Jaša Tomić (Sečanj)

Koordinate: 45° 26′ 34″ S; 20° 51′ 08″ I / 45.44266° S; 20.85212° I / 45.44266; 20.85212
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Jaša Tomić
Pravoslavna crkva
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugSrednjobanatski
OpštinaSečanj
Stanovništvo
 — 2011.Pad 2.373
 — gustina28/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 26′ 34″ S; 20° 51′ 08″ I / 45.44266° S; 20.85212° I / 45.44266; 20.85212
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina52 m
Površina82,0 km2
Jaša Tomić na karti Srbije
Jaša Tomić
Jaša Tomić
Jaša Tomić na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj23230
Pozivni broj023
Registarska oznakaZR

Jaša Tomić, ranije Modoš (mađ. Modos), je naselje u opštini Sečanj, u Srednjobanatskom upravnom okrugu, u Srbiji. Prema popisu iz 2011. bilo je 2373 stanovnika. Rumunska granica je istočno, na oko kilometar od sela. Granični prelaz Jaša Tomić - Foeni ponovo je otvoren 2014. godine. Blizu sela protiče reka Tamiš. Selo je dobilo ime po Jaši Tomiću, političaru iz 19. veka. Pre toga naselje se zvalo Modoš. Selo je poznato po poplavi koja se dogodila 2005. godine kada se izlila reka Tamiš i poplavila veliki deo naselja. To je bila najveća poplava u Banatu u poslednjih stotinak godina. Ovde se nalaze pravoslavna crkva Sv. Nikole i katolička crkva Uznesenja Blažene Device Marije.

Geografija[uredi | uredi izvor]

U selu se osim pravoslavne nalazi i rimokatolička crkva podignuta 1911. godine koja je u lošem stanju usled starosti.[1]

Položaj[uredi | uredi izvor]

Jaša Tomić se nalazi na nadmorskoj visini od 52 metara. Zapadno od sela je selo Krajišnik, udaljeno oko 10 km, južno su Sečanj i Šurjan, udaljeni 12 odnosno 7 km. Najbliži veliki grad je Zrenjanin udaljen 41 km.

Zemljište je ravničarsko, aluvijalnog porekla, sastavljeno od peščara, peska, lesa i ilovače. Površinski sloj zemljišta je uglavnom banatski černozem (oko 75%), a zastupljena je i naplavnica, slatina i smolnica.

Prošlost[uredi | uredi izvor]

Modoš se prvi put sreće u dokumentima 1332–1337. godine u vezi sa popisom papskog desetka. Pripadao je Kovinskoj županiji u Ugarskoj.

To je srpsko naselje zapisano u Kruševskom pomeniku i Katastigu manastira Pećke patrijaršije u 17. veku. Po oslobođenju od Turaka, u Komorskom Banatu je 1717. godine imao 50 domova. Modoš je 1764. godine pravoslavna parohija u Elemirskom protoprezviteratu.[2] Po Erleru carskom revizoru 1774. godine Modoš je naselje u Bečkerečkom distriktu i Bečkerečkom srezu, a stanovnici su Srbi.[3] U mestu od polovine 18. veka kolonizovane Švabe, ali i druge nacije, među kojima najviše pokatoličeni Bugari (Palćeni)[4]. Zbog toga su se Srbi u više navrata iseljavali. Spahija Nikola Đuričko (i njegovi srodnici) se potpisivao sa predikatom "ot Modoš".[5]

Kada je 1797. godine popisan pravoslavni klir Temišvarske županije u "Modošu" su bila petorica sveštenika. Bili su to parosi, pop Georgije Mihajlović (rukop. 1762), pop Vasilije Gađanski (1781), pop Atanasije Vuković (1789), kapelan pop Jovan Bedričić (1790) te đakon i učitelj Vasilije Mihajlović (1793). Samo je pop Atanasije znao pored srpskog i rumunski jezik.[6]

Početkom 20. veka Modoš je imao status "velika opština", a to je bilo zbog velikog broja stanovnika. U mestu je tada živelo 4620 stanovnika u 740 kuća. Nemci su bili najbrojniji (sa 2131 pripadnikom) a Srba je tada 1452 duše (ili 32%) sa 252 doma (ili 34%).[7] Mada je Rumuna bilo svega 61 stanovnik, Modoš je prilikom prvog razgraničenja 1919. godine ipak pripao Rumuniji. Sve do jeseni 1923. godine Modoš je sa još nekoliko sela bio u sastavu rumunske kraljevine. Zatim je izvršena razmena teritorija, da bi se dobilo pravilno razgraničenje. Modoš je zamenjen za varoš Žombolju. Novo ime "Jaša Tomić" dobija 1924. godine, u znak zahvalnosti radikalskom vođi Jaši Tomiću, koji je doprineo da mesto bude dodeljeno Kraljevini SHS.

Modoš je bilo važno mesto - bogata "varoš" na Tamišu, i u njemu su bile koncentrisane institucije i vlasti sa sedištem, poput: politički - Modoški srez, politička opština, sreski sud, sreski fizikat, poresko zvanje, pošta i brzojav, telefon i željeznička stanica.

Bolnica za duševne bolesti počela je da radi u Modošu 1896. godine, a kasnije ona postaje lečilište za plućne bolesti. Između dva svetska rata u Modošu je radila Državna građanska škola.[8]

Od srpskih javnih zdanja, u mestu su tada pravoslavna crkva i srpska narodna škola. Postojala je pravoslavna crkvena opština na čelu sa predsednikom Šandorom Vukovim. Crkvena opština je imućna, poseduje parohijski dom u kojem stanije sveštenik i parohijsku sesiju za izdržavanje sveštenika. Pravoslavna parohija je bila IV platežne klase, a kao parohijska filijala javlja se 1905. godine mesto Čavoš, sa svojih 160 pravoslavaca. Parohijsko zvanje je osnovano 1779. godine, od kada se vode pravoslavne crkvene matice. Paroh modoški 1905. godine je pop Ivan Aleksić (rođen 1868) iz Arada, koji se u Modošu bavio do tada 13 godina. Pop Ivan je bio obrazovan čovek, sa znanjem četiri jezika koji se bavio crkvenim ikonopisom.[9]

Pravoslavna crkva je posvećena praznik Prenosu moštiju Sv. Nikole ili Letnjem Sv. Nikoli. Građena je 1746. godine, a templo je oslikala družina zografa predvođenih Nedeljkom i Šerbanom Popovićem 1752. godine. Godine 1801. modoški paroh bio je pop Vasilije Gađanović. U Novom hramu u 19. veku radili su i ikonopisci Jefta Čolaković 1812. godine i Pavel Petrović 1842. godine.[9] Ikonostas u opravljenom hramu radio je tokom 1905–1906. godine Stevan Aleksić. Na pravoslavnom groblju je 1906. godine podigao grobljansku kapelu Luka Vasić, koja je posvećena prazniku treće obretenije sv. Jovana Krstitelja.[10] Ikonostas u toj kapeli oslikao je tada meštanin Stevan Aleksić.

Modoš je bio stecište više slikara, koji su odatle potekli ili tu živeli. Tu je rođen i živeo (1818) živopisac Nikifor Žarković.[11] U Modošu je rođen akademski slikar Vasa Pomorišac (1892–1961). Arađanin, ikonopisac Nikola Aleksić (rođen 1803. u Aradu) umro je u Modošu 1873. godine,[12] a njegov sin ikonopisac bio je pomenuti paroh modoški Ivan (rođen 1868. u Aradu) tu je umro 1938. godine. U prvoj polovini 20. veka modoški stanovnik je poznati slikar Stevan Aleksić, takođe je tu umro 1923. godine.

U mestu je 1834–1863. godine bio učitelj Jovan Faraonović. Modoška srpska škola je 1905. godine sačuvala "narodni" karakter, jer ju je izdržavala pravoslavna crkvena opština. Sa 147 đaka u redovnoj i 59 u poftornoj radili su, učitelj Vasa Vrtiparaški rodom iz Velike Kikinde i učiteljica Stefanija Aleksić rodom iz Samoša. Učitilj Vasa se bavio književnim radom, a Stefanija je bila supruga akademskog slikara Stevana Aleksića.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Jaša Tomić živi 2406 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,6 godina (39,9 kod muškaraca i 43,2 kod žena). U naselju ima 1110 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,68 (popis 2002.).

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Demografija[13]
Godina Stanovnika
1869. 4.272
1900. 4.614
1921. 4.750
1948. 4.378
1953. 4.569
1961. 4.420
1971. 3.831
1981. 3.625
1991. 3.544 3.404
2002. 2.982 3.131
2011. 2.373
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[14]
Srbi
  
2.126 71,29%
Mađari
  
251 8,41%
Romi
  
142 4,76%
Jugosloveni
  
125 4,19%
Bugari
  
29 0,97%
Makedonci
  
11 0,36%
Hrvati
  
10 0,33%
Rumuni
  
9 0,30%
Crnogorci
  
8 0,26%
Rusi
  
8 0,26%
Nemci
  
6 0,20%
Muslimani
  
4 0,13%
Slovenci
  
1 0,03%
Bunjevci
  
1 0,03%
nepoznato
  
23 0,77%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

→ * — Podaci za površinu i gustinu naseljenosti dati su zbirno za katastarsku opštinu Jaša Tomić, na kojoj se nalaze dva naselja, Busenje i Jaša Tomić.

Znameniti Jašatomićani[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Neizvesna budućnost hrama u Jaši Tomiću („Politika“, 9. jun 2013)
  2. ^ "Srpski sion", Sremski Karlovci 1905.
  3. ^ J.J. Erler: "Banat", Pančevo 2004. godine
  4. ^ "Srbski dnevnik", Novi Sad 1861. godine
  5. ^ Antonije Arnovljen: "Virginija ili krvava žetvaosvoboždenija", Budim 1832. godine
  6. ^ "Temišvarski zbornik", Novi Sad 9/2017.
  7. ^ Mata Kosovac: "Srpska pravoslavna mitropolija Karlovačka po podacima iz 1905. godine", Karlovci 1910. godine
  8. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1927. godine
  9. ^ a b Mata Kosovac, navedeno delo
  10. ^ Miloš Popović: "Versko-crkveni život Srba u Banatu", Zrenjanin 2001. godine
  11. ^ Milovan Vidaković: "Mezimac", Budim 1818. godine
  12. ^ Miloš Popović, navedeno delo
  13. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  14. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  15. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

mape[uredi | uredi izvor]