesto smrtiMaribor, SR Slovenija, SFR Jugoslavija
Profesijavojno lice
Delovanje
Član KPJ od1943.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska narodna armija
Činpukovnik
Heroj
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja Orden partizanske zvezde sa srebrnim vencem Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima
Orden bratstva i jedinstva sa srebrnim vencem Orden za hrabrost Partizanska spomenica 1941.

Janez Hribar (Podlipoglav, kod Ljubljane, 8. oktobar 1918Maribor, 21. septembar 1978) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, pukovnik JNA, društveno-politički radnik SR Slovenije i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 8. oktobra 1918. godine u Podlipoglavu kod Ljubljane, u radničkoj porodici. Osnovnu školu pohađao je u Sostru, a zatim je u Ljubljani izučio vodoinstalaterski zanat. Pre rata je učestvovao radničkom pokretu. Godine 1938. bio je šest nedelja u zatvoru, zato što je na izborima verbalno istupio protiv vladinih kandidata.

Nakon osnivanja Oslobodilačkog fronta Slovenije, 27. aprila 1941. godine, stupio je u Narodnooslobodilački pokret i bio među prvim organizatorima terenskog odbora OF u Podlipoglavu. Održavao je vezu sa partizanskim jedinicama i snabdevao ih oružjem, municijom i ostalim potrepštinama.

U Narodnooslobodilačku borbu stupio je 15. jula 1941. godine. Kao član Molničke čete, novembra 1941. godine uključio sed u Drugu grupu odreda, koja je formirana nad Lipoglavom. U toj je grupi bio jedan od trojice obaveštajaca. Prenosio je izveštaje između Druge grupe odreda i Glavnog štaba NOV Slovenije, koji je tada još bio u Ljubljani.

Jedno vreme je bio vodnik u školskom logoru kod Lipoglava. Posle italijanske ofanzive, postao je komandir čete u Gupčevoj brigadi. Istakao se u borbama kod Trebelna, Ajdovca i Doba i akcijama protiv belogardista u Suvoj krajini. Kod Prekrižja u Hrvatskoj bio je teško ranjen. Tada je bio zamenik komandanta Drugog bataljona Gupčeve brigade. Godine 1943, primljen je u članstvo Komunističke partije Slovenije.

U leto 1943. godine, vratio se iz bolnice i postao komandant Trećeg bataljona Gupčeve brigade. Do kapitulacije Italije, septembra 1943. godine, rušio je neprijateljske komunikacije i napadao italijanske položaje. Učestvovao je u borbama u Suvoj krajini, Ribničkoj dolini, u Jelenovom žlebu i u Beloj krajini.

Posle kapitulacije Italije, postao je komandant Gupčeve brigade i s njom vodio borbe u Dolenjskoj i Notranjskoj. Učestvovao je u napadima na Novo Mesto, Tršku goru, u Ribničkoj dolini, kod Slivnice i Grahova i ostalo.

U jesen 1944. godine, postao je zamenik komandanta Petnaeste divizije, a uskoro potom i komandant Petnaeste divizije i komandant Osamnaeste divizije, što je ostao do kraja rata.

Borio se protiv belogardista i Nemaca u Suvoj krajini, vodio četverodnevnu borbu za Opčine, borbe za odbranu Bele krajine, a protiv četnika se borio u Notranjskoj. U završnim borbama za oslobođenje, učestvovao je u borbama za Kočevje, Ribnicu, Velike Lašče i u završnoj bici pred Ljubljanom.

Nakon rata je ostao u Jugoslovenskoj armiji i bio komandant brigade Korpusa narodne odbrane Jugoslavije, komandant demarkacione linije između Italije i Jugoslavije, komandant graničarske brigade na mađarskoj granici, komandant grada Ljubljane, komandant Škole rezervnih vojnih starešina u Bohinjskoj Beli, komandant Škole za rezervne starešine u Vipavi i načelnik pešadijskog odeljenja u diviziji u Mariboru. Posle penzionisanja je bio inspektor za predvojničku obuku u Mariboru i predsednik SUBNOR-a opštine Maribor.

Umro je 21. septembra 1978. godine u Mariboru.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i brojnih jugoslovenskih i stranih odlikovanja, među kojima je poljski Partizanski krst. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 27. novembra 1953. godine.

Literatura[uredi | uredi izvor]