Joveri Museveni
Neutralna tačka gledišta ovog članka je osporena. |
Joveri Museveni | |||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||||||||
Datum rođenja | 15. avgust 1944. | ||||||||||||||||
Mesto rođenja | Ntungamo, Uganda | ||||||||||||||||
Religija | Hrišćanstvo (Anglikanizam) | ||||||||||||||||
Profesija | političar, vojno lice | ||||||||||||||||
Porodica | |||||||||||||||||
Supružnik | Dženet Museveni (v. 1973) | ||||||||||||||||
Deca | 4 | ||||||||||||||||
Politička karijera | |||||||||||||||||
Politička stranka | Pokret nacionalnog otpora | ||||||||||||||||
Čin | general | ||||||||||||||||
|
Joveri Kaguta Museveni (engl. Yoweri Kaguta Museveni; Ntungamo, 15. avgust 1944) je deveti i trenutni predsednik Ugande. Na ovu funkciju je stupio 1986. godine.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 15. avgusta 1944[1] u mestu Ntungamo u narodu Banjankole, tadašnja britanska kolonija Uganda. Nakon završetka osnovne i srednje škole, upisao je Univerzitet u Dar es Salamu 1967. godine, gde je pohađao studije ekonomije i političkih nauka. Tamo je prihvatio ideje marksizma.
Godine 1970, postao je član obaveštajne službe u vladi tadašnjeg uganđanskog predsednika Miltona Obotea. Kada je general Idi Amin 1971. izvršio vojni udar, Museveni je s većinom iz Oboteove administracije otišao u egzil u Tanzaniju. Učestvovao je u svrgavanju Amina 1979, nakon čega je dobio mesto ministra državne odbrane. ubrzo je osnovao sopstvenu stranku, Patriotski pokret Ugande.
Povratak Obotea na vlast uzrokovao je okršaje s opozicijom, koji su prerasli u krvavi građanski rat. Razočaran Oboteovom politikom, Museveni je osnovao Pokret nacionalnog otpora i pridružio se gerilcima na jugu u borbi protiv Oboteove vlade. Jula 1985, general Tito Okelo izvršio je puč, svrgnuvši Obotea i okončavši rat.
Predsednik[uredi | uredi izvor]
Museveni je odbio da deli vlast sa vojskom, pa je u roku od godine dana sa svojim gerilcima osvojio glavni grad Kampalu[2]. Funkciju predsednika Ugande preuzeo je 29. januara 1986. godine. Tokom svojih godina vladavine, uspeo je da osigura relativnu stabilnost i ekonomski rast u zemlji koja je pretrpela decenije loše vođene politike i ekonomije, građanski rat i aktivnosti gerilaca. Njegova politika je takođe značajno doprinela većoj zaštiti od Side u zemlji.[3]
Do sredine 1990-ih, Zapad ga je smatrao jednim od predstavnika nove generacije afričkih političara. Međutim, poverenje u njega poljuljano je njegovim učešćem u invaziji na DR Kongo u Drugom kongoanskom ratu 1998 – 2003. Pre održanja izbora 2006. godine, ukinuo je vremensko ograničenje trajanja predsedničkog mandata. Spoljašnji posmatrači zapazili su i Musevenijevo povremeno gušenje delovanja demokratske opozicije. Godine 2011, započeo je njegov četvrti predsednički mandat.[4][5]
Zvanično je posetio Srbiju 30. jula 2023. Tom prilikom je pozvao predsednika Srbije Aleksandra Vučića na predstojeći kongres Pokreta nesvrstanih koji se održava u Kampali. Vučić je i dodao da se razmatra uvođenje direktne avio linije za glavni grad Ugande.[6]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Museveni 1997.
- ^ "Kampala troops flee guerrilla attacks", The Times, 23 January 1986
- ^ "Declining HIV Prevalence, Behavior Change, and the National Response", Janice A. Hogle, US Agency for International Development, September 2002
- ^ Kron, Josh (20. 2. 2011). „President Yoweri Museveni of Uganda Easily Wins Election”. The New York Times.
- ^ „Uganda's Museveni wins disputed presidential vote”. Reuters. 20. 2. 2011. Arhivirano iz originala 03. 03. 2011. g. Pristupljeno 20. 10. 2012.
- ^ „Predsednik Ugande pozvao Vučića na kongres Pokreta nesvrstanih; Razmatra se uvođenje direktnog leta za Kampalu”. rts.rs. 30. jul 2023. Pristupljeno 30. jul 2023.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Museveni, Yoweri (1997). Sowing the mustard seed: the struggle for freedom and democracy in Uganda. Macmillan. ISBN 978-0-333-68908-0.