Jovan Dujović
Jovan Dujović | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 28. avgust 1938. |
Mesto rođenja | Dečani, Kraljevina SHS |
Datum smrti | 19. april 2015.76/77 god.) ( |
Mesto smrti | Crna Gora |
Jovan Dujović (Dečani, 28. avgust 1938)[1] srpski je književnik, novinar–feljtonista, pjesnik, antologičar, pripovjedač, romansijer, pisac za djecu i omladinu. Preminuo je 19. aprila 2015. u Crnoj Gori.
Član je Udruženja književnika Crne Gore i Udruženja novinara Crne Gore. Dobitnik je uglednih književnih i novinarskih nagrada. Pesme su mu prevođene na veće svetske jezike i zastupljene u antologijskim izborima.
Porijeklo i djetinjstvo[uredi | uredi izvor]
Po poreklu je iz Vasojevića, Ljevorečanin. Iako je prema matičnim knjigama rođen „28. avgusta. 1937 u Prekobrđu (Morača)“ ili „7. aprila 1939. u Lijevoj Rijeci – Vasojevići“ provereno je da je rođen 28. avgusta 1938. u Dečanima, Metohija, koje je od Turaka oslobodio njegov ujak, đeneral Radomir Vešović, 1912. godine.
Dujović je u ratno doba odrastao kao siroče bez roditelja i ičega svoga, čobanujući za tuđim kozama u moračkom Prekobrđu i ovcama po ljevorečkom visovima,
Novinarska i književna karijera[uredi | uredi izvor]
Kada je odrastao, zaposlio se u podgoričkoj Pobjedi u kojoj je proveo žurnalistički vijek, pišući, pored ostalog u mnogim relevantnim jugoslovenskim novinama, revijama, književnim listovima i časopisima, medijima za djecu i elektronskim glasilima.
Prijem kod kritike[uredi | uredi izvor]
O Dujovićevoj poeziji pisali su mnogi kritičari i pesnici: Miroljub Todorović, Andrija Radulović, akademik Žarko Đurović, Radovan Popović, Želidrag Nikčević, Katarina Brajović, Garo Jovanović, Goran Bjelanović, Veselin Lazarević, Slobodan-Kuč Milić, Milutin Lujo Danojlić, Miodrag Vuković, Jovan Čađenović, Ranko Jovović, Slobodan Tomović, Ilija Lakušić, Milorad Joksimović a najviše Miodrag Mrkić.[2]
Miroljub Todorović, osnivač signalizma ističe Dujovićevu izvornu modernost i da on svojim radom oblikuje našu kulturnu scenu.
Miodrag Mrkić, između ostalog, kaže o piscu: „Pesnici od svega stvaraju poeziju. Dujović se ne trudi da stvara knjiške simbole, nasilne metafore, nema estetsko-poetskog egzibicionizma. Mislim da je to nešto, da se ipak po toj, recimo sirovoj ali surovoj novinarskoj poetičnosti izdvaja u našoj poeziji. Dakle, Dujović ima individualnost, on ne bira reči. Uzima ih i iz novinarskog žargona. Sve reči imaju pravo na poetizaciju. Kroz misaonost dnevnog novinarskog probelasaju i visokepoetske slike. Njegovo pesništvo je lirska sinteza novinarski zabeleženih događaja i osećanja Srba. To pesništvo i ta lirska sinteza beleži i socijalno-filozofska shvatanja i osećanja. Dujović uspeva da dnevna novinarska umovanja dobiju čar i lepotu poetskog. Dujovićevo delo je ljupka politička tvorevina. Mali roman u stihovima o kultu ličnosti. U vekove koji slede iz ovog Dujovićevog gustog tekst–tkanja saznaće se tada mnogo više i jasnije no od horda pomodnih epigona, trabanata, koji su više prilagođavajući se i ćerdajući u postmodernističkim 'ačenjima' za potrebe režima, živeli kao zvanično i nezvanično plaćeni disidenti, upravo od lika i dela druga Tita, hirovitog bonvivana, zlatnog dečka naše epohe, nestašnog sina našeg...“
Milorad Joksimović o Dujovićevoj zbirci Ijed navodi: „Neobična je Dujovićeva poetska knjižica od osamnaest pesama. Stilski razbarušena, bez opterećenja ma kakvim poetičkim normama, a svaka pjesma mu izvire iz suštine njegovog bića i života, sadašnjeg i bliskominuvšeg. U svakoj je prepoznatljiva gorka jabuka i lični stav. (...) Dok je bio mlađi Dujoviću su oni koji su ga čitali govorili kako su misli da je stariji, a sad kad je proteklo golemo vrijeme, pri susretu u četiri oka, ne trepnuvši, kažu mu kako su mislili da je mnogo mlađi.“
Bibliografija[uredi | uredi izvor]
Radio, listovi i časopisi[uredi | uredi izvor]
Jovan Dujović je svoje priče, pjesme, reportaže, feljtone i intervjue objavljivao u: Agencija SRNA; Argument; Auto-revija CG; Barske novine; Beorama; Boka; Borba; Velika Srbija; Večernje novosti; Vjesnik; Vojnik; Glas Zete; Glas omladine; Glas Podrinja; Glas Crnogorca; Gledišta; Dan; Danas; Delo; Dnevnik; Duga; Eva i Adam; Ekspres politika; Željezničke novine; Željeznička tribina; Za domovinu; Zavičaj; Zadruga; Zmaj; Zum reporter; Ibarske novosti; Invalidski list; Intervju; Iseljenički susreti; Istina, Beč; Istok; Javnost; Jedinstvo; Jugo-revija; Justicija; Kafana; Književna reč; Književne novine; Književnost; Koraci; Krug; Mladost; Mostovi; Narodna armija; Naša žena; Naša pobjeda; Novi list; Novine srpske; Narodne novine; Ovdje; Ogledalo; Odjek; Omladinski pokret; Osvit; Oslobođenje; Osmica; Panorama; Pioniri; Pljevaljske novine; Pobjeda; Poletarac; Polis; Politika; Pravoslavlje; Prosvjetni rad; Radio stanice Beograd, Zagreb i Podgorica; Revija 92; Revija D; Svedok; Svetigora; Sjutra; Sloboda; Spone; Stvaranje; Stremljenja; Studentska riječ; Susreti, Cetinje (1953, prvobjavljena pjesma); Titov pionir; Telegram; Časopis; Turističke novine; Fokus; Crnogorski ratnik; Četvrti jul...
Poezija[uredi | uredi izvor]
- Karadag 1972
- Ring 1986
- Amalgam 1988
- Otvorene rane 1995.
- Ijed 1997
- Antički jelovnik 2004
- Svratak 2004
- Izabrana poezija 2006
- Neobavezna antologija svjetske poezije 2007.
- Trijumf – to majka više ne rađa 2007.
- Poezija posvete 2009
- Tušta i tma – mudrosti kafanskog filozofa
- Moja poezija
- Natolomejske noći
- Tabela–biblioteka
- Svjedok
Proza i publicistika[uredi | uredi izvor]
- Bi što bi
- Nemo`te nemo`te, možemo se mi stiđet` jednog dana od njega /žurnalistički životopisi/
- Netko bješe Dujović Jovane
- Njegoš između intriga i otrova
- Kobna veza pjesnika i knjaza
- Moračke pastorale
- Vasojevićke pastorale
- Slavni crnogorski pustolovi
- Junak dvije revolucije - Vlado Ćetković
- Prepiska Vojvode Gavra Vukovića i Mitra Bakića
- Zlovremene ode
- Pakleni vrt Balkana
- Golgote, sadržaj: Golgota popa i pjesnika Stevana Vukčevića "Nestora Žučnog mlađeg" koji je prošao sve životne strahove, od nosača i Mathauzena i Golog otoka…; Odiseja Olge Vujošević, koja je s tek rođenom kćerkom provela ratnu godinu u zloglasnim fašističkim zatvorima i ostala živa; Dalmatinci u Crnoj Gori – znameniti pisci, slikari i graditelji: Simo Matavulj, Valtazar Bogišić, Vlaho Bukovac, Josip Slade… koji su ostavili neizbrisiv trag na našem tlu; Suđenje velikom filozofu i njegošologu Slobodanu Tomoviću na Beogradskom univerzitetu s kojeg je udaljen zbog antimarksističke orijentacije; Kako je profesor Predrag Kovačević iz Kotora, kao tek oslobođeni njemački zarobljenik uhvatio zloglasnog gaulajtera Hajnriha Himlera; Među Crnogorcima na Miroč planini kod Kladova, koji su se prvi naselili prije dvjesta godina; Ispovijest nesrećnog autorovog učitelja Tadiše Rakočevića iz Prekobrđa kod Manastira Morače...
- Ostroško zlato i njegova sudbina
- Anegdote Mihaila Ojdanića
- Knjažev sukob s crnogorskim vojvodama (Miljanom Vukovim, Markom Miljanovim, Pekom Pavlovićem i Jolem Piletićem)
- U albanskim vrtlozima – isp. Đona Markovića
Kao priređivač[uredi | uredi izvor]
- Mitropolit Amfilohije (Radović) – Vraćanje duše u čistotu (priredio)
- Memoari đenerala Radomira Vešovića
- Serdar Janko Vukotić
- Poruke potomstvu
Knjige za mlade[uredi | uredi izvor]
- Zoološka čitanka
- Tajne Baj-dola (roman)
- Podvig (priče)
- Statisti (priče)
Antologije i zbornici[uredi | uredi izvor]
- Jezerski vrh
- Bože Pravde
- Spomenica Prvog srpskog ustanka
- Ljubavna poezija
- Roditelji u poeziji
- Savremena crnogorska poezija za djecu
- Vino i poezija
- Neobavezna antologija
- Crnogorsko novinarstvo
- Krčag vina i poezije
- Hram knjige
Neobjavljeni rukopisi[uredi | uredi izvor]
- Feljtoni i reportaže
- Srpska apokalipsa
- Komnenov kolež
- Olujine
- Klečka
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Vlajko Ćulafić. „Lični izbor (Jovan Dujović: Vasojevićke pastorale, KZ SNV CG – Podgorica 2010)“. časopis Sveviđe, Eparhija budimljansko-nikšićka, br. 7, Nikšić, 2011, str 36-37.
- ^ Tribina „Mikrokozma IX: Ironična narativizacija ispevanog“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. mart 2016), Matica srpska — društvo članova u Crnoj Gori, Podgorica, 2. 10. 2012.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Komnen Bećirović: „Jovan Dujović, svjedok svoga vremena“, Besjeda izrečena na književnoj večeri Jovana Dujovića, 30. avgusta 2008. u Kolašinu
- Emisija „I bi riječ: Jovan Dujović“, Radio „Svetigora“, Cetinje, 2007.
- Komnen Bećirović: „Slovo za četrdesetnicu Jovana Dujovića“