Jevrejska borbena organizacija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zastava Jevrejske borbene organizacije.

Jevrejska borbena organizacija (engl. Jewish Combat Organization, polj. Żydowska Organizacja Bojowa) bila je jevrejska organizacija obrazovana u okupiranoj Poljskoj u jesen 1942. Ova organizacija je pripremila i predvodila ustanak u Varšavskom getu u proleće 1943. [1]

Varšavski geto[uredi | uredi izvor]

Posle zauzimanja Varšave 1939. Nemci su deportovali desetine hiljada Jevreja u varšavski geto, odakle su upućivani na masovno uništavanje u logore smrti. Od početka 1943. Nemci su počeli definitivnu likvidaciju geta, u kojem je tada bilo oko 500.000 Jevreja; do sredine aprila u varšavskom getu ih je ostalo još samo oko 70.000.[1]

Pred očiglednim potpunim uništenjem, Jevrejska borbena organizacija (polj. Żydowska Organizacja Bojowa), obrazovana novembra 1942, počela je pripreme za oružani ustanak. Štab ustanka (komandant Mordehaj Anjelevič) formirao je borbene grupe od po 3 i 5 boraca, organizovao izradu granata, flaša za zapaljivom smešom i dr, građenje bunkera i otpornih tačaka, kopanje rovova i podzemnih hodnika. [1]

U naoružanju i obuci pomoć Jevrejskoj borbenoj organizaciji pružili su CK Poljske radničke partije (polj. Polska Partia Robotnicza), od nje organizovana Narodna garda (polj. Gwardia Ludowa) i demokratski elementi desničarske Otadžbinske armije (polj. Armia Krajowa). Već 18. januara 1943. borbene grupe sudarile su se sa esesovskim jedinicama koje su prodrle u geto. Iznenađeni odlučnim otporom, esesovci su bili primorani da se povuku.[1]

Ustanak[uredi | uredi izvor]

Herojska epopeja i tragedija Jevreja Varšavskog geta počela je 19. aprila 1943.Jedinice Vermahta, među kojima i jedinice SS i policije, upale su u već opkoljeni geto da bi odveli u logore smrti narednu grupu Jevreja. Ovog puta, međutim, sav geto je ustao. Nemci su bili primorani da odstupe. Sutradan borba je nastavljena još većom žestinom. Do 23. aprila vođene su ulične borbe. Tada su se ustanici, pod sve snažnijim pritiskom Nemaca, povukli u bunkere iz kojih su noću vršili ispade. Nemci su protiv ustanika upotrebili tenkove, artiljeriju, avione i bacače plamena. Iako slabo naoružani i obučeni, bez dovoljno municije, ustanici su se do kraja hrabro borili.[1]

Ali, uprkos upornom i istrajnom odolevanju, otpor ustanika skršen je do sredine juna 1943. U neravnopravnoj borbi je do 16. juna poginulo oko 13.000 Jevreja, a oko 58.000 (starci, žene, deca) je zarobljeno i ubijeno. Samo je 80 uspelo da se probije iz geta.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ Gažević, Nikola (1976). Vojna enciklopedija (knjiga 10). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 299.