Jaši

Koordinate: 47° 09′ 25″ S; 27° 35′ 25″ I / 47.156944° S; 27.590278° I / 47.156944; 27.590278
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jaši
rum. Iaşi
Palata kulture u Jašiju
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Rumunija
OkrugJaši
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2011.290.422 [1][2]
 — gustina2.002,91 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate47° 09′ 25″ S; 27° 35′ 25″ I / 47.156944° S; 27.590278° I / 47.156944; 27.590278
Aps. visina200 m
Površina145 km2
Jaši na karti Rumunije
Jaši
Jaši
Jaši na karti Rumunije

Jaši ili Jaš (rum. Iaşi) je jedan od najznačajnjiih gradova u Rumuniji. Grad se nalazi u severoistočnom delu zemlje, u istorijskoj pokrajini Moldavija. Jaši je upravno središte istoimenog okruga Jaši i kulturno i privredno središte rumunske Moldavije. To je i najveći ekonomski i kulturni centar oblasti severoistočno od Bukurešta.

Jaši se prostire se na 93,9 km² i prema procenama iz 2007. godine u gradu je živelo 315.214 stanovnika.

Grad Jaši je bio prestonica Moldavije od 16. veka do 1861. kao i Rumunije između 1916-1918. za vreme Prvog svetskog rata.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Jaši se nalazi u središnjem delu pokrajine Moldavije, a blizu današnje granice rumunske Moldavije i države Moldavije. Grad se nalazi u oblasti moldavskog pobrđa, tipičnog za ovu istorijsku pokrajinu. Oko grada teren je nešto niži i ravniji, što je bio razlog obrazovanja grada na ovom mestu. Važna reka Prut, pogranična ka državi Moldaviji, nalazi se oko 10 km istočno od grada.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Značaj grada počinje da raste posle premeštanja sedišta Kneževine Moldavije iz Sučave. Tokom sledećeg razdoblja grad je bio sedište knezova zavisnih od osmanskih vlasti u Carigradu. U sledećim vekovima grad je preživeo više ratnih razaranja i požara, ali se brzo obnavljao zahvaljujući važnim funkcijama upravnog, kulturnog i obrazovnog centra.

Godine 1792, grad i Kneževina Moldavija se oslobađaju vazalstva prema Osmanlijama u korist Rusije. Godine 1861. Jaši gubi položaj središta nezavisne kneževine i postaje drugi po važnosti grad u novoobrazovanoj državi Rumuniji. I pored toga razvoj grada se nastavio. Grad je dobio mnogo velelepnih zdanja i značajnih ustanova.

Grad Jaši je bio prestonica Rumunije u periodu od 1916. do 1918. za vreme Prvog svetskog rata. Tokom Drugog svetskog rata grad je teško stradao. Posle rata Jaši je doživeo brz i nagli privredni razvoj i demografski rast.

Srbi u Jašiju[uredi | uredi izvor]

Jaši je stari kneževski - glavni grad Moldavije, ili kako naše epske pesme pevaju - "Karabogdanske". U Jašiju se sada nalaze mošti Sv. Petke, ranohrišćanske svetiteljke koja se jedno vreme nalazila u Beogradu crkvi, pa je 1521. godine odneta od strane proteranih Srba u Carigrad. U 17. veku je prodata u Carigradu - moldavskom knezu koji ju je odneo u Jaši. Simeon Piščević memoarist srpski, bavio se u Jašiju oko 1790. godine.

Tu se dvaput za kratko vreme rešavala sudbina Srba; sklapani su mirovni sporazumi između Rusije i Turske, nakon ratova - 1792. i 1809. godine.

U gradu su bili smešteni mnogi Srbi izbegli iz ustaničke Srbije, nakon propasti Prvog srpskog ustanka. Srpski vojvoda Petar Dobrnjac je umro u Jašiju 1828. godine. Nekoliko garnitura srpskih deputata je pohodilo Jaši, tražeći rešenje za nacionalne interese. Zna se da je tamo duže boravio kao srpski deputat Čardaklija. Karađorđe je ostavio Jugovića u Jašiju, da bi mu slao informacije o događajima i prilikama. Tu se inače nalazio ruski konzul Ipolit Balkunov, od kojeg se očekivala pomoć i posredovanje kod Turaka. Srbin, pukovnik Stevan Živković je bio 1818. godine umešan u ustanak u Jašiju. To se desilo 8-9. juna kada je stigao tamo Živković. U toj buni učestvovali su neki Srbi, njegovi poznanici, a on je bio tesno povezan sa Emanuilom Ksantosom jednim od organizatora "Heterije".[3]

Kada je 1839. godine slavni srpski putopisac Joakim Vujić, putujući za Rusiju svratio u grad, odseo je kod jedinog Srbina tada u mestu. Bio je to trgovac sa dućanom Mihail Stanić rodom iz sela Rac Kozara u Baranji.[4]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Demografija
1966.1977.1992.2002.2011.
161.023265.002344.425320.888290.422

Matični Rumuni čine većinu gradskog stanovništva Jašija, a od manjina prisutni su Romi. Nekada su u gradu živele i zajednice Jevreja i Jermena.

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Jaši - detalj iz gradskog središta

Jaši je najviše poznat kao versko središte i najznačajnije mesto hodočašća na tlu Rumunije. Ima i veliki broj crkava, preko 50, od kojih su neke važne i van granica Rumunije.

  • Najznačajnije gradske crkve su:
    • Najvažnija crkva je Saborni hram Mitropolije Moldavske, u koju su u 18. veku iz Carigrada prenete mošti svete Petke.
    • Crkva sveta Tri Jerarha iz 18. veka, koju je podigao knez Vasile Lupu i u koju su prvobitno bile položene mošti svete Petke.
    • Crkva sv. Nikole iz 15. veka je najstarija crkva u gradu, čiji je ktitor moldavski knez Stefan ćel Mare

U Jašiju se nalazi i najstariji univerzitet u zemlji na kojem studira preko 60.000 studenata na pet državnih i 3 privatna fakulteta.

Grad ima i Narodno pozorište (najstarije u Rumuniji), operu, državnu filharmoniju, centralnu univerzitetsku biblioteku (najstariju u zemlji) i botaničku baštu (najstariju i najveću u Rumuniji). Aleksandar Piščević je u svojim memoarima opisao jedan novogodišnji običaj 1790.-1791. g. u Jašiju. Grupe ljudi bičevima udaraju ispred kuća, tako teraju staru godinu i čestitaju novu. Taj "obred" se naplaćivao ali Aleksandar nije hteo da ga plati i da učestvuje u tom "čudnom običaju".[5]

Partnerski gradovi[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Recensământul Populației și al Locuințelor 2002 - populația unităților administrative pe etnii”. Kulturális Innovációs Alapítvány (KIA.hu - Fundația Culturală pentru Inovație). Arhivirano iz originala 14. 10. 2013. g. Pristupljeno 6. 8. 2013. 
  2. ^ „Tab8. Populația stabilă după etnie — județe, municipii, orașe, comune”. Institutul Național de Statistică din România. jul 2013. Arhivirano iz originala 18. 01. 2016. g. Pristupljeno 5. 8. 2013. 
  3. ^ "Istorijski časopis", Beograd 14-15/1963-1965. godine
  4. ^ Joakim Vujić: "Putešestvije po Ungariji, Valahiji, Moldaviji, Besarabiji, Hersonu i Krimu", Beograd 1845.
  5. ^ Piščević, Aleksandar (2003). Moj život (1746—1805), str. 171. Novi Sad: Matica srpska i Srpsko-ukrajinsko društvo. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Piščević, Aleksandar (2003). Moj život (1746—1805), str. 171. Novi Sad: Matica srpska i Srpsko-ukrajinsko društvo. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]