Pređi na sadržaj

Jezekilj (kralj)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jezekilj
Car Judeje
Lični podaci
Datum rođenja716/5. p. n. e.
Mesto rođenjaJerusalim,
Datum smrti687. p. n. e., 686. p. n. e.
Mesto smrtiJerusalim, Judeja
ReligijaJudaizam
Porodica
SupružnikHefciba
PotomstvoManasija
RoditeljiAhaz
Avi

Jezekilj, Jezekija, Ezekija ​​(‎hebr. חזקיהו‎)[1], sin Ahaza, je 13. kralj Judeje, iz dinastije Davidove[2].

Početak vladavine nekih jevrejskih kraljeva u Bibliji je zabeležen ne od početka individualne vladavine, već od trenutka kada su oni, čak i pod prethodnim kraljem, počeli da učestvuju u vlasti. Otuda brojna neslaganja. Prema profesoru Edvinu Tilu, Jezekija je počeo da učestvuje u upravljanju zemljom oko 729. p. n. e., ali je postao pravi kralj 716. ili 715. p. n. e., nakon smrti njegovog oca Ahaza. Vladao je 29 godina, do 687. ili 686. p. n. e. (poslednjih 10 godina – zajedno sa sinom Manasijom)[3].

Jezekija je započeo značajne verske reforme. Idolopoklonstvo je iskorenjeno (čak je i Mojsijeva mesingana zmija uništena – 2. Carevima 18:4). U Jerusalimskom hramu su obnovljene bogosluženja i, kao u znak obnavljanja zaveta sa Bogom, svečano je proslavljena sveizraelska Pasha (2. Let. 30, 5).

Pod Jezekijom, zidovi Jerusalima su ojačani i napravljen je tunel u steni za snabdevanje vodom od izvora Gion (Gihon) do rezervoara Siloam (Siloam).

Jezekija je takođe izvršio vojni pohod na filistejske zemlje i čak je zarobio jednog od filistejskih kraljeva, Padija.

Tokom njegove vladavine, Judeja je bila vazal Asirije. Jezekijin pokušaj da se oslobodi Asiraca doveo je do pohoda asirskog kralja Senaherima protiv Jude i opsade Jerusalima. Ovaj pohod se ogleda i u asirskim arhivima, u kojima je Jezekija nazvan Hazakija. Kao rezultat toga, Jezekija je morao da plati ogroman danak (2. Kraljevima 18:14), ali je asirski kralj i dalje zahtevao predaju Jerusalima. Prema Bibliji, nakon toga se Jezekija pomolio Bogu i noću je „anđeo Gospodnji pobio sto osamdeset i pet hiljada“ vojnika u asirskom logoru (2. Carevima 19:35). Međutim, Juda je ostao vazal Asirije, a deo njene teritorije je dat susednim filistejskim kraljevima, takođe asirskim vazalima. Prema 2. Hronika, nakon poraza Asiraca na zidinama Jerusalima, Jezekija je postao slavan i bogat (2. Let. 32:23-29).

2015. godine, tokom iskopavanja ispod južnog zida Brda hrama u Jerusalimu, koje je izvršio izraelski arheolog Eilat Mazar, pronađen je otisak pečata sa imenom judejskog kralja Jezekije: „[pripada] Jezekiji [sin] Ahaza kralj Jude.”

Porodica[uredi | uredi izvor]

Prema Bibliji, Jezekija je sa Hefzibom imao sina i naslednika Manasiju (2. Kraljevima 20:21). Prema tekstu Senahiribove prizme, Jezekija je imao kćeri, koje je asirski car Senahirib odveo u ropstvo.

U jevrejskoj tradiciji[uredi | uredi izvor]

Priča o Jezekiji je povezana sa pričom o čudesnom pomeranju senke sunčanog sata unazad 10 koraka kao znaku oporavka kralja od mračne bolesti (2. Kraljevima 20:1-11)[4].

Prema baraiti (Talmud, rasprava Bava Batra), Jezekija i njegova pratnja su napisali knjigu proroka Isaije, Izreke Solomonove, Pesmu nad pesmama i Propovednik.

Prema rabinu Jehudi (Talmud, traktat „Bava Kama”), tokom Jezekijine pogrebne povorke, 36 hiljada ljudi hodalo je iza njegovog kovčega golih ramena u znak žalosti. Prema rabinu Nehemiji, na njegov kovčeg stavili su svitak Tore sa rečima: „Ovaj čovek je ispunio sve što je napisano u ovom svitku.“

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Redakciя. „Hizkiяhu”. Эlektronnaя evreйskaя эnciklopediя ORT (na jeziku: ruski). Pristupljeno 2024-01-30. 
  2. ^ „The Biblical Timeline”. timeline.biblehistory.com. Pristupljeno 2024-01-30. 
  3. ^ Shenkel, J. D.; Thiele, Edwin R. (1966). „The Mysterious Numbers of the Hebrew Kings”. Journal of Biblical Literature. 85 (4): 523. ISSN 0021-9231. doi:10.2307/3264060. 
  4. ^ „Projekat Rastko: prevod Đura Daničić : Druga knjiga o carevima”. www.rastko.rs. Pristupljeno 2024-01-30.