Jan Henrik Dombrovski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jan Henrik Dombrovski
Jan Henrik Dombrovski
Lični podaci
Datum rođenja(1755-08-29)29. avgust 1755.
Mesto rođenjaPježuf, Poljsko-litvanska unija
Datum smrti6. jun 1818.(1818-06-06) (62 god.)
Mesto smrtiVinogora, Pruska

Jan Henrik Dombrovski (polj. Jan Henryk Dąbrowski; Pježuf, 29. avgust 1755Vinogora, 6. jun 1818) je bio poljski general i nacionalni heroj.[1]

Rat u Poljskoj[uredi | uredi izvor]

Odrastao je u Saksoniji i služio je nekoliko godina u saksonskoj vojsci. Bio je konjički oficir, koji se obrazovao u vojnoj školi u Drezdenu. Poljski sejm je 1791. pozvao sve Poljake koji su služili u stranim armijama da se vrate u Poljsku. Kada se dobrovski vratio u Poljsku dobio je zadatak da reformiše konjicu. Pod zapovedništvom Ponjatovskog učestvovao je u kampanji 1792. protiv Rusa. Nalazio se u Poljskoj kada je započeo Košćuškov ustanak 1794. Aktivno je učestvovao u odbrani Varšave i predvodio je jedan korpus koji je podržavao ustanak u Velikoj Poljskoj.

Bio je hrabar oficir, a Tadeuš Košćuško ga je unapredio u generala. Ne samo da ga je Košćuško cenio, nego i nakon sloma Košćuškova ustanka ruska i pruska vojska su mu ponudili položaj.

Poljska Legija[uredi | uredi izvor]

Jan Henrik Dombrovski ispred poljskih legija

Dombrovski je u istoriji Poljske poznat kao organizator Poljske legije za vreme Borbe u Italiji u okviru Francuskih revolucionarnih ratova. Napoleon ga je 1796. pozvao u Pariz. Cisalpinska Republika je imala potrebu za poljskom vojnom pomoći. Bilo je to nakon treće podele Poljske 1796., kada je Poljska nestala sa mape Evrope. Poljaci su nastojali da pomognu Napoleona nadajući se da će na taj način Francuska uzvratiti kontrauslugom i pomoći obnovu poljske nezavisnosti. Bilo je to vreme kada Francuzi nisu mogli da regrutuju dovoljno Italijana. Poljska pomoć im je bila dragocena.

Poljske legije su bile od poljskih emigranata. Te jedinice su imale poljske uniforme, nacionalne oznake i poljske oficire. Jedino su epolete na uniformama imale boje Lombardije i francuski trikolor. Manifest Dombrovskog u kome je pozivao Poljake štampao se u italijanskim, francuskim i nemačkim novinama i bio je jako dobro primljen od strane poljskih emigranata. Ubrzo se u Milanu skupilo nekoliko hiljada dobrovoljaca, iako su velike sile koje su podelile Poljsku pretile kaznama. Dombrovski je za kratko vreme sakupio 7.000 dobrovoljaca, koje je obučio i napravio disciplinovanu vojsku.

Borio se na strani Napoleona od maja 1797. do početka 1803. Kao komandant legije imao je istaknutu ulogu u ratu u Italiji. Ušao je maja 1798. u Rim i istakao se 19. juna 1799. u bici kod Trebije. Istakao se i u drugim bitkama od 1799. do 1801. Nažalost poljske legije nikad nisu ostvarile ono o čemu je Dombrovski maštao, da dođu do Poljske i oslobode zemlju. Napoleon je primetio rastuće nezadovoljsto poljskih vojnika i oficira, posebno nakon što su Francuska i Rusija potpisale mir u Lunevilu. Poljaci su izgubili nadu da će Napoleon osloboditi Poljsku. Napoleon se bojao da će se poljske legije pobuniti, pa je odlučio da ih rasprši. Oko 6.000 Poljaka je poslao 1803. da slome pobunu na Haitiju. Sa Haitija se vratilo samo 3.000 Poljaka.

Varšavsko vojvodstvo[uredi | uredi izvor]

Nakon raspuštanja legija i potpisivanja amijenskog mira Dombrovski je postao general divizije u službi Italijanske republike. Napoleon ga je ponovo pozvao 1806. sa namerom da se stvori poljska formacija sa kojom će oslobađati Veliku Poljsku od Pruske. Ponovo su se prijavili poljski dobrovoljci, ali sa mnogo manje entuzijazma nego prvi put. Dombrovski se istakao u bici kod Gdanjska i bici kod Fridlanda 1807.

Varšavsko vojvodstvo je stvoreno 1807. od poljskih delova Pruske. Bila je to vazalna Napoleonova država. Dombrovski je bio razočaran jer je Napoleon zabranio da se bori za preostale poljske teritorije. Povukao se na svoje imanje kraj Poznanja. Ipak već 1808. kreće u rat protiv Austrije pod komandom Jozefa Ponjatovskog. Poljska vojska je ušla u Galiciju i 15. jula 1808. zauzela Krakov.

Dobrovski je komandovao juna 1812. poljskom divizijom u sastavu Napoleonove Velike armije prilikom Napoleonove invazije Rusije. Imali su ogromne gubitke. Prilom prelaska reke Berezine Dombrovski je ranjen. Borio se pod komandom maršala Ogista Marmona u bici kod Lajpciga 1813. Vratio se 1814. u Poljsku, jer se više nije mogao boriti.

Kongresna Poljska[uredi | uredi izvor]

Poljska je po odlukama Bečkog kongresa 1815. bila u personalnoj uniji sa Rusijom. Ruski car je imenovao Dombrovskog generalom konjice i palatinskim senatorom u Kongresnoj Poljskoj. Povukao se u penziju na svoje imanje, gde je i umro 1818. Napisao je nekoliko vojno-istorijskih dela na poljskom jeziku.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Dąbrowski Jan Henryk”. PWN. Pristupljeno 15. 1. 2021. (jezik: poljski)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]