Pređi na sadržaj

Јапански брест

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Japanski brest
Stablo u Sir Harold Hillier Gardens
(Ujedinjeno Kraljevstvo)
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
Varijetet:
U. d. var. japonica
Trinomijalno ime
Ulmus davidiana var. japonica
(Rehd.) Nakai
Sinonimi
  • Ulmus campestris Komarov
  • Ulmus campestris L. var. japonica Rehder
  • Ulmus campestris var. laevis Fr. Schmidt
  • Ulmus campestris var. vulgaris Shirasawa
  • Ulmus davidiana var. levigata (C. K. Schneid.), Nakai
  • Ulmus davidiana var. japonica f. suberosa Nakai
  • Ulmus japonica (Rehder), Sarg.
  • Ulmus japonica var. levigata C. K. Schneid.
  • Ulmus propinqua Koidz.
  • Ulmus wilsoniana C. K. Schneid.
Listovi japanskog bresta.
Krilate orašice japanskog bresta.
Ožinjenice zelenih reznica klona 'Variegata'.
Unutarvrsni klon japanskog bresta 'Morton'.
Plodovi hibridnog klona 'Sapporo Autumn Gold'.
Stablo Ulmus 'Sapporo Autumn Gold' u Krajstčerču (Novi Zeland).

Japanski brest (Ulmus davidiana var. japonica (Rehd.) Nakai) se danas smatra varijetetom vrste U. davidiana Planch. (ranije je smatran varijetetom poljskog bresta: U. campestris var. japonica Sarg. ex Rehd.), dok ga neki autori smatraju samostalnom vrstom. Američki botaničar Sardžent mu dodeljuje epitet japanski Ulmus japonica (Rehd.) Sarg. (1894), a japanski botaničar Koidzumi daje mu naziv U. propinqua Koidz. što znači srodni (verovatno sa U. davidiana).

Areal[uredi | uredi izvor]

Endemska vrsta u većem delu kontinentalne severistočne Azije i Japanu. Raste u močvarnim šumama i na mladim aluvijalnim zemljištima, mada je većina ovakvih staništa zauzeta intenzivnim gajenjem pirinča[1].

Opis vrste[uredi | uredi izvor]

U Japanu drvo oko 35 m visine i prsnim prečnikom od 2 m, sa širokom krunom i visećim granama. Kora siva ili sivomrka, ispucala. Mladi letorasti veoma maljavi, kasnije bledomrki, ponekad sa plutastim krilima. Vegetativni pupoljci 4-7 mm dugi i 2-2,5 mm široki, mrki, jajasti, zašiljeni i posuti kratkim sivim prileglim dlačicama.

Listovi ovalni ili objajasti 8-12 cm dugi i 4-7 cm široki, nejednake, širokokonične osnove i naglo suženog, a zatim izvučenog vrha, grubo testerasti, sa gustim dlačicama u početku, kasnije veoma rapavi. Naličje listova bleđe, maljavo, posebno duž srednjeg i bočnih nerava kojih je 7-13 pari. Lisna drška duga oko 4 mm, dlakava.

Cvetni pupoljci 4-4,5 mm dugi i 3-3,5 mm široki, široko jajasti, tupi, mrki ili sivi sa kratkim prileglim dlačicama. Cvasti glavičaste sa skoro sedećim cvetovima. Perigon go, 1,5 do 2,5 mm dug, svetlozelen, ponekad svetloružičast, razdeljen na 4-5 na krajevima trepavičastih režnjeva, i istim brojem prašnika tamnocrvenih antera. Tučak je go sa belim žigom.

Plodovi objajasti, dugi 1,6 cm, široki oko 1 cm, zašiljene osnove. Seme je smešteno blizu ureza čije su unutrašnje ivice trepavičaste, sa obe strane sa sitnim dlačicama. Seme 3-3,5 mm dugo i 2-2,5 mm široko[2].

Kultivari[uredi | uredi izvor]

  • 'Variegata' (syn: U. japonica 'Variegata') je unutarvrsni kultivar introdikovan iz Japana u Boskop (Holandija) 1979. godine. U literaturi uglavnom nepoznat. U petoj godini visok oko 2 m, sa grananjem od zemlje. Prema Van de Laaru (1984), koji je izvršio introdukciju, primerak u Boskopu se bitno razlikuje od roditeljske individue u Japanu po povećanom broju zelenih listova i nekompaktnoj kruni. Listovi dugi 3-5,5 cm i 1,5-3,3 cm široki, sa belim mramorastim mrljama različitih veličina i oblika uglavnom u pravcu pružanja nerava, goli i s lica i naličja. Osnova lista simetrična, obod grubo testerast, sa 6-10 nerava na jednoj polovini, koji se retko račvaju. Lisna drška 2-4 mm[2].
  • 'Sapporo Autumn Gold' je međuvrsni kultivar koji su sintetisali Smalley & Lester (1973) u Medisonu (SAD). Dobijen je iz slobodno oprašenog semena sakupljenog sa stabla U. pumila iz Botaničke bašte Hokaido univerziteta, Saporo - Japan. Smatra se da je U. 'Sapporo Autumn Gold' hibrid između U. pumila i U. davidiana var. japonica na osnovu položaja materinskog stabla i rezultata iz kontrolisanih ukrštanja. Drvo raste veoma brzo prvih godina, formirajući gustu, vazoliku krunu. Orteta je u 15. godini bila visoka preko 12 m nastavljajući sa brzim rastom i pored guste sadnje (3x6 m). Smalley i Lester pretpostavljaju da kultivar nasleđuje visinu intermedijerno od roditelja, pa očekuju da će dostići 18-20 m u doba pune zrelosti. Kora je glatka ili slabo ispucala, tamno do svetlosiva sa tamnosmeđim pukotinama. Izdanci kreću početkom maja (Medison) u isto vreme sa autohtonim američkim brestom; slabo su dlakavi, sivo zeleni, sa lica crvenkasti (odlika potomstva koje sadrži gene U. davidiana var. japonica). List je eliptičan i simetričan u osnovi, na vrhu zašiljen, dvostruko testerast, 8-10 cm dug i 4,5-5,5 cm širok (list senke može da bude i veći). Jesenja boja lista je svetlozelenkastožuta dugo pre opadanja (ime!). Osobine cvetova i plodova uglavnom su intermedijerne u poređenju sa roditeljskim, i ne mogu poslužiti kao kriterijum za raspoznavanje. Orteta je počela sa intenzivnim cvetanjem u 5. godini[2].

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Makita, H., Miyagi, T., Miura, O., and Kikuchi, T. (1979). A study of an alder forest and an elm forest with special reference to their geomorphological conditions in a small tributary basin. In: Vegetation und Lansdschaft Japans. Bull: Yokohama Phytosoc. Soc. Japan 16, 1979
  2. ^ a b v Grbić, M. (1992): Unapređenje rasadničke proizvodnje nekih brestova (Ulmus L.) autovegetativnim metodama razmnožavanja. Doktorska disertacija, Šumarski fakultet Beograd.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]