Pređi na sadržaj

Jednostavna tehnologija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Jednostavna tehnologija (Low technology), često se i skraćeno naziva low tech, najčešće je tradicionalna ili nemehanička, obuhvata zanate i alate iz perioda pre Industrijske revolucije. Predstavlja suprotnost visokoj tehnologiji. Termin se koristi i za industriju koja ne predstavlja visoko-tehnološku industriju.

Kao sve definicije, tako i ova treba da se shvati uslovno. Postoje i tehnički pronalasci i tehnologije iz ranijih vremena za koje postoji obnovljeni interes, kao kada je u pitanju rimski beton čijim usavršavanjem bi se stvorio materijal sa svojstvima te stare tehnologije ali uz poboljšanja koja su moguća uz savremenu tehnologiju.[1]

Građevinski materijali koje svrstavaju i kategoriju zelenih (Green ), vrlo često su korišćeni u tradicionalnoj arhitekturi, a obnovljeni interes za njih proističe često iz zahteva za energetskom efikasnošću.[2] Takav materijal je mešavina gline, peska, slame, vode i zemlje ( engl. Cob ili cobb ), koji je sličan nepečenoj opeci. Materijal je otporan na vatru, vodu, seizmičke aktivnosti i nije skup. Koristio se još u preistorijskim vremenima i može se naći u različitim klimatskim pojasevima na svim meridijanima.[2]

Gradnja na bazi slame (Straw-bale construction )je metoda koja koristi bale slame (najčešće slama od žita, pirinča, raži i ječma) kao strukturne elemente, izolacija, ili za obe stvari. Prednost u poređenju sa konvencionalnim građevinskim sistemima leži u obnovljivoj prirodi slame, njenoj ceni, lakoj dostupnosti i visokoj vrednosti kao izolatora. [2]

Sektor industrije  jednostavne tehnologije se smatra podsticajnim za ekonomski rast i stvaranje velikog broja radnih mesta ne samo u zemljama poput Litvanije, nego i u naprednim evropskim ekonomijama, kao što je Nemačka [3]

Značaj industrije jednostavne tehnologije zapažen je i u komisiji EU. [4]

Primena jednostavne tehnologije i ekologija[uredi | uredi izvor]

Održivi razvoj i ekologija sve više favorizuju stare tehnike gradnje i materijale iz pre-industrijskog doba. Tako se nepečena opeka, blato, slama i kombinacija gline, peska, slame, vode i zemlje predlažu kao održivi i obnovljivi materijali. Iznosi se mišljenje da bi to mogli biti materijali budućnosti [5]

Ponovno otkriće ovih tradicionalnih zemljanih materijala može i u nerazvijanim i razvijenim zemljama, smanjiti negativan uticaj visokog korišćenja energije kakav zahteva savremena građevinska praksa. [5] I u našoj zemlji postoji oživljeni interes za ovaj vid arhitekture, koji čak predstavlja temu projekata EU„Leonardo PIRATE” [6] )."Leonardo PIRATE" je edukativni evropski projekt koje je glavna svrha da obuči zainteresovane o građenju zemljom i on okuplja 18 firmi iz 7 evropskih zemalja. Na listi zemalja se našla i Srbija [7] U osavremenjavanju ovoga tipa gradnje odmaklo se veoma daleko, o čemu svedoči primer nemačkih kompanija koje su napredovale u standardizaciji građevinskih materijala od zemlje. [7] Jedan od antičkih oblika gradnje prisutan i razvijenim evropskim zemljama je i gradnja nabijenom zemljom ( naboj ), koja se koristila u gradnji poznatog kineskog zida.[5] Najveća zgrada od ovoga materijala u Evropi, nalazi se u Švajcarskoj [8]

Gradnja na bazi slame ( Straw-bale construction ) je takođe metoda sa dugom istorijom i novijom primenom kao ekološkog materijala.Pojedini elementi ovakvih građevina mogu biti od drugih ekoloških materijala.Projekti eko-sela građenih od ovoga materijala, sa detaljnim analizama uticaja na okolinu i ušteda energije, sprovode se u razvijenim zemljama Evrope. [9] Najviša građevina ovoga tipa se nalazi u Francuskoj i ima osam spratova [10]

Korišćenje energije vetra u proizvodnji energije  iz obnovljivog  izvora, ima dugu tradiciju u pre-industrijskom periodu.Spoj starog i novog bi bio vetrogenerator napravljen od drveta. [11]

Vertikalne bašte bi bile još jedna nova primena starije tehnologije i starijeg rešenja gajenja biljaka u urbanom okruženju.

Značaj ovog i drugih tradicionalnog znanja je prepoznao i UNESKO, pa tako postoji i banka svetskog tradicionalnog znanja( Traditional Knowledge World Bank ). [12] Naglašava se povezanost ovih tradicionalnih znanja sa ekologijom i ciljevima održivog razvoja. Postoji i posebno telo koje se bavi zemljanom arhitekturom [13]

Jednostavna tehnologija u tradicionalnoj gradnji na našim prostorima[uredi | uredi izvor]

Gradnja zemljanih kuća i peći predstavlja tradiciju u Vojvodini. Većina ljudi je samouko i samostalno gradila sebi od zemljanih materijala [14]

U ovu kategoriju bi se mogla dodati gradnja dinarske brvnare, prisutne u obnovljenim etno-selima [15]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „VEČNI RIMSKI BETON | Galaksija Nova”. Galaksija Nova (na jeziku: srpski). 10. 7. 2017. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  2. ^ a b v „Sustainable house”. www.gf.uns.ac.rs. Arhivirano iz originala 02. 06. 2018. g. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  3. ^ „Evidence of Innovation in Lithuanian Low-tech Sector: Case Study Analysis” (PDF). Pristupljeno 4. 6. 2018. [mrtva veza]
  4. ^ „Policy and innovation in the Low-tech” (PDF). Pristupljeno 4. 6. 2018. [mrtva veza]
  5. ^ a b v „Ancient solutions for future sustainability :Building with adobe, rammed earth and mud” (PDF). Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  6. ^ „Predavanje-Zemljana arhitektura”. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  7. ^ a b „Earthcrafts oživljava tradicionalnu vojvođansku arhitekturu”. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  8. ^ „Hala od blata najveća zgrada od naboja u Evropi”. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  9. ^ „Ecovillage Sieben Linden with Straw-bale construction” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 08. 09. 2017. g. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  10. ^ „Straw houses in the front line of sustainable construction”. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  11. ^ „Prva drvena vetrenjača na svetu”. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  12. ^ „Traditional Knowledge World Bank”. Arhivirano iz originala 30. 11. 2017. g. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  13. ^ „The UNESCO chair of earthen architecture”. Arhivirano iz originala 24. 02. 2020. g. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  14. ^ „Izrada peći od blata u Begeču” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 04. 04. 2018. g. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  15. ^ „Etno selo Sirogojno”. Pristupljeno 4. 6. 2018. 

Literatura[uredi | uredi izvor]