Japanska laka krstarica Kitakami
Japanska laka krstarica Kitakami | |
---|---|
Opšti podaci | |
Karijera | |
Kobilica postavljena | 1. septembar 1919. |
Porinut | 3. jul 1920. |
Završetak gradnje | 15. april 1921.[1] |
Glavne karakteristike | |
Deplasman | 5.100 tona standardni deplasman 5.832 tona puni deplasman |
Dužina | 162.10 metara |
Širina | 14.20 metara |
Gaz | 4.80 metara |
Pogon | 12 kotla Kanpon, snage 90.000 KS |
Brzina | 36 kn (67 km/h) |
Posada | 450 oficira i mornara |
Naoružanje | Topovi: 7 × 140 mm, 2 × 80 mm, 6 × 13 mm Torpeda 8 × 533 mm Avioni: 1 |
Krstarica Kitakami (jap:北上 軽巡洋艦) je bila japanska laka krstarica klase Kuma, i aktivno je učestvovala u Drugom svetskom ratu. Jedna je od rethih japanskih brodova, koji su dočekali kraj rata na površini vode. Ime je dobila po reci Kitakami, koja protiče kroz prefekturu Ivate, Japan
Pozadina[uredi | uredi izvor]
Kitakami je bila treći od pet brodova serije japanskih lakih krstarica klase Kuma. Kao i ostali brodovi ove klase, ona je trebalo da služi kao brzi izviđački brod, ili komandni brod flotila razarača i podmornica.
Služba[uredi | uredi izvor]
Rani period[uredi | uredi izvor]
Krstarica Kitakami je građena u brodogradilištu Sasebo, Nagasaki, i kompletirana je 15. aprila 1920. godine. Ubrzo po završetku gradnje, ona odlazi u bazu Makung, Peskadorska ostrva, odakle učestvuje u zaštiti japsnskih iskrcavanja na obale centralne Kine, tokom Drugog Kinesko-Japanskog rata.
Dana, 25. avgusta 1941. godine, Kitakami se vraća u Sasebo, radi prepravke u „torpednu krstaricu“, sa deset četvorocevnih torpednih aparata Tip-92, za torpeda velikog dometa Tip-93. Japanci su planirali da oforme specijalne „Noćne udarne snage“, koje je trebalo da čine torpedne krstarice. Prepravka je završena 30. septembra 1941. godine, nakon čega je Kitakami uvštena u 9. diviziju krstarica kontraadmirala Fukuđi Kišia, iz satava Prve flote.
Rana faza Pacifičkog rata[uredi | uredi izvor]
U vreme napada na Perl Harbor, Kitakami je eskortovala japanske bojne brodove od Haširađime do ostrva Bonin, a zatim se vraća u Japan.
Od januara do maja 1942. godine, krstarica Kitakami izvodi trenažne plovidbe po domaćim vodama. Za vreme bitke za Midvej, Kitakami i krstarica Oi su deo snaga, koje izvode napad na Aleutska ostrva.
Brzi trupni transporti[uredi | uredi izvor]
Od avgusta do septembra 1942. godine, krstarice Kitakami i Oi su prepravljene u brze transportne brodove. Od njihovih deset četvorocevnih torpednih aparata, odstranjena su četiri (ostalo je 24 torpednih cevi). Na njima su postavljena po dva „Daihatsu“ transportna čamca, i po dva trocevna protiv-avionska topa od 25 mm. Takođe su na krmi postavljene i šine za dubinske bombe. Nakon konverzacije, Kitakami i Oi ukrcavaju 4. Maizuru specijalnu mornaričku desantnu jedinicu, koju prevoze do atola Truk, Karolinska ostrva, i ostrva Šortlend, Solomonova ostrva.
Japanska 9. divizija krstarica je rasformirana 21. novembra 1942. godine, nakon čega je Kitakami uvrštena direktno u Kombinovanu flotu. Do kraja novembra, ona transportuje trupe iz Manile, Luzon, do Rabaula, Nova Britanija, a zatim se krajem godine vraća u Sasebo.
Januara 1943. godine, Kitakami je uvrštena u zaštitu za pojačanja japanskih snaga na Novoj Gvineji, i eskortuje konvoj koji je prevozio 20. japansku pešadijsku diviziju od Pusana - Koreja, preko baze Palau, do Vevaka - Nova Gvineja. Februara, Kitakami eskortuje konvoj koji je prevozio 41. japansku pešadijsku diviziju, od Cingtaoa - Kina, do Vevaka, opet preko baze Palau.
Dana, 15. marta 1943. godine, Kitakami je uvrštena u sastav 16. divizije krstarica, flote jugozapadne oblasti, admirala Takasua, kao stražarski brod, i bazira u Sarabaji – Java. Ona eskortuje tri konvoja tokom aprila i maja, od Sarabaje do Kaimana - Nova Gvineja.
Krstarice Kitakami, Oi, Kinu i Kuma, su 23. juna 1943. godine napadnute u blizini Makasara od američkih bombardera B-24 Liberator iz 319. eskadrile, 5. vazdušne armije. Nijedna krstarica nije direktno pogođena, ali su neke pretrpele lakša oštećenja od bombi koje su pale u njihovoj neposrednoj blizini.
Nakon remonta u bazi Singapur, avgusta 1943. godine, Kitakami početkom septembra eskortuje trupni konvoj iz Singapura za Nikobarska ostrva, a početkom oktobra eskortuje dva konvoja do Port Blera, Andamanska ostrva.
Početkom januara 1944. godine, Kitakami eskortuje novi konvoj do Port Blera. U povratku, dok je prolazila kroz prolaz Malaka, jugozapadno od Penanga – Malaja, 27. januara 1944. godine, Kitakami je pogođena sa dva torpeda, koja su ispaljena sa britanske podmornice Templar. Krstarica Kinu odvlači krstaricu Kitakami u zaliv Angsa – Malaja, radi najpotrebnijeg remonta, a odatle se prebacuje februara u bazu Singapur, gde je urađen kompletan remont, koji je završen 21. juna 1944. godine. Međutim, nakon što je napustila Singapur, eskortujući tanker Kjokuto Maru, u krstaricu Kitakami počinje lagano da prodire morska voda. Zbog toga, ona ostaje u bazi Kavite - Filipini, od 12. do 26. jula 1944. godine, gde je urađen kraći remont. Uprkos ovom dodatnom remontu, u krstaricu Kitakami i dalje nastavlja da prodire morska voda, te je ona bila priniđena da ode u brodogradilište Sasebo, Japan.
Nosač živih torpeda „Kaiten“[uredi | uredi izvor]
Od 14. avgusta 1944. godine, Kitakami se nalazila u bazi Sasebo, radi remonta i prepravke u nosač „Kaiten“ živih torpeda, sa kapacitetom od 8 torpeda. Jedan 20-tonski kran, koji je skinut sa nosača hidroaviona Čitose, je postavljen, kako bi torpeda mogla da se podignu ili spuste u vodu. Krma je bila prepravljena u izvestnu nastrešnicu sa strmim stranama. Krmene turbine su uklonjene, i taj prostor je upotrebljen za držanje rezervnih delova i remontne opreme. Uklanjanjem ovih turbina, smanjena je brzina broda od 36 na 23 kn (43 km/h). Svi topovi glavne artljerije su odstranjeni sa krstarice Kitakami, a postavljen je jedan dvocevni top od 127 mm. Broj protiv-avionskih topova od 25 mm je povećan na 67 cevi (12x3 i 31x1). Takođe su postavljena dva radara za vazdušno osmatranje Tip-13, kao i jedan za površinsko osmatranje Tip-22. Dva šinska lansera za dubinske bombe su postavljena na krmi, kao i dva bacača dubinskih bombi. Prepravka je završena 20. januara 1945. godine, i Kitakami je uključena direktno u Kombinovanu flotu.
Dana, 19. marta 1945. godine, američka operativna eskadra TF-58, u čijem sastavu su se nalazili nosači aviona Eseks, Intrepid, Hornet, Vesp, Henkok, Benington i Belo Vud, izvodi prvi vazdušni prepad na bazu Kure. Više od 240 američkih aviona (SB2C heldajver, F4U Korser i F6F helket), je napalo bojne brodove Hjuga, Ise, Jamato i Haruna, nosače aviona Amagi, Kacuragi, Rjuho i Kaijo, i ostale japanske ratne brodove. Kitakami prolazi bez oštećenja.
Jula 1945. godine, na krstarici Kitakami su postavljena još 27 jednocevna protiv-avionska topa od 25 mm. Međutim, 24. jula 1945. godine, oko 200 američkih aviona sa nosača aviona iz operativne eskadre TF-38; Eseks, Taikonderoga, Rendolf, Henkok, Batan i Montrej, izvodi novi napad na bazu Kure. Ovog puta, krstarica Kitakami je pretrpela oštećenja, a 32 člana njene posade je poginulo.
Nakon rata[uredi | uredi izvor]
Nakon predaje Japana 2. septembra 1945. godine, Kitakami je prebačena u bazu Kagošima i uključena je u službu za povratak japanskih vijnika u domovinu. Ona je korišćena u svojstvu broda radionice, za brodove koji su prevozili japanske vojnike nazad u Japan.
Krstarica Kitami je oficijelno obrisana iz spiska japanske flote 30. novembra 1945. godine, a sesečena je u bazi Nanao, prefektura Išikava, Japan, u periodu od 10. avgusta 1946. do 31. marta 1947. godine.
Lista Kapetana[uredi | uredi izvor]
- Kapetan Teiđi Sakamoto – 15. april 1921 — 15. mart 1922.
- Kapetan Musaši Jamazaki - 15. mart 1922 — 1. decembar 1922.
- Kapetan Ricuto Takahaši – 1. decembar 1922 — 1. decembar 1923.
- Kapetan Togo Kavano – 1. decembar 1923 — 1. novembar 1924.
- Kapetan Makoto Jošikava – 1. novembar 1924 — 4. decembar 1928.
- Kapetan Šosuke Šimomura – 4. decembar 1928. –5. oktobar 1929.
- Kapetan Naohiko Saito – 5. oktobar 1929 — 5. decembar 1929.
- Kapetan Baron Minoru Sonoda – 5. decembar 1929 — 1. decembar 1930.
- Kapetan Rokuro Horie – 1. decembar 1930 — 14. novembar 1931.
- Kapetan Džiniči Kusaka – 14. novembar 1931 — 1. decembar 1932.
- Kapetan Baron Tomošige Sameđima – 1. decembar 1932 — 14. mart 1934.
- Kapetan Moriđi Takeda – 14. mart 1934 — 15. novembar 1934.
- Kapetan Jasuo Inoue – 15. novembar 1934 — 10. oktobar 1935.
- Kapetan Micuharu Macujama – 10. oktobar 1935 — 1. decembar 1937.
- Kapetan Hađime Horiuči – 1. decembar 1937 — 15. decembar 1938.
- Kapetan Masao Ueno – 15. decembar 1938 — 19. oktobar 1940.
- Kapetan Šigejasu Nišioka – 19. oktobar 1940 — 1. novembar 1940.
- Kapetan Šunsaku Nabešima – 1. novembar 1940 — 1. septembar 1941.
- Kapetan Cutau Araki – 1. septembar 1941 — 28. novembar 1941.
- Kapetan Saiđi Norimicu – 28. novembar 1941 — 5. septembar 1942.
- Kapetan Nobumiči Curuoka – 5. septembar 1942 — 17. maj 1943.
- Kapetan Tomekiči Nomura – 17. maj 1943 — 2. novembar 1943.
- Kapetan Đo Tanaka - 2. novembar 1943 — 10. jun 1944.
- Kapetan Saburo Kase – 10. jun 1944 — 29. avgust 1944.
- Kapetan Masamoto Šimizu – 29. avgust 1944 — 1. decembar 1944.
- Kapetan Kunizo Kanaoka – 1. decembar 1944 — 15. avgust 1945.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Lacroix 1997, str. 794.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Braun, Dejvid (1990). Warship Losses of World War Two. Naval Institute Press. ISBN 978-1-55750-914-7.
- D'Albas, Andrieu (1965). Death of a Navy: Japanese Naval Action in World War II. Devin-Adair Pub. ISBN 978-0-8159-5302-9.
- Dul, Pol S. (1978). A Battle History of the Imperial Japanese Navy, 1941-1945. Naval Institute Press. ISBN 978-0-87021-097-6.
- Ivens, Dejvid (1979). Kaigun : Strategy, Tactics, and Technology in the Imperial Japanese Navy, 1887-1941. Naval Institute Press. ISBN 978-0-87021-192-8.
- Hovart, Stiven (1983). The Fighting Ships of the Rising Sun: The drama of the Imperial Japanese Navy, 1895-1945. Atheneum. ISBN 978-0-689-11402-1.
- Jencura, Hansgeorg (1976). Warships of the Imperial Japanese Navy, 1869-1945. Naval Institute Press. ISBN 978-0-87021-893-4.
- Lacroix, Eric (1997). Japanese Cruisers of the Pacific War. Naval Institute Press. ISBN 978-0-87021-311-3.
- Vajtli, M. Dž. (1995). Cruisers of World War Two: An International Encyclopedia. Naval Institute Press. ISBN 978-1-55750-141-7.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Paršal, Džon; Bob Haket, Sender Kingsep, i Alin Nevit. Krstarice klase Kuma „Imperial Japanese Navy Page” Proverite vrednost parametra
|url=
(pomoć). Pristupljeno 14. 6. 2006. - Lake krstarice klase Kuma
- Krstarice klase Kuma
- Istorija krstarice Kitakami