Japanska laka krstarica Agano
Japanska laka krstarica Agano | |
---|---|
Opšti podaci | |
Karijera | |
Kobilica postavljena | 18. jun 1940. |
Porinut | 22. oktobar 1941. |
Završetak gradnje | 31. oktobar 1941.[1] |
Glavne karakteristike | |
Deplasman | 6.758 tona standardni deplasman 8.670 tona puni deplasman |
Dužina | 174.10 metara |
Širina | 15.20 metara |
Gaz | 5.63 metara |
Pogon | 6 kotla Kanpon, snage 100.000 KS |
Brzina | 35 čvora |
Posada | 730 oficira i mornara |
Naoružanje | Topovi: 6 × 152 mm, 4 × 76 mm, 32 × 25 mm Torpeda 8 × 610 mm Avioni: 2 |
Krtsraica Agano (jap:阿賀野 軽巡洋艦) je bila prvi brod serije lakih krstarica klase Agano u carskoj japanskoj mornarici tokom Drugog svetskog rata. Ime je dobila po reci Agano koja protiče kroz prefekture Fukušima i Nigata u Japanu.
Pozadina[uredi | uredi izvor]
Lake krstarice klase Agano su bile namenjene da služe kao brzi, lako oklopljeni komandni brodovi grupa razarača ili podmornica, i trebalo je da zamene ranije klase lakih krstarica koje su izgrađene odmah nakon Prvog svetskog rata.
Služba[uredi | uredi izvor]
Laka krstarica Agano je građena u brodogradilišti u Sasebu, i nakon završetka gradnje 31. oktobra 1942. godine, uvrštena je u 10. diviziju razarača u sklopu Treće flote. Dana, 16. decembra 1942. godine, Agano polazi na svoju prvu borbenu misiju, zajedno sa nosačem aviona Džunjo i drugim ratnim brodovima, eskortujići trupni konvoj ka Vevaku i Madangu na Novoj Gvineji.
Sledeća misija u kojoj učestvuje krstarica Agano je evakuacija japanskih snaga sa Gvadalkanala – operacija „KE“. Po završenoj evakuaciji ona odlazi u bazu Truk, gde ostaje do maja 1943. godine, i u tom periodu ona vrši patrolnu službu. Agano napušta Truk 3. maja i odlazi ka bazi Kure, gde stiže 8. maja 1943. godine. Nakon što su se američke snage iskrcale 11. maja na ostrvo Atu, Aleutska ostrva, Agano se premešta u bazu Haširađimu, odakle ubrzo prolazi u Tokojamu, iz koje zajedno sa krstaricom Ojodo odlazi 20. maja 1943. godine. Japanci pripremaju operaciju „KITA“ – (SEVER), sa ciljem da se izvrši kontra-napad na Amerikance koji su se iskrcali na ostrvo Atu, međutim i pored velikih pomorskih snaga koje uspevaju da sakupe, opearcija „KITA“ je stopirana 29. maja 1943. godine, pošto su do tada Amerikanci zauzeli celo ostrvo Atu.
Juna 1943. godine, Agano odlazi u bazu Kure, radi modernizacije, kada se na njoj postavlja radar za vazdušno osmatranje Tip 21, i 10 protiv-avionskih topova (2h2 + 2h3) od 25 mm, čime se broj cevi protiv-avionskih topova od 25 mm, povećao na 16. Nakon završene modernizacija, Agano napušta suvi dok i odlazi zajedno sa jačim japanskim pomorskim sastavom (nosači aviona Šokaku, Zukaku, Zuiho i Čijo, nosač hidroaviona Nišin, teške krstarice Tone, Čikuma i Mogami, laka krstarica Ojodo, i razarači Araši, Hagikaze, Isokaze, Hacusuki, Suzucuki i Tamanami) ka bazi Truk, Karolinskim ostrvima. Tokom puta japanski satav je opazio više američkih podmornica, a jedna od njih, podmornica Tinos, je izvršila torpedni napad na nosač aviona Zuiho, ali su sva torpeda promašila. Svi japanski brodovi stižu u bazu Truk bez oštećenja.
Iz baze Truk, Agano zajedno sa drugim ratnim brodovima eskortuje jedan trupni konvoj ka bazi Rabaul – Nova Britanija, gde stiže 21. jula 1943. godine. Tri dana kasnije ona napušta Rabaul i vraća se u bazu Truk, gde stiže 26. jula 1943. godine. Dana, 5. avgusta, kapetan (kasnije kontraadmiral) Macubara Hiroši postaje komandant krstarice Agano.
Septembra 1943. godine, Agano zajedno sa jačim japanskim snagama proba da uhvati američke snage koje su prodrle u blizini Enivetoka, ali ne uspevju da uspostave kontakt. Drugi pokušaj da se uhvate Amerikanci, bio je u oktobru, ali i on kao i prethodni, nije imao uspeha. Međutim, 2. novembra 1942. godine, kao deo flote koji pomaže odbrani Rabaula, Agano učestvuje u većoj akciji (bitka u zalivu carice Auguste) protiv američkih jedinica, u kojoj Japanci gube laku krstaricu Sendaj i razarač Hacukaze. Tri dana kasnije, 5. novembra, po povratku u bazu Rabaul, Agano jedva izbegava bombe od američkih palubnih aviona sa nosača aviona Saratoga i Prinston, i pretpela je minimalna oštećenja uz gubitak jednog člana posade. Sutradan, japanska flota napušta bazu Rabaul, sa ciljem da uvuče u borbu američke snage, ali već 7. novembra se vraćaju nazad u Rabaul, pošto je naredba za napad otkazana.
Dana, 11. novembra 1943. godine, dok se nalazila u bazi Rabaul, Agano je pogođena jednim torpedom, prilikom vazdušnog udara koji su izveli američki palubni aviona iz operativne eskadre TF-50. Sledećeg dana, Agano i tri razarača napuštaju bazu Rabaul i kreću ka bazi Truk, ali je istog dana pogođena jednim torpedom sa američke podmornice Skemp. Krstarica Noširo, brod blizanac krstarice Agano, uzima u vuču krstaricu Agano, i stižu u bazu Truk 16. novembra 1943. godine.
Nakon tri meseca remonta, Agano je bila sposobna da koristi dva od svoja četiri propelera, i napušta bazu Truk 15. februara 1944. godine, odlazeći ka Japanu gde je trebalo da se uradi generalni remont. Eskortovana od razarača Oite, na svega 160 nautičkih milja severno od Truka, 16. februara, krstarica Agano je pogođena sa dva torpeda, ispaljena sa američke podmornice Skeit, koja izazivaju požar na brodu. Od 726 članova posade krstarice Agano, 532 spašava razarač Oite, a Agano tone sledećeg jutra u 05:17 sati.
Krstarica Agano je izbrisana iz spiska flote 31. marta 1944. godine.
Spisak kapetana[uredi | uredi izvor]
- Kapetan Ko Nagava - 31. oktobar 1942 — 5. avgust 1943.
- Kapetan Hiroši Macubara - 5. avgust 1943 — 16. novembar 1943.
- Kapeta/kontraadmiral Takamacu Macuda - 16. novembar 1943 — 17. februar 1944. (spašen od razarača Oita, međutim gine kada je potopljen Oita.)
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Lacroix 1997, str. 794.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Braun, Dejvid (1990). Warship Losses of World War Two. Naval Institute Press. ISBN 978-1-55750-914-7.
- D'Albas, Andrieu (1965). Death of a Navy: Japanese Naval Action in World War II. Devin-Adair Pub. ISBN 978-0-8159-5302-9.
- Dul, Pol S. (1978). A Battle History of the Imperial Japanese Navy, 1941-1945. Naval Institute Press. ISBN 978-0-87021-097-6.
- Ivens, Dejvid (1979). Kaigun : Strategy, Tactics, and Technology in the Imperial Japanese Navy, 1887-1941. Naval Institute Press. ISBN 978-0-87021-192-8.
- Hovart, Stiven (1983). The Fighting Ships of the Rising Sun: The drama of the Imperial Japanese Navy, 1895-1945. Atheneum. ISBN 978-0-689-11402-1.
- Jencura, Hansgeorg (1976). Warships of the Imperial Japanese Navy, 1869-1945. Naval Institute Press. ISBN 978-0-87021-893-4.
- Lacroix, Eric (1997). Japanese Cruisers of the Pacific War. Naval Institute Press. ISBN 978-0-87021-311-3.
- Vajtli, M. Dž. (1995). Cruisers of World War Two: An International Encyclopedia. Naval Institute Press. ISBN 978-1-55750-141-7.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Paršal, Džon; Bob Haket, Sender Kingsep, i Alin Nevit. Krstarice klase Agano „Imperial Japanese Navy Page” Proverite vrednost parametra
|url=
(pomoć). - Istorija krstarice Agano