Jerg Hajder

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jerg Hajder
Jerg Hajder 2007.
Lični podaci
Datum rođenja(1950-01-26)26. januar 1950.
Mesto rođenjaBad Gojzern, Austrija
Datum smrti11. oktobar 2008.(2008-10-11) (58 god.)
Mesto smrtiKetmansdorf, Austrija
UniverzitetUniverzitet u Beču
Politička karijera
Politička
stranka
Slobodarska partija Austrije, Savez za budućnost Austrije

Jerg Hajder (nem. Jörg Haider; Bad Gojzern, 26. januar 1950Ketmansdorf, 11. oktobar 2008) je bio austrijski političar, pripadnik 2005. osnovane partije Savez za budućnost Austrije (BZÖ), jedne frakcije Slobodarske partije Austrije (FPÖ) kojoj je do tada pripadao. Hajder je od 1979. bio član Parlamenta Austrije, a od 1986. predsjedavajući Slobodarske partije Austrije. Godine 1989, ga je koruški parlament, po prvi put izabrao za guvernera (nem. Landeshauptmann) gdje je ostao do 1991. godine. Godine 1999, kao i 2004. ponovo je postao guverner iste austrijske pokrajine.

Mladost i obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Jerg Hajder je odrastao u porodici u kojoj su ideje nacional-socijalizma bile visoko cijenjene. Oba roditelja su bili članovi NSDAP-a, ali su na kraju Drugog svjetskog rata, nakon istrage, proglašeni kao „manje involvirani“ i pošteni na slobodu. Hajder je osnovnu školu pohađao u rodnom mjestu između 1956. i 1960, a gimnaziju u Bad Išlu do 1968. godine, gdje je bio član đačkog udruženja „Albija“. Posle mature je služio vojsku gdje dobija čin vodnika (u austrijskoj vojsci pod nazivom nem. Wachtmeister).

Sledećih godina, sve do 1973. Hajder studira pravo i političke nauke na bečkom univerzitetu, gdje i doktorira pravo. Posle toga je aktivan na tom univerzitetu, kao asistent na institutu za političke nauke i upravno pravo kod prof. dr Gintera Vinklera.

Politička karijera[uredi | uredi izvor]

Pregled[uredi | uredi izvor]

Hajder je za vrijeme svoje političke karijere boravio na više funkcija unutar Slobodarske partije Austrije (FPÖ), između ostalih i 14 godina kao predsjednik partije. Pod njegovim vođstvom je popularnost partije kod stanovništva stalno rasla. Najveću popularnost je Slobodarska partija Austrije postigla 1999. godine na parlamentarnim izborima, kada je postala najjača politička snaga u Koruškoj. Odgovoran je i za najveći gubitak glasova jedne partije; i to na parlamentarnim izborima 2002. godine (gubitak preko dvije trećine glasova). Njegova politika je vremenom vodila do mnogih kontroverznih situacija na političkoj sceni Austrije i dovela je do masovnog odliva članstva sopstvene partije.

Politička karijera
1966 1. mjesto na takmičenju oratora đačkih i studentske organizacija
19711975 Omladinski funkcioner pri podmladku slobodarske partije
19712005 Član predsedništva partije (FPÖ)
1976 Prelaz u (FPÖ) Koruške, partijski sekretar (FPÖ) Koruške
19761983 Partijski sekretar (FPÖ) Koruške
19791983 Kao najmlađi parlamentarac ulaz u austrijski parlament
1982 - 13. maj 1983. Glavni urednik „Koruških vijesti"
19861989 Delegat u austrijskom parlamentu
19831998 Predsjednik partije (FPÖ) Koruške
19921999 Delegat u austrijskom parlamentu, predsjedavajući partijskog kluba (FPÖ)
19862000 Predsjednik partije (FPÖ) Austrije
30. maj 198921. jun 1991. Premijer Koruške
19911999 Vicepremijer Koruške
18. april 1999. Guverner Koruške
2000 Učešće FPÖ u vladajućoj koaliciji Austrije, Hajder daje ostavku na predjedništvo u partiji
mart 2004 Guverner Koruške
2005 Odvajanje grupe Savez za budućnost Austrije od FPÖ. Predsjednik Jerg Hajder. Izborni neuspjeh.

Jerg Hajder je poginuo u saobraćajnoj nesreći nadomak Klagenfurta 11. oktobra 2008.[1] Bio je oženjen; imao je dvije kćerke.

Publikacije[uredi | uredi izvor]

  • Friede durch Sicherheit Freiheitliches Bildungswerk, Wien, 1992
  • Europa der Regionen Stocker, Graz. ISBN 978-3-7020-0676-1. 1993 (Umberto Bossi, Joze Pucnik, Jörg Haider)
  • Die Freiheit, die ich meine Ullstein Verlag GmbH, Frankfurt/Main - Berlin, 1993
  • The Freedom I Mean Swan Books, New York 12567, Juli 1995
  • Befreite Zukunft jenseits von links und rechts Ibera Verlag/European University Press GmbH, Wien, 1997
  • Zu Gast bei Saddam - Im Reich des Bösen Ibera Verlag/European University Press GmbH, Wien, 2003
  • Bewegung Ibera Verlag. 2004. ISBN 978-3-85052-174-1.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Austria's Haider dies in accident. (Hajder iz Austrije poginuo u nezgodi.) BBC, 11. 10. 2008., Приступљено 11. 8. 2008.

Литература[uredi | uredi izvor]

  • Alfred Worm: Ein Streitgespräch mit Jörg Haider, Wien. 2005. ISBN 380007107.
  • Michael Jungwirth: Von Haider bis Le Pen - Europas Rechtspopulisten. Styria. 2002. ISBN 978-3-222-12999-5.
  • Vida Obid, Mirko Messner, Andrej Leben: Haiders Exerzierfeld. Promedia. 2002. ISBN 978-3-85371-174-3.
  • Christa Zöchling: Haider. Licht und Schatten einer Karriere., Wien. 1999. ISBN 978-3-85485-025-0.
  • Melanie A. Sully: The Haider phenomenon, East European Monographs - Columbia University Press New York. 1997. ISBN 978-0-88033-381-8.
  • Brigitte Bailer-Galanda, Wolfgang Neugebauer. Haider und die Freiheitlichen in Österreich. Berlin. 1997. ISBN 978-3-88520-638-5. 
  • Herbert Schui (u.a.): Wollt ihr den totalen Markt?, Knaur FACTS. 1997. ISBN 978-3-426-80083-6.
  • Brigitte Bailer-Galanda, Wolfgang Neugebauer: Handbuch des österreichischen Rechtsextremismus, Wien. 1996. ISBN 978-3-216-30099-7.
  • Gudmund Tributsch: Schlagwort Haider, Wien. 1994. ISBN 978-3-85439-137-1. (Haiders Sprüche in chronolog. Auflistung)
  • Brigitte Bailer-Galanda: Haider wörtlich - Führer in die Dritte Republik, Wien. 1995. ISBN 978-3-85409-253-7.
  • Hans-Henning Scharsach: Haiders Kampf, Wien. 1992. ISBN 978-3-7015-0285-1. (beschreibt Haiders Ideologie)
  • Oliver Minich: Die Freiheitliche Partei Österreichs als Oppositionspartei in der Ära Haider - Strategie, Programmatik und innere Struktur, Blieskastel. 2003. ISBN 978-3-935731-43-0.
  • Walter Ötsch: Haider light. Handbuch für Demagogie. Wien. 2000. ISBN 978-3-7076-0047-6.
  • Klaus Ottomeyer: Die Haider-Show. Zur Psychopolitik der FPÖ. Klagenfurt. 2000. ISBN 978-3-85435-337-9.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]