Pređi na sadržaj

Jože Srebrnič

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
jože srebrnič
Jože Srebrnič
Lični podaci
Datum rođenja(1884-02-28)28. februar 1884.(140 god.)
Mesto rođenjaSolkan, kod Nove Gorice, Austrougarska
Datum smrtijul 1944. (60 god.)
Mesto smrtiPlav, Nacistička Nemačka
Profesijaradnik
Delovanje
Član KPJ od1943.
Učešće u ratovimaPrvi svetski rat
Oktobarska revolucija
Narodnooslobodilačka borba
SlužbaAustrougarska vojska
Crvena armija
NOV i PO Jugoslavije
Heroj
Narodni heroj od4. septembra 1953.

Jože Srebrnič (Solkan, kod Nove Gorice, 28. februar 1884Plav, jul 1944), učesnik Prvog svetskog rata, Oktobarske revolucije i Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 28. februara 1884. godine u Solkanu kod Nove Gorice, u siromašnoj zemljoradničkoj porodici. Nakon završetka osnovne škole u rodnom mestu i gimnazije u Gorici, nameravao je da studira pravo, ali je zbog odlaska brata u Argentinu i smrti oca, morao da ostane kući i obrađuje zemlju.

U Gorici je 1907. godine postao član Jugoslovenske socijaldemokratske stranke (koja je bila u sastavu Austrougarske socijaldemokratske stranke). U tom svojstvu je 1913. godine na Okružnoj konferenciji podneo referat o seljačkom pitanju.

Prvi svetski rat[uredi | uredi izvor]

Godine 1914. mobilisan je u Austrougarsku vojsku, nakon čega je po dolasku na ruski front odmah prebegao Rusima. Prilikom izbijanja Oktobarske revolucije, borio se u redovima Crvene armije. Kao jedan od istaknutih socijaldemokrata imao je značajan uticaj među bivšim ratnim zarobljenicima u Rusiji. Aprila 1918. godine bio je učesnik Sveruskog kongresa ratnih zarobljenika, kada je izabran u Centralni izvršni odbor „Revolucionarne internacionalne socijalističke organizacije inostranih radnika i seljaka“. U maju iste godine bila je organizovana federacija inostranih komunističkih grupa pri CK Ruske komunističke partije (boljševika), u kojoj je bila učlanjena i jugoslovenska sekcija. Srebrnič je bio jedan od potpisnika i tvoraca statuta ove sekcije.

Međuratno delovanje[uredi | uredi izvor]

Marta 1919. godine, Srebrnič se vratio kući i odmah se priključio Socijalističkoj partiji Italije. Kad je 1921. godine osnovana Komunistička partija Italije, učestvovao je na osnivačkom kongresu u Livornu. Kao član Pokrajinskog komiteta KP Italije za Julijsku krajinu, 1924. je izabran u italijanski parlament. Kad su fašisti raspustili parlament, Srebrnič je uhapšen. Od 1926. do 1943. proveo je ukupno 15 godina u zatvorima i logorima u Ponci, Ventotene, Napulju i Reniči.

Kada je 1940. godine pušten iz internacije, pobegao je u Jugoslaviju s namerom da tu živi i da radi na svom rukopisu „O istoriji naseljavanja Slovenaca“. U Ljubljani je preko partijske veze dobio ilegalni stan, ali su ga izdali njegovi nekadašnji prijatelji koji nisu želeli da jedan bivši socijalista dobije sklonište u Jugoslaviji kao komunista. Uskoro je uhapšen, predat italijanskim vlastima i vraćen na ostrvo Ventotene. Njegov rukopis je ostao izgubljen ili uništen.

Drugi svetski rat[uredi | uredi izvor]

Posle pada fašizma, odnosno smenjivanja Musolinija 1943, većina političkih osuđenika puštena je iz italijanskih zatvora i logora, ali se ovo nije odnosilo i na Jugoslovene. Iako italijanski građanin, Srebrnič je prebačen u logor Reniči u kome su uglavnom bili Slovenci. Uoči kapitualcije Italije, pripadnici Komunističe partije Jugoslavije uspeli su da ga izbave iz logora. Vratio se kući iscrpljen i bolestan. Kada su krajem oktobra 1943. drugovi saznali za Srebrniča, pozvali su ga da stupi u partizane, što je i učinio.

Postao je član Pokrajinskog komiteta KP Slovenije za Slovenačko Primorje i Istru i član Pokrajinskog odbora Oslobodilačkog fronta Slovneije za Primorje i Istru. Uskoro je počeo da sarađuje u partizanskoj štampi. Februara 1944. godine otišao je u Črnomelj na prvo zasedanje Slovenačkog narodnooslobodilačkog saveta. Posle toga se dobrovoljno vratio natrag u Primorsku, znajući da je tamo potrebniji. Na proleće je učestvovao u mnogim političkim akcijama, osobito prilikom izbora za narodnooslobodilačke odbore.

Jula 1944. godine, bio je pozvan na Treću pokrjainsku konferenciju KP Slovenije za Primorje, koja se održavala na Banjškoj visoravni. Kad je pokušao da se u malom gumenom čamcu prebaci preko nabujale Soče, između Kanala i Anhova, jaka struja prevrnula je čamac i Srebrnič i njegov pratilac su se utopili. Posle nekoliko dana pronađeno je njegovo telo. Sahranjen je 11. jula 1944. godine.

Ukazom predsednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita, 4. septembra 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja.

Literatura[uredi | uredi izvor]