Pređi na sadržaj

Jevrejsko pitanje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Jevrejsko pitanje, takođe i jevrejski problem, bila je rasprostranjena debata u evropskom društvu 19. i 20. vijeka koja se odnosila na odgovarajući status i tretiraće Jevreja. Debata, koja je bila slična drugim „nacionalnim pitanjima”, bavila se građanskim, pravnim, nacionalnim i političkim statusom Jevreja kao manjine u društvu, naročito u Evropi tokom 18, 19. i 20. vijeka.

Debata je počela sa emancipacijom Jevreja u zapadnoevropskim i srednjoevropskim društvim tokom Doba prosvetiteljstva i poslije Francuske revolucije. Pitanja debata su uključivala pravne i ekonomske nedostatke Jevreja (kao što su jevrejske kvote i segregacija), jevrejsku asimilaciju i jevrejsko prosvetiteljstvo.

Ovaj izraz koriste antisemitski pokreti od 1880-ih pa nadalje, što je kulminiralo nacističkom frazomKonačno rješenje jevrejskog pitanja”. Slično, izraz su koristili zagovornici i protivnici uspostavljanja autonomne jevrejske domovine i suverene jevrejske države.

Istorija „Jevrejskog pitanja”[uredi | uredi izvor]

Izraz „Jevrejsko pitanje” je prvi put upotrijebljen u Velikoj Britaniji oko 1750. kada je izraz korišćen tokom debata vezanih za Akt o naturalizaciji Jevreja iz 1753. godine.[1] Prema istraživaču Holokausta Lusi Davidovič, izraz „Jevrejsko pitanje”, kada je uveden u zapadnoj Evropi, bio je neutralan izraz za negativan stav prema očiglednoj i upornoj posebnosti Jevreja kao naroda u pozadini rastućeg političkog nacionalizma i novih nacionalnih država. Davidovič tvrdi da su „istorije jevrejske asimilacije i evropskog antisemitizma prepune ponuđenih ’rješenja za jevrejsko pitanje’”.[2]

Pitanje je razmatrano i u Francuskoj (fr. la question juive) nakon revolucije 1789. godine. O tome se raspravljalo u Njemačkoj 1843. u raspravi Bruna Bauera „Jevrejsko pitanje” (njem. Die Judenfrage). Tvrdio je da Jevreji mogu postići političku elmancipaciju samo ako ostave svoju religijsku svijest, jer je predložio da je za političku emancipaciju potreba sekularna država. Bauerove zaključke je osporio Karl Maks u svoj eseju „O jevrejskom pitanju” (njem. Zur Judenfrage), u kome tvrdi da se potpuna emancipacije ne može dogoditi bez ekonomske emancipacije od nejednakosti.

U raspravi Teodora Hercla „Država Jevreja” (njem. Der Judenstaat,) iz 1898, zagovara se cionizam kao „savremeno rješenje za jevrejsko pitanje” stvaranjem nezavisne jevrejske države, po mogućnosti u osmanskoj Palestini.[3]

Prema Otu Dov Kulki sa Hebrejskog univerziteta u Jerusalimu, izraz je postao široko rasprostranjen u 19. vijeku kada je korišćen u rasprava o emancipaciji Jevreja u Njemačkoj (njem. Judenfrage).[1] U 19. vijeku napisane su stotine traktata, pamfleta, novinskih članaka i knjiga na tu temu, od kojih su mnoge nudile rješenje kao što su preseljenje, deportacija ili asimilacija jevrejskog stanovništva. Slično, napisano je na stotine radova koji se suprotstavljaju ovim rješenjima i umjesto njih nude rješenja kao što su reintegracija i obrazovanje. Ova debata, međutim, nije mogla da odluči da li je problem jevrejskog pitanja više vezan sa problemima koje postavljaju protivnici njemačkih Jevreja ili obrnuto: problem koji je postojanje njemačkih Jevreja predstavljao njihovim protivnicima.

Od oko 1860, izraz se koristio sa sve većom antisemitskom tendencijom: Jevreji su pod ovim izrazom opisani kao kamen spoticanja za identitet i koheziju njemačke nacije i kao neprijatelji Nijemaca u njihovoj zemlji. Antisemiti kao što su Vilhelm Mar, Karl Eugen Diring, Teodor Frič, Hjuston Stjuart Čemberlen, Pol de Lagard i drugi, proglasili su to rasnim problem koji se ne može riješiti kroz integraciju. To su istakli kako bi pojačali svoje zahtjeve za „dejevrejizacijom” štampe, obrazovanja, kulture, države i privrede. Takođe su predložili osudu brakova između Jevreja i nejevreja. Koristili su ovaj izraz da bi istisnuli Jevreje sa njihovih navodno društveno preovlađujućih položaja.

Temom su se bavili i sami Jevreji, kao što je prikazano u naučnofantastičnoj knjizi Martina Salomonskog „Dva u drugoj zemlji” (njem. Zwei im andern Land) iz 1934, koja zamišlja utočište za Jevreje na Mjesecu.[4]

Najzloglasnija upotreba ovog izraza bila je ona nacistička početkom i sredinom 20. vijeka. Nacisti su sprovodili ono što su nazvali „Konačnim rješenjem jevrejskog pitanja” kroz Holokaust tokom Drugog svjetskog rata, kada su pokušali da istrijebe evropske Jevreje.[5][6]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Kulka 1994.
  2. ^ Dawidowicz 1975, str. xxi–xxiii.
  3. ^ Herzl 1988, str. 40.
  4. ^ „Jews in Space”. Juedisches Museum Schweiz. 11. 9. 2022. Pristupljeno 21. 5. 2023. 
  5. ^ Furet 1989, str. 182.
  6. ^ „Adolf Hitler on the Jewish Question (Reichstag, 1939 January 30)”. phdn.org. Pristupljeno 21. 5. 2023. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]