Pređi na sadržaj

Japanska laka krstarica Kitakami

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Japanska laka krstarica Kitakami
Laka krstarica Kitakami 1931. godine.
Opšti podaci
KarijeraJapanska ratna zastava
Kobilica postavljena1. septembar 1919.
Porinut3. jul 1920.
Završetak gradnje15. april 1921.[1]
Glavne karakteristike
Deplasman5.100 tona standardni deplasman
5.832 tona puni deplasman
Dužina162.10 metara
Širina14.20 metara
Gaz4.80 metara
Pogon12 kotla Kanpon, snage 90.000 KS
Brzina36 kn (67 km/h)
Posada450 oficira i mornara
NaoružanjeTopovi: 7 × 140 mm, 2 × 80 mm, 6 × 13 mm
Torpeda 8 × 533 mm
Avioni: 1

Krstarica Kitakami (jap:北上 軽巡洋艦) je bila japanska laka krstarica klase Kuma, i aktivno je učestvovala u Drugom svetskom ratu. Jedna je od rethih japanskih brodova, koji su dočekali kraj rata na površini vode. Ime je dobila po reci Kitakami, koja protiče kroz prefekturu Ivate, Japan

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Kitakami je bila treći od pet brodova serije japanskih lakih krstarica klase Kuma. Kao i ostali brodovi ove klase, ona je trebalo da služi kao brzi izviđački brod, ili komandni brod flotila razarača i podmornica.

Služba[uredi | uredi izvor]

Rani period[uredi | uredi izvor]

Krstarica Kitakami je građena u brodogradilištu Sasebo, Nagasaki, i kompletirana je 15. aprila 1920. godine. Ubrzo po završetku gradnje, ona odlazi u bazu Makung, Peskadorska ostrva, odakle učestvuje u zaštiti japsnskih iskrcavanja na obale centralne Kine, tokom Drugog Kinesko-Japanskog rata.

Dana, 25. avgusta 1941. godine, Kitakami se vraća u Sasebo, radi prepravke u „torpednu krstaricu“, sa deset četvorocevnih torpednih aparata Tip-92, za torpeda velikog dometa Tip-93. Japanci su planirali da oforme specijalne „Noćne udarne snage“, koje je trebalo da čine torpedne krstarice. Prepravka je završena 30. septembra 1941. godine, nakon čega je Kitakami uvštena u 9. diviziju krstarica kontraadmirala Fukuđi Kišia, iz satava Prve flote.

Rana faza Pacifičkog rata[uredi | uredi izvor]

U vreme napada na Perl Harbor, Kitakami je eskortovala japanske bojne brodove od Haširađime do ostrva Bonin, a zatim se vraća u Japan.

Od januara do maja 1942. godine, krstarica Kitakami izvodi trenažne plovidbe po domaćim vodama. Za vreme bitke za Midvej, Kitakami i krstarica Oi su deo snaga, koje izvode napad na Aleutska ostrva.

Brzi trupni transporti[uredi | uredi izvor]

Od avgusta do septembra 1942. godine, krstarice Kitakami i Oi su prepravljene u brze transportne brodove. Od njihovih deset četvorocevnih torpednih aparata, odstranjena su četiri (ostalo je 24 torpednih cevi). Na njima su postavljena po dva „Daihatsu“ transportna čamca, i po dva trocevna protiv-avionska topa od 25 mm. Takođe su na krmi postavljene i šine za dubinske bombe. Nakon konverzacije, Kitakami i Oi ukrcavaju 4. Maizuru specijalnu mornaričku desantnu jedinicu, koju prevoze do atola Truk, Karolinska ostrva, i ostrva Šortlend, Solomonova ostrva.

Japanska 9. divizija krstarica je rasformirana 21. novembra 1942. godine, nakon čega je Kitakami uvrštena direktno u Kombinovanu flotu. Do kraja novembra, ona transportuje trupe iz Manile, Luzon, do Rabaula, Nova Britanija, a zatim se krajem godine vraća u Sasebo.

Januara 1943. godine, Kitakami je uvrštena u zaštitu za pojačanja japanskih snaga na Novoj Gvineji, i eskortuje konvoj koji je prevozio 20. japansku pešadijsku diviziju od Pusana - Koreja, preko baze Palau, do Vevaka - Nova Gvineja. Februara, Kitakami eskortuje konvoj koji je prevozio 41. japansku pešadijsku diviziju, od Cingtaoa - Kina, do Vevaka, opet preko baze Palau.

Dana, 15. marta 1943. godine, Kitakami je uvrštena u sastav 16. divizije krstarica, flote jugozapadne oblasti, admirala Takasua, kao stražarski brod, i bazira u SarabajiJava. Ona eskortuje tri konvoja tokom aprila i maja, od Sarabaje do Kaimana - Nova Gvineja.

Krstarice Kitakami, Oi, Kinu i Kuma, su 23. juna 1943. godine napadnute u blizini Makasara od američkih bombardera B-24 Liberator iz 319. eskadrile, 5. vazdušne armije. Nijedna krstarica nije direktno pogođena, ali su neke pretrpele lakša oštećenja od bombi koje su pale u njihovoj neposrednoj blizini.

Nakon remonta u bazi Singapur, avgusta 1943. godine, Kitakami početkom septembra eskortuje trupni konvoj iz Singapura za Nikobarska ostrva, a početkom oktobra eskortuje dva konvoja do Port Blera, Andamanska ostrva.

Početkom januara 1944. godine, Kitakami eskortuje novi konvoj do Port Blera. U povratku, dok je prolazila kroz prolaz Malaka, jugozapadno od Penanga – Malaja, 27. januara 1944. godine, Kitakami je pogođena sa dva torpeda, koja su ispaljena sa britanske podmornice Templar. Krstarica Kinu odvlači krstaricu Kitakami u zaliv Angsa – Malaja, radi najpotrebnijeg remonta, a odatle se prebacuje februara u bazu Singapur, gde je urađen kompletan remont, koji je završen 21. juna 1944. godine. Međutim, nakon što je napustila Singapur, eskortujući tanker Kjokuto Maru, u krstaricu Kitakami počinje lagano da prodire morska voda. Zbog toga, ona ostaje u bazi Kavite - Filipini, od 12. do 26. jula 1944. godine, gde je urađen kraći remont. Uprkos ovom dodatnom remontu, u krstaricu Kitakami i dalje nastavlja da prodire morska voda, te je ona bila priniđena da ode u brodogradilište Sasebo, Japan.

Nosač živih torpeda „Kaiten“[uredi | uredi izvor]

Od 14. avgusta 1944. godine, Kitakami se nalazila u bazi Sasebo, radi remonta i prepravke u nosač „Kaiten“ živih torpeda, sa kapacitetom od 8 torpeda. Jedan 20-tonski kran, koji je skinut sa nosača hidroaviona Čitose, je postavljen, kako bi torpeda mogla da se podignu ili spuste u vodu. Krma je bila prepravljena u izvestnu nastrešnicu sa strmim stranama. Krmene turbine su uklonjene, i taj prostor je upotrebljen za držanje rezervnih delova i remontne opreme. Uklanjanjem ovih turbina, smanjena je brzina broda od 36 na 23 kn (43 km/h). Svi topovi glavne artljerije su odstranjeni sa krstarice Kitakami, a postavljen je jedan dvocevni top od 127 mm. Broj protiv-avionskih topova od 25 mm je povećan na 67 cevi (12x3 i 31x1). Takođe su postavljena dva radara za vazdušno osmatranje Tip-13, kao i jedan za površinsko osmatranje Tip-22. Dva šinska lansera za dubinske bombe su postavljena na krmi, kao i dva bacača dubinskih bombi. Prepravka je završena 20. januara 1945. godine, i Kitakami je uključena direktno u Kombinovanu flotu.

Dana, 19. marta 1945. godine, američka operativna eskadra TF-58, u čijem sastavu su se nalazili nosači aviona Eseks, Intrepid, Hornet, Vesp, Henkok, Benington i Belo Vud, izvodi prvi vazdušni prepad na bazu Kure. Više od 240 američkih aviona (SB2C heldajver, F4U Korser i F6F helket), je napalo bojne brodove Hjuga, Ise, Jamato i Haruna, nosače aviona Amagi, Kacuragi, Rjuho i Kaijo, i ostale japanske ratne brodove. Kitakami prolazi bez oštećenja.

Jula 1945. godine, na krstarici Kitakami su postavljena još 27 jednocevna protiv-avionska topa od 25 mm. Međutim, 24. jula 1945. godine, oko 200 američkih aviona sa nosača aviona iz operativne eskadre TF-38; Eseks, Taikonderoga, Rendolf, Henkok, Batan i Montrej, izvodi novi napad na bazu Kure. Ovog puta, krstarica Kitakami je pretrpela oštećenja, a 32 člana njene posade je poginulo.

Nakon rata[uredi | uredi izvor]

Nakon predaje Japana 2. septembra 1945. godine, Kitakami je prebačena u bazu Kagošima i uključena je u službu za povratak japanskih vijnika u domovinu. Ona je korišćena u svojstvu broda radionice, za brodove koji su prevozili japanske vojnike nazad u Japan.

Krstarica Kitami je oficijelno obrisana iz spiska japanske flote 30. novembra 1945. godine, a sesečena je u bazi Nanao, prefektura Išikava, Japan, u periodu od 10. avgusta 1946. do 31. marta 1947. godine.

Lista Kapetana[uredi | uredi izvor]

  • Kapetan Teiđi Sakamoto – 15. april 192115. mart 1922.
  • Kapetan Musaši Jamazaki - 15. mart 1922 — 1. decembar 1922.
  • Kapetan Ricuto Takahaši – 1. decembar 1922 — 1. decembar 1923.
  • Kapetan Togo Kavano – 1. decembar 1923 — 1. novembar 1924.
  • Kapetan Makoto Jošikava – 1. novembar 1924 — 4. decembar 1928.
  • Kapetan Šosuke Šimomura – 4. decembar 1928. –5. oktobar 1929.
  • Kapetan Naohiko Saito – 5. oktobar 1929 — 5. decembar 1929.
  • Kapetan Baron Minoru Sonoda – 5. decembar 1929 — 1. decembar 1930.
  • Kapetan Rokuro Horie – 1. decembar 1930 — 14. novembar 1931.
  • Kapetan Džiniči Kusaka – 14. novembar 1931 — 1. decembar 1932.
  • Kapetan Baron Tomošige Sameđima – 1. decembar 1932 — 14. mart 1934.
  • Kapetan Moriđi Takeda – 14. mart 1934 — 15. novembar 1934.
  • Kapetan Jasuo Inoue – 15. novembar 1934 — 10. oktobar 1935.
  • Kapetan Micuharu Macujama – 10. oktobar 1935 — 1. decembar 1937.
  • Kapetan Hađime Horiuči – 1. decembar 1937 — 15. decembar 1938.
  • Kapetan Masao Ueno – 15. decembar 1938 — 19. oktobar 1940.
  • Kapetan Šigejasu Nišioka – 19. oktobar 1940 — 1. novembar 1940.
  • Kapetan Šunsaku Nabešima – 1. novembar 1940 — 1. septembar 1941.
  • Kapetan Cutau Araki – 1. septembar 1941 — 28. novembar 1941.
  • Kapetan Saiđi Norimicu – 28. novembar 1941 — 5. septembar 1942.
  • Kapetan Nobumiči Curuoka – 5. septembar 1942 — 17. maj 1943.
  • Kapetan Tomekiči Nomura – 17. maj 1943 — 2. novembar 1943.
  • Kapetan Đo Tanaka - 2. novembar 1943 — 10. jun 1944.
  • Kapetan Saburo Kase – 10. jun 1944 — 29. avgust 1944.
  • Kapetan Masamoto Šimizu – 29. avgust 1944 — 1. decembar 1944.
  • Kapetan Kunizo Kanaoka – 1. decembar 1944 — 15. avgust 1945.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Lacroix 1997, str. 794.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]