Jordanes

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Jordanes je bio istoričar iz 6. veka iz provincije Donje Mezije (današnja severna Bugarska), koji je ostavio najviše pisanih svedočanstava o istoriji Gota u vreme kada je bilo malo pisaca.

Bio je alanskog porekla, ali je bio u rodbinskim vezama sa ostrogotskom dinastijom Amala na čijem dvoru je bio notar. Zatim je prešao u crkvenu službu i postao episkop grada Krotona, tada je počeo da se bavi istorijom.

Napisao je oko 551. godine delo De origine actibusque Getarum (O poreklu i delima Gota) u 12 knjiga. U tom delu je sačuvana istorija Gota od Kasiodora, u njemu iznosi mnogo legendarnih elemenata. Drugo njegovo delo je "O nasleđivanju država i vremena" koje je svetska istorija koja ide od stvaranja sveta do 552. godine. Ovo delo je nevešta kompilacija ranijih istoričara Amijana Marcelina, Pavla Orosija i drugih.

Sve što danas znamo o Jordanesu potiče iz nekoliko rečenica iz 50. poglavlja njegovog dela o Gotima.

Jordanes o Slovenima i Antima[uredi | uredi izvor]

Jordanesova Getiga predstavlja važan izvor za istoriju Slovena i Anta. Za Slovene Jordanes kaže: "Ovi ljudi kao što smo rekli na početku naše liste ili popisa naroda, premda potiču od jednog naroda, sada nose tri imena,  a to su: Veneti, Anti i Sklaveni" (XXIII, 85), "iako su njihova imena raspršena između raznih klanova i mesta, ipak se uglavnom nazivaju Sklavenima i Antima" (V, 59), "prebivalište Sklavena proteže se od grada Noviodunuma do jezera zvanog Mursijanus do Dunava, i na severu sve do Visle. Oni imaju močvare i šume za svoje gradove. Anti, koji su najhrabriji od ovih ljudi živeći u krivini Pontskog mora, prostiru se od Dunava do Dnjepra, reka koje su udaljene jedna od druge više dana putovanja" (V, 59).

    O borbama Gota sa Antima navodi: "Ali ne volevši da ostane pod vladavinom Huna, on (ostrogotski kralj Vinitar) se povukao malo od njih i nastojao je da pokaže njegovu hrabrost tako što pokrenuo svoje snage protiv zemlje Anta. Kada ih je napao, bio je poražen u prvom sukobu. Zatim je hrabro i, kao strašan primer, raspeo njihovog kralja, po imenu Boz (Bož), zajedno s njegovim sinovima i sedamdeset plemića, i pustio da njihova tela da vise da bi udvostručio strah onih koji su se predali" (XLVIII, 121)."

     O Venetima Jordanes kaže: "U okviru ovih reka leži Dakija, okružena od strane visokih Alpa kao krunom. Blizu njihovog levog grebena, koji se nagiba prema severu i na početku izvora Visle, mnogobrojni naroda Veneta prebiva, zauzimajući veliko zemljište" (V, 59), zatim nastavlja navedeni deo o narodu koji iako je raspršen uglavnom nazivaju Sklavenima i Antima. Nakon toga Jordanes piše o sukobu Gota i Veneta: "Posle ubistva 119 Herula, Ermanarik takođe podiže oružje protiv Veneta (XXIII, 84)"[1].

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Jordanes: Romana and Getica. Translated with an introduction and notes by Peter van Nuffelen and Lieve van Hoof”. Acta Archaeologica Academiae Scientiarum Hungaricae. 72 (2): 453—458. 2021-11-24. ISSN 0001-5210. doi:10.1556/072.2021.00021.