Jedanaesta krajiška udarna brigada

S Vikipedije, slobodne enciklopedije


Jedanaesta krajiška udarna brigada
Jugoslovenska partizanska zastava
Postojanje8. septembar 1943.[1]
Mesto formiranja:
Kozara
Formacija3-4 bataljona[1]
Jačina1.259 boraca (septembar 1943).[1]
DeoNOVJ
Angažovanje
OdlikovanjaOrden zasluga za narod
Orden bratstva i jedinstva

Jedanaesta krajiška NO udarna brigada bila je jedinica NOVJ aktivna od septembra 1943. do kraja rata.[1]

Uvod[uredi | uredi izvor]

Razvoj NOB[uredi | uredi izvor]

Teritorijalna ograničenost i vezanost partizanskih odreda za svoj kraj onemogućavala je prenošenje borbenih dejstava u druge oblasti i izbegavanje koncentričnih udara nadmoćnog neprijatelja za vreme njegovih ofanziva. Za dalje širenje ustanka u Jugoslaviji i njegovo prerastanje u opštenarodni oslobodilački rat, pri postojanju jakih okupacionih i kvislinških snaga, bile su potrebne stalne, pokretne jedinice sposobne za manevar na bilo kojem terenu.[2]

Statut proleterskih NO brigada[uredi | uredi izvor]

Pionirsku ulogu u stvaranju regularne narodnooslobodilačke armije imala je 1. proleterska NO udarna brigada. Ona je formirana 21. decembra 1941. na osnovu stečenih iskustava iz dotadašnje oružane borbe, nakon pada Užičke republike u jesen 1941, što je formulisano Statutom proleterskih narodnooslobodilačkih brigada koji je propisao Vrhovni štab NOVJ i koji je važio za sve brigade NOVJ. Formacija je predviđala: štab, koji čine komandant i politički komesar i njihovi zamenici; najmanje 4 udarna bataljona jačine do 300 boraca, formiranih u 3-4 udarne čete; prateću četu sa onoliko mitraljeskih vodova (od po 2 oruđa) koliko je bataljona u brigadi, 1 vodom lakih i 1 vodom teških minobacača; artiljerijske jedinice koje se mogu sastojati iz pojedinih oruđa i baterija (4 oruđa), pa sve do diviziona; motorizovane jedinice koje se formiraju po mogućnosti; komoru i sanitet. Uz štab brigade, pored konjičkog, pionirskog i voda za vezu, Statut je predviđao i kulturne ekipe za kulturno prosvetni i politički rad u jedinicama i među narodom na terenu. Propisana je crvena zastava sa srpom i čekićem u gornjem desnom uglu, petokrakom zvezdom u sredini i izvezenim imenom jedinice.[2]

Od partizanskih odreda ka brigadama[uredi | uredi izvor]

Od posebne važnosti bilo je naređenje Vrhovnog štaba da se u okviru partizanskih odreda stvaraju udarne čete i bataljoni, kao prelazni oblik od odreda ka brigadi. Pri formiranju brigada, te udarne jedinice obično su ulazile u njihov sastav. Počasni naziv udarna davan je samo onim brigadama koje su se posebno istakle u borbi. U 1941. formirana je jedna brigada (1. proleterska); u 1942. formirano je ukupno 37 brigada; u 1943. 76 brigada (rasformirano 13 brigada); u 1944. 130 brigada (rasformirano 13), a u 1945. još 16. novih brigada (rasformirano 13). Na kraju rata bilo je ukupno 220 brigada, od kojih 14 proleterskih.[2]

Značaj brigada u NOR[uredi | uredi izvor]

Jačina, sastav, oprema i naoružanje brigada bili su različiti u raznim periodima NOR i raznim krajevima gde su brigade vodile borbu. Tako je prosečna jačina brigada u 1942. i 1943. bila 800 boraca, a u 1944. oko 950 boraca, s tim što su brigade u Sloveniji i Makedoniji bile brojno slabije (500-600 boraca). Naoružanje brigada bilo je lako pešadijsko, sa mitraljezima i minobacačima; naoružavane su od plena iz borbi sa neprijateljem, delom iz sopstvenih radionica, a tek od 1943. neke su naoružane i iz savezničke pomoći.[2]

Po Titu, brigade su bile operativne jedinice sa strategijskim zadacima; brigade su bile sposobne i za partizansko i za frontalno ratovanje (naročito nakon formiranja divizija i korpusa NOVJ), a bile su i komunističke političke škole, rasadnici kadrova za nove jedinice NOVJ, i uporišta KPJ i NOP.[2]

Formiranje[uredi | uredi izvor]

Jedanaesta krajiška NO udarna brigada formirana je 8. septembra 1943. (do 22. septembra pod nazivom trinaesta) od Kozarskog NOP odreda, jačine 3 bataljona, sa 1.259 boraca, a ušla je u sastav 4. divizije.[1]

Ratni put brigade[uredi | uredi izvor]

1943[uredi | uredi izvor]

Brigada je dejstvovala duž komunikacije Prijedor-Bosanski Novi-Hrvatska Kostajnica, napadajući na neprijatelja kod Dobrljina, gde je 24. septembra zarobila 89 neprijateljskih vojnika. U oktobru je formirala i 4. bataljon. Zajedno sa Kozarskim NOP odredom zauzima Dubicu 13. oktobra, gde je zarobila 148. neprijateljskih vojnika, a za vreme napada na Sanski Most, 20/21. oktobra, ruši drum Prijedor-Banjaluka i vodi oštre borbe kod Piskavice, gde je ubijeno 80 i zarobljeno 50 domobrana, a zaplenjen 1 brdski top, 4 minobacača, 11 puškomitraljeza i 85 pušaka.[1]

1944[uredi | uredi izvor]

Brigada je učestvovala u banjalučkoj operaciji (31. decembra 1943-2. januara 1944), a potom do maja 1944. dejstvovala sa Kozare, uništavajući vozove, neprijateljska uporišta i osiguravajuće jedinice duž komunikacija Banjaluka-Prijedor-Bosanski Novi-Hrvatska Kostajnica i Prijedor-Sanski Most. U teškim borbama u selu Rakelićima i Miljanovićima Brigada je imala 157 poginulih i ranjenih. Potom je učestvovala u napadu na Kozarac 9. jula i Bosansku Dubicu 21/22. jula, u oslobođenju Prijedora 7. septembra, u neuspelom napadu na Bosansku Gradišku 18/19. septembra, oslobođenju Travnika 20-22. oktobra i zauzimanju neprijateljskih uporišta u dolini Lašve.[1]

1945[uredi | uredi izvor]

Završne operacije Brigade u BiH, Hrvatskoj i Sloveniji 1945.

Do sredine aprila 1945. Brigada je vodila teške borbe duž pruge Lašva-Kakanj, zatim sa neprijateljskim snagama koje su pokušavale da ponovo zauzmu Travnik, i za konačno oslobađanje Travnika, Busovače i Zenice. Nakon borbi i marševa preko Jajca, Banjaluke i Cazina, učestvovala je u oslobođenju Karlovca 30. aprila-6. maja. Poslednje borbe vodila je u završnim operacijama kod Brežica i Krškog.[1]

Odlikovanja[uredi | uredi izvor]

Za ratne zasluge Brigada je odlikovana Ordenom zasluga za narod i Ordenom bratstva i jedinstva.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž z Gažević 1974, str. 685 harvnb greška: više ciljeva (3×): CITEREFGažević1974 (help)
  2. ^ a b v g d Gažević 1974, str. 28 harvnb greška: više ciljeva (3×): CITEREFGažević1974 (help)

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Gažević, Nikola, ur. (1974). Vojna enciklopedija (tom 6). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 573. 
  • Gažević, Nikola, ur. (1974). Vojna enciklopedija (tom 4). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 685. 
  • Gažević, Nikola, ur. (1974). Vojna enciklopedija (tom 2). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 28.