Jovan Beljanski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
jovan beljanski
Jovan Beljanski
Lični podaci
Datum rođenja(1901-11-25)25. novembar 1901.
Mesto rođenjaStari Ker, kod Vrbasa, Austrougarska
Datum smrti23. maj 1982.(1982-05-23) (80 god.)
Mesto smrtiNovi Sad, SAP Vojvodina
SR Srbija, SFR Jugoslavija
Profesijadruštveno-politički radnik
Delovanje
Član KPJ od1926.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Činpotpukovnik u rezervi
Heroj
Narodni heroj od7. jula 1953.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja Orden junaka socijalističkog rada Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem
Orden partizanske zvezde sa srebrnim vencem Orden za hrabrost Partizanska spomenica 1941.
Grob Jovana Beljanskog, Aleja narodnih heroja i istaknutih revolucionara, Novi Sad

Jovan Beljanski Lala (Stari Ker, kod Vrbasa, 25. novembar 1901Novi Sad, 23. maj 1982) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SFR Jugoslavije, SR Srbije i SAP Vojvodine, junak socijalističkog rada i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 25. novembra 1901. godine u Zmajevu kod Vrbasa. U Krušedol Prnjavoru završio je osnovnu školu, a potom krojački zanat u Zmajevu.

Kao krojački radnik, prišao je radničkom pokretu i već 1921. godine postao član Nezavisnih sindikata Jugoslavije. Za člana Komunističke partije Jugoslavije primljen je 1926. godine u zagrebačkoj partijskoj organizaciji. Iste godine postao je član Rejonskog komiteta KPJ za Četvrti rejon u Zagrebu.

Kao partijski radnik, otišao je iz Zagreba u Beograd, a potom u Crvenku, odakle je zbog ilegalnog revolucionarnog rada, 19. januara 1929, bio proteran. Potom se nastanio u Novom Sadu, gde je nastavio revolucionarni rad. Godine 1930, bio je uhapšen i osuđen na deset godina robije, koju je služio Sremskoj Mitrovici i Lepoglavi. Posle robije, 1940. godine, vratio se u Novi Sad, odakle je bio proteran u Krušedol Prnjavor.

U vreme agresije Sila osovine na Jugoslaviju aprila 1941, Beljanski se nalazio u selu. Odmah posle kapitulacije, počeo je da radi na jačanju partijske organizacije u iriškom srezu. Čim je uspostavio vezu s komunistima koji su pobegli iz sremskomitrovačkog zatvora, organizovao je grupu, otišao na Frušku goru i s njom stupio u Fruškogorski partizanski odred. Već u jesen iste godine vratio se, po odluci KPJ, u iriški srez i nastavio politički rad na terenu, obilazeći fruškogorska sela i održavajući sastanke s lokalnim rukovodiocima.

Početkom 1942, Beljanski je, s još nekoliko drugova, otišao iz iriškog sreza u Podunavski partizanski odred u kome je postao politički komesar. Istakao se u borbi kod manastira Grgetega, gde je neprijatelj jakim snagama pokušao da uništi još nedovoljno učvršćeni Podunavski odred. Spretnim manevrisanjem Beljanskog, neprijatelj je bio odbijen i prisiljen na povlačenje.

Do kraja rata, Beljanski je još bio i politički komesar Sremskog i Bosutskog partizanskog odreda, član Glavnog štaba NOV i PO Vojvodine i komandant Sremske vojne oblasti.

Posle rata, bio je poslanik u Saveznoj skupštini i Skupštini Srbije, član Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije i dr. Bio je rezervni potpukovnik Jugoslovenske narodne armije (JNA).

Njegovi memoari iz rata objavljeni su u knjizi Sećanja izdatoj 1982. u Novom Sadu.

Umro je 23. maja 1982. u Novom Sadu. Sahranjen je na Gradskom groblju u Novom Sadu u Aleji narodnih heroja i istaknutih revolucionara.[1]

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, Ordenom narodnog heroja odlikovan je Ukazom predsednika FNRJ 7. jula 1953,[2] a Ordenom junaka socijalističkog rada odlikovan je Ukazom predsenika SFRJ 4. oktobra 1971. godine.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Gradsko groblje”. lisje.com. n.d. Arhivirano iz originala 07. 05. 2017. g. Pristupljeno 04. 01. 2018. 
  2. ^ Narodni heroji 1 1982, str. 69.
  3. ^ „Službeni list SFRJ 34/72” (PDF). slvesnik.com.mk. 1. 7. 1972. str. 688. 

Literatura[uredi | uredi izvor]